Pozdrav Stephany Stefan!  Prije svega, predstavi se ukratko našim čitateljima, i reci nam, kao multidisciplinarna umjetnica, kojoj grani umjetnosti si najviše sklona?

Ciao! Diplomirala sam fotografiju na The Art Institute of Atlanta i njome se bavim od svoje 15. godine tako da sam fotografiji posvetila intenzivno i puno vremena. Glazba je, sa druge strane, bila sve prisutna u mome životu još od neke ranije dobi tako da bi definitivno te dvije grane umjetnosti izdvojila kao glavne “alate” mojega stvaralaštva.

Sve tvoje pjesme su kantautorske, gdje pronalaziš inspiraciju?

Inspiracija se nalazi svugdje: u pogledima stranaca u javnome prijevozu, u igri sjene i svijetla na uzavrelom betonu, u guranju vlastitih granica i krhkosti ljudskoga srca. Pjesme koje sam do sada snimila i koje trenutačno pišem su inspirirane međuljudskim odnosima, prolaznosti vremena, promjenom kao konstantom u našim životima i željom da naučim biti “gola do duše” i da me toga nije strah.

U veljači si se predstavila publici sa prvