Završilo je drugo izdanje sjajne glazbene oaze – Velvet festivala u Puntu na otoku Krku. Festival je okupio brojne inozemne i regionalne talentirane izvođače te sjajnim spojem glazbe, izložbi i partija opravdano postavio idilični Punat kao jedinstvenu europsku festivalsku lokaciju.

Nažalost, zbog određenih propusta u organizaciji, manjka promocije, podrške lokalnih vlasti ili nezainteresiranosti publike, Velvet nije ostvario očekivanu posjećenost unatoč niskoj cijeni i kvalitetnom programu. Glavni dio turističkog programa Punta, gradića u kojega sam se u ova tri dana zaljubio, baziran je na obiteljskom turizmu, izletima i odmoru uz brojne plaže, što je jedan od mogućih razloga manje posjećenosti. Baš iz toga razloga, ovakav zahtjevan projekt i trud kojim se pokušava napraviti određena promjena i utjecati na cijelu zajednicu hvalevrijedan je i zaslužuje podršku.

Prvi dan Velveta, nedjelja 13. kolovoza

Prvi, besplatni dan festivala održao se na malom trgu u samom centru Punta, na kojemu se često događaju ljetne koncertne aktivnosti, većinom lokalnih i obližnjih manjih bendova. U parku krajem pozornice održana je videoprojekcija radova britanskog redatelja Elliotta Arndta, člana Vanishing Twina, jednog od headlinera festivala. Osim videoprojekcija, izložene su i koncertne fotografije riječke underground scene fotografa Erika Paladina, brojnih rock zvijezda kao što su Zappa, Bowie, Santana iz fotoobjektiva američkog fotografa Stanleya Frgačića, kao i slike lokalne likovne umjetnice Emanuele Leka, street-art umjetnika Mislava Lešića i radovi multimedijalne umjetnice Dorotee Škrabo.

Foto: Nika Petković

Foto: Nika Petković

Glazbeni dio programa prošao je u kombinaciji jazz, funky, groove zvukova koje su pružili lokalni jazz band Salty Tails koji su privukli prvu publiku u centar Punta. Nakon njih, na pozornicu je došla riječka multidisciplinarna umjetnica Stephany Stephan s pratećim bendom koji sviraju kombinaciju jazza i psihodelije. Uz fire-show u kojemu je i sama Stephany sudjelovala, kao i pozadinske videoprojekcije rasplesala je i zainteresirala već ugodno popunjeni trg.

Posljednji bend prvog dana su slovenski afrobeat, funk, groove bend čije ime lomi jezik – Nesesari Kakalulu. Bend se ove godine predstavio hrvatskoj festivalskoj publici na zagrebačkom InMusicu, na kojemu su nastup osigurali pobjedom na slovenskom INmusicMENT natječaju. Osim zanimljivog imena, publici su pružili odličnu, energičnu i rasplesanu svirku i pokazali se kao pun pogodak za otvaranje prvog dana festivala.

Nakon koncerata, u parku krajem festivalske pozornice održao se after party na kojem su DJ-i nastavili rasplesanu festivalsku atmosferu i time pripremili publiku za glavni festivalski program koji se održao na lokaciji krajem plaže Punta de Bij.

Foto: Nika Petković

Cijelu galeriju prvog dana možete pogledati na sljedećem linku.

Drugi dan Velveta, ponedjeljak 14. kolovoza

Nakon rasplesanog uvodnog dana, festival je započeo zanimljivim dodatnim sadržajem festivala – boat partijem na kojemu su glazbeni DJ-kapetani bili Ana Antonova, Morikone i Zolium koji su kombinacijama techna, housea i elektronike u idiličnoj vožnji uz obalu otoka Krka podigli atmosferu i zagrijali publiku za glavni dio festivala. Mala zamjerka, osim prostorne neprilagođenosti broda ovakvom partiju, je kašnjenje isplovljavanja i povratka broda na festivalsku lokaciju na kojemu su koncerti već počeli po dogovorenoj satnici, što je uzrokovalo manjak publike na prvim nastupima oba dana.

