Kada je bilo službeno najavljeno da će grčki psihodelični stoner bend Naxatras održati koncert u KSET-u, nije mi bilo ni na kraj pameti da će se pokazati takav interes za „još jednim u nizu“ stoner bendova koji unazad pet godina niču sa svih strana svijeta. Međutim, interes je bio ogroman, čak toliki da je KSET bio rasprodan i tražila se karta više.

Točno u 22 sata, nakon nastupa progressive rock benda iz Ivanić Grada Quentin (koje sam silom prilika nažalost propustio) tri mladolika momka (John Delias -gitara, Kostas Harizanis – bubnjevi te John Vagenas kao vokal i basist) izlaze na pozornicu i moram priznati da me na prvi dojam njihova pojava pomalo obeshrabrila. Kombinaciju mistične i stoner-psihodelične glazbe kakvu pruža diskografija Naxatrasa nisam zamišljao u tako tipično grčkom i naizgled mladom izdanju. Međutim, bend je već nakon uvodne pjesme uspješno stvorio stoner atmosferu kroz krcati KSET. Iako ne znam kako izgleda Shiva’s Dance, napušeno ljuljkanje na mjestu popraćeno usporenim zabacivanjem glave naprijed-nazad primjećivalo se na svakom kutku KSET-a, a to je samo znak da je većina prisutnih bila potpuno predana psihodeličnom putovanju na koje glazba Naxatrasa zove.

foto: Karlo Krešimir Kaštelan

Ime Naxatras proizlazi iz sanskrtske terminologije i mogao bi se prevesti kao „zvijezde“ iako on označava nešto puno više. Radi se o 27 različitih lunarnih faza koji imaju važno mjesto u indijskoj drevnoj astrologiji i neki način radi se o pandanu zapadnjačke tradicije zodijačkih znakova, iako ova indijska astrološka tradicija pruža nešto složeniji sustav mjesečevih konstelacija.

Već i ime benda otkriva o kakvoj vrsti putovanja se radi slušajući glazbu Naxatrasa i doživjeti sve to uživo bilo je jedno od onih psihodlično-glazbenih iskustava koje vrijedi zapamtiti. S druge strane, ne mogu reći da sam u svakom trenutku koncerta bio potpuno zatečen i uživljen glazbom grčkih stonera, međutim to bi pripisao prepunom KSET-u gdje se, ako niste došli na vrijeme, bilo teško izboriti za adekvatnu poziciju koji omogućava potpuno doživljavanje svirke. Sreća i upornost nakon trećine koncerta smjestile su me na kat iznad samog benda, u ovo slučaju, doslovno iznad zvijezda. Iako sam zbog toga propustio triperske animacije koje su se projicirale iza samog benda i pretpostavljam, dodatno stvarale psihodelični doživljaj cijelog nastupa.

Foto: Karlo Krešimir Kaštelan

Vjerovatno najočekivaniji trenutak koncerta bila je otvarajuća pjesma „I Am the Beyonder“ s njihovog debi albuma. Čim ju je basist i vokal najavio, publika je momentalno reagirala oduševljenjem. I zaista jest slijedilo najdomljivijih petnaestak minuta cijelog koncerta jer se radi o pjesmi koja od početnog riffa postaje upečatljivom i prisiljava vas na stoner ples te se postepeno razvija u soničnu eksploziju divne psihodelične buke. Nakon spomenute pjesme, bend skida instrumente i odlazi sa pozornice, ali samo na desetak sekundi te se vraćaju na bis te nakon nešto manje od sat i pol svirke, koncert Naxatrasa je i službeno gotov.

Foto: Karlo Krešimir Kaštelan

Ono što sam osobno očekivao, to sam na kraju i dobio. Psihodeličnu stoner poslasticu koja vas otpravi u nepoznate svemirske predjele i to još pod velom indijske drevne astrologije, loše ne može biti. No, više od same svirke upečtljiviji mi je bio prepuni KSET, s obzirom da interes za ovakim (i sličnim) tipom glazbe nisam pronalazio na mnogim „žanrovsko bliskim“ koncertima po Zagrebu unazad par godina. The Cosmic Dead jedva da je prikupio tridesetak ljudi ove godine u 5. mjesecu, a Radio Moscow i Follakzoid čini mi se da ni zajedno nisu skupili ovoliko posjetitelja. Moguće da je Naxatras svoju bazu hrvatskih fanova pridobio još prošle godine, gostovanjem na Tabor film festivalu, u svakom slučaju, posjete li Hrvatsku i treći put ( čemu bi s užitkom opet svjedočio) čini mi se da bi bio poželjniji veći prostor od KSET-a.