Prošlog vikenda, od 20. do 22. listopada, održan je Međunarodni festival filmske glazbe i zvuka u hotelu Park Plaza Histria u Puli.

Za realizaciju ovog projekta zaslužni su dreaMaker Productions i Udruga ISFMF, a koncept festivala sastoji se od predavanja i panela koje drže raznovrsni stručnjaci s područja glazbe, filmskog zvuka i psihologije te renomirani skladatelji filmske glazbe. Festival se može također može pohvaliti i s nagradom „Kristalni bor“ na čiji se natječaj u određenom vremenskom okviru mogu prijaviti autori filmova i filmske glazbe. Iako potpuno neočekivano, posjet ovom festivalu bio je jako ugodno iskustvo. Opuštena atmosfera i pregršt zanimljivih tema.

Nakratko ćemo se vratiti u 2011. godinu kada se i rodila ideja o začetku festivala na inicijativu Ozrena Glasera i njegove sestre Tene. Planiranje, razrada te fiksiranje festivalskog koncepta trajala je gotovo dvije godine, a odvijala se uz pomoć različitih suradnika i prijatelja te neizostavnu podršku obitelji. Veliku ulogu u osmišljavanju koncepta imala su i putovanja po Europi u kojima su posjećivali i proučavali rad tadašnjih filmskih festivala da bi se 2013. godine Ozrenov i Tenin trud i upornost isplatili te naposljetku rezultirali realizacijom prvog Međunarodnog festivala filmske glazbe. Prve tri godine festival se održao u Samoboru, a već nakon drugog izdanja uočen je napredak zbog čega se iz logističkih razloga javila i potreba za promjenom festivalske lokacije. Godine 2016. festival seli u Rovinj, a u 2017. kao konačnu i zadnju lokaciju izabire grad Pulu. Danas, osim što je umjetnički direktor festivala, Ozren se bavi skladanjem filmske i kazališne glazbe, a sa svoje 33 godine broji pozamašan glazbeni opus koji se sastoji od čak 350 registriranih vlastitih kompozicija. Njegovu karijeru krasi i angažman na filmu „The Reader“, redatelja Daldry Stephena, za čiju je glavnu ulogu Kate Winslet 2009. godine osvojila nagradu Oscar.

Prvi dan festivala neslužbeno je počeo u petak, 20. listopada, večernjom projekcijom filma „Score: A Film Music Documentary“. Ovaj glazbeni dokumentarac nastao je pod redateljskom palicom Matta Schradera 2016. godine, a obuhvaća razgovore s poznatim filmskim skladateljima te gledateljima pruža uvid u srž stvaralačkog i provedbenog procesa glazbenog djela u filmu. Dokumentarac sam naknadno pogledala i moram priznati da je zaista odličan i vrlo interesantno vidjeti kako su nastali neki od najpoznatijih soundtrackova u povijesti filma. Filmovi su dio naših života, s njima odrastamo i učimo, a glazba u njima, iako u pozadinskoj ulozi, itekako ima velik utjecaj na ljudski mozak što je dokazano i znanstveno. Topla preporuka svima bez obzira na afinitete.

Drugi dan bio je prepun zanimljivih tema obrađenih kroz video i usmena predavanja praćena različitim audio i vizualnim primjerima. Nakon svake teme na red bi došla i otvorena rasprava u kojoj su posjetitelji mogli postaviti željena pitanja aktualnim predavačima. Dva predavača iz privatnih su razloga morali odgoditi svoj dolazak, no njihov izostanak se nije primijetio. Ukupno pet od šest najavljenih tema obilježilo je subotu koja je započela video predavanjem pod nazivom „Creativity in Music“ skladatelja Richarda Bellisa najpoznatijeg po glazbi skladanoj za Kingovu mini-seriju „It“. Bellis je vlastitom interpretacijom i pogledom na pojam kreativnosti u globalu i kreativnosti u glazbenom smislu uveo u filmsko-glazbenu dimenziju. Sljedeće predavanje bilo je „How does emotion get into the music?“ Richarda Parncutta, inače profesora sistematske muzikologije. U svom je izlaganju predstavio dio trenutnog istraživanja u kojem je kroz evolucijski pristup, pozivajući se na Darwina, propitao funkciju glazbe, a kroz pet je teorija pokušao razjasniti i intuitivnu ulogu emocija čovjeka odnosno zašto nam je glazba potrebna, zašto ju stvaramo i od kuda potječe glazbena emocija. Jedan od zaključaka predavanja bio je i da ljudski opstanak ovisi upravo o emocijama.