Foto: Nika Petković

Nakon partya, festival je nastavljen na glavnoj lokaciji krajem plaže Punta de Bij, gdje su na dva stagea i Velvet Lounge zoni održani koncerti. Nastup austrijskog disco/indie banda At Pavillon sam nažalost, iz već navedenih razloga propustio. Nakon njih, na main stageu je nastupio energični bjelovarski prog-rock trio Them Moose Rush, koji su me još davno na random koncertu u Đakovu oduševili svojom energičnošću, izmjenama tempa i CedricBixlerZavala-like vokalima frontmena Nikole Runjaveca.

Foto: Nika Petković

Nakon distorziranih zvukova na main stageu, publika se prebacila na drugi stage na kojemu je nastupao već festivalski neizostavni Chui. Zašto ih se i ne bi zvalo na nastup kada svakim svojim koncertom pripreme odličnu, jedinstvenu svirku prožetu kvalitetnom kombinacijom elektronike, jazza, funka i brojnih drugih srodnih žanrova. To su učinili i na Velvetu, gdje se skupio i rasplesao već pristojan broj posjetitelja, koji i dalje na žalost nije očekivano velik.

Foto: Nika Petković

Pred kraj Chuijevog koncerta sjeo sam odmoriti u lounge koji se nalazio između main i second stagea. Ondje sam doživio najveće iznenađenje drugog dana festivala – Če bo bo, Če na na. Riječ je o četveročlanom world music/etno bendu iz Rijeke kojeg čine Tena-Antonija Torjanac na vokalu, Elvis Devčić na električnoj gitari, Dorijan Šikić na djembama i Aleksandar Puača na perkusijama. Bend je u svojih 40-ak minuta nastupa u atmosferičnoj šumici savršeno izveo neke od starih narodnih pjesama s područja Balkana, kao što su `Ajde Jano, Jovano Jovanke i sl. Da nisam subjektivan, dokazuju glasan pljesak i osmijesi velikog broja zadovoljne publike koja je sjedila u vrećama oko mini-stagea.

Foto: Nika Petković

Posljednji koncert drugog dana održali su britanski art-pop ansambl Vanishing Twin, koji su kombinacijom indie-elektronike, trip-hopa i psihodeličnog rocka održali sasvim solidan i vizualno lijep, atmosferičan koncert. Unatoč svom zanimljivom izričaju i kvalitetnoj izvedbi, nisu ostavili prejak dojam jednog inozemnog headlinera, budući da su ih puno manji bendovi iz regije nadjačali svojim nastupima.

Foto: Nika Petković

Završetkom bendovskog dijela festival se prebacio u lounge i na drugi stage koji su preuzeli Egzotika DJ-i, Ichisan i SZCH koji su do ranih jutarnjih sati zabavljali rasplesanu publiku.

Cijelu galeriju drugog dana možete pogledati na sljedećem linku.

Treći dan Velveta, utorak 15. kolovoza

Početak posljednjeg dana, odnosno večeri festivala u startu me ostavio zabrinutim. Manjak volontera, manje organizacijske poteškoće, kašnjenje sastavljanja ograde, (ponovno) kašnjenje boat partija i dolaska posjetitelja ostavili su prvotni negativan dojam. Na svu sreću, festival nije tako završio.

Početak koncertnog programa odradio je lokalni duo (bass i bubanj) bend Trip Ice koji su nabrijanim, energičnim nastupom privukli prve, i dalje malobrojne posjetitelje. Nastavak su odradili mađarski bendovi – The Beans na glavnom stageu, koji su svojim zanimljivim, energičnim nastupom iskombinirali više različitih stilova rocka, dok su na drugom stageu nastupili njihovi mladi sunarodnjaci The Immigrants, čiji je frontmen rodom iz Punta. Odradili su solidnu svirku, kod koje još uvijek nije skupljena veća festivalska masa i stvarala su se preklapanja u satnici na dva stagea, što je uzrokovalo podijeljenošću publike i manjim brojem ljudi na oba stagea.