Sljedeći na programu bio je panel s temom „No business like show business: Industry insights“ uz producenticu Beth Krakower. Ovaj sam panel na žalost propustila, no na njemu je bilo priče o tome kako nastaje glazbeno djelo, koja je razlika u skladanju prije 20-ak godina i danas, zatim se pričalo  o važnosti uspješne suradnje između redatelja i skladatelja te o novom izazovu za skladatelje – TV industrijom. Sljedeće predavanje „The music of the Lord of the Rings“ održao je Anže Roznam, slovenski skladatelj klasične glazbe te glazbe za film, TV, video igre i reklame. Kao ljubitelj filmske trilogije „Gospodar prstenova“ predstavio je dio glazbene analize odnosno koji su sve načini i postupci korišteni pri skladanju glazbe za istoimeni film. Osobno nisam ljubitelj tog filmskog žanra, ali bilo je vrlo interesantno saznati kako je nastalo gotovo 12 sati orkestrirane glazbe te kako je ista nastala na temelju spajanja različitih glazbenih tema i motiva svakog filmskog lika. Zatim se s rezultatima nedavnog istraživanja na temu „The relative importance of sound and image for emotion in movies“ predstavio trojac iz Centra za sistematsku muzikologiju sa Sveučilišta u Grazu u sastavu Ana Jović, Barbara Haspl i Richard Parncutt. Istraživanje je obuhvaćalo spoj šest kratkih bezvučnih videa i s isto toliko žanrovski različitih pjesama od kojih su tri pjesme bile odabrane da ciljano kod ispitanika izazovu pozitivne emocije i isto tako tri pjesme za negativne emocije. Jednostavnije rečeno, riječ je o spojanju npr. sretnog videa i tužne pjesme i obrnuto. Osim što su potvrdili klasifikaciju pozitivnih i negativnih emocija, rezultati su pokazali da glazba definitivno ima veći utjecaj na emocije od same slike. Zaključak subotnjeg programa bila je ponovljena projekcija filma „Score: A Film Music Documentary“.

Zadnji dan festivala započeo je u opuštenom tonu i uz Bellisovo uvodno predavanje na temu „Sonic Competition“ raspravljajući o skladateljskoj vještini i uspješnosti korištenja različitih zvukova. Netom prije sljedećeg predavanja otkriven je novi predavač s temom „Creating the Score“. Riječ je o Robertu Towsonu, nadaleko poznatom producentu filmske glazbe kroz čiji je studio prošlo više od 1 000 filmskih soundtrackova. Nakon samostalnog predavanja uslijedio je panel na temu „Horizons of Music“ pa su se Towsonu pridružili francuski pijanist, skladatelj i producent Jean-Michel Bernard i već spomenuta Beth Krakower. Nakon ovog je uslijedilo i zadnje predavanje u nizu pod nazivom „Narrative implications of film in music and therapy“ o kojem je govorila Helena Dukić, doktorandica Sveučilišta u Grazu i glazbena terapeutkinja. Dukić je predstavila rezultate vlastitog istraživanja u kojem je upotrijebila različite multidisciplinarne metode i pristupe proučavanja narativnih implikacija u glazbi odnosno pokušala je odgovoriti na pitanje može li se glazbom ispričati priča. Na samom kraju uspješno je zaključila je da interakcija glazbenih elemenata može izazvati različite narativne i vizualne slike.

Nakon nekoliko sati pauze došao je red i na koncert „Cinema, mon amour“. Riječ je o pijanističkom koncertu Jean-Michel Bernarda, jednog od ponajboljih francuskih pijanista koji je skladao glazbu za filmove poput „The Science of Sleep“, „Hugo“ i „Paris-Manhattan“. Koncert je održan u velikoj kongresnoj dvorani hotela Histria, a čak se tražilo i mjesto više. Na samom početku publiku je pozdravila Bruna Bajić, splitska redateljica i jedna od suradnica i prijateljica festivala, a zatim je na pozornicu pozvala i Ozrena Glasera koji je također pozdravio publiku i kao uvod u večer odsvirao jednu skladbu iz svog klavirskog opusa. Zatim je mjesto prepustio i glavnom gostu večeri, Jean-Michelu, koji je u nešto manje od dva sata s neviđenom lakoćom prošarao klavirskim tipkama i publici pružio jedinstveni doživljaj i mogućnost da čuju neka od poznatijih djela filmske glazbe. Prije svake skladbe Jean-Michele ispričao bi kratku priču ili kakvu anegdotu te najavio skladbu koja slijedi, a na pozornici mu se u dva navrata pridružila i njegova žena, Kimiko Ono-Bernard. Po struci keramičarka, a za film „The Science of Sleep“ amaterski je i propjevala. Svojim pomalo krhkim i bojažljivim glasom sjajno je prenijela traženu emociju i razgalila srca ljubitelja glazbe.