Foto: Nika Petković

Foto: Nika Petković

Spas zadnje večeri pružila je zagrebačka jangle-pop, 80’s revival petorka Svemirko. Bend je nastao kao samostalan projekt, ali su ovim zajedničkim nastupom i uspješnom turnejom pokazali kako dobro funkcioniraju u svojoj sinergiji i toga se definitivno trebaju držati. Nastup su započeli kratkim performansom gitarista Tomislava Đudarića – „spajanjem s kozmosom“ i izvedbom gange koja je istovremeno zbunila i zainteresirala publiku. Nakon performansa na stage se penje ostatak benda kojeg čine Bojan Bojkov, Branimir Blažević, Marin Tandara i začetnik benda Marko Vuković. Atmosfera i broj ljudi se napokon dižu na očekivanu, festivalsku razinu. Unatoč zanemarivim, manjim greškama i tehnički nesavršenim nastupom, Svemirko je pankerskim pristupom pružio Velvetu ono što se i očekuje za jedan festivalski nastup – rasplesanu, energijom nabijenu, na trenutke smiješnu predstavu koja je bez pogovora opravdala poziciju festivalskog headlinera. U sat vremena koncerta odsvirali su gotovo cijeli LP Vanilija + singlove “Zbogom proleteri” i “Noćni Pokreti”. Savršen koncertni izbor za ovakav tip ljetnog festivala.

Foto: Nika Petković

Nakon buđenja Velveta Svemirkovim nastupom, brzo sam odjurio na drugi stage na kojemu je (nažalost) već počeo bend koji mi u zadnje vrijeme ne silazi s glazbenih playlista – persons from porlock. Ova odlična četvorka iz Slovenije, koja je također nastupala na Inmusicu (osiguran nastup pobjedom na INmusicMENTU), nastavila je ono što je Svemirko započeo – kvalitetan, nabrijan i energičan nastup. Kroz svirku od 40-ak minuta pružili su usvirane, psihodelične, rock melodije kombiniranjem stvari s prvog albuma „things people don’t like“, nekoliko novijih stvari, kao i singl “BadFanFiction” i himnu kraju ljeta – melankolične kombinacije psihodelije i post-punka „Affordable Amphetamines“. Preporuka svim ljubiteljima srodne glazbe, ako ih budete imali priliku čuti, ne propuštajte ju.

Foto: Nika Petković

Posljednji nastup festivala odradio je tajanstveni Jaakko Eino Kalevi, finski psych/synth-pop umjetnik, jedan od dobitnika nagrade „European Border Breakers“ za glazbene umjetnike u nastajanju. Jaakko je nastupao u pratnji bubnjara i back-vokalistice, a u sat vremena koncerta odsvirali su kvalitetan set kojeg su činile Flexible Heart, Everything Nice, Deeper Shadows i dr. Trojac je publici pružio zanimljiv, sintovima prožet melankoličan i rasplesan nastup, čiju satnicu su ipak mogli odraditi jedan od prethodna dva benda kojima više pristaju festivalski nastupi. Ipak, Jaakko i bend su se pokazali kao dostojan festivalski bend. Nakon završetka koncerta i bisa odradili su instrumentalni/DJ set na kojemu se dio rasplesane publike popeo na pozornicu i u plesu zatvorio koncertni dio festivala.

Foto: Nika Petković

Festival je završio na lounge i drugom stageu na kojemu su nastupali DJ-i Dulash, Bossu b2b Moare, Luke (Kompleks).

Cijelu galeriju trećeg dana možete pogledati na sljedećem linku.

Zaključak Velveta

Kasnim s izvještajem jer mi je odlaskom s Krka tijelo počelo protestirati groznicom – mogući razlog što se već priviklo na idiličnu atmosferu lijepog Punta, bistrog mora, sjajnih ljudi i cjelokupnog dojma Velvet festivala. Nadam se da će se ovaj otočni dragulj nastaviti njegovati, uz ispravljanje određenih grešaka na kojima se treba učiti i uz bolju (re)organizaciju, podršku publike sljedeće godine rasturiti. Čestitke i pozdravi ekipi iz riječkog Distune Promotiona, organizatoru Dini Grguriću i svim ostalim sudionicima lijepe priče zvane Velvet Festival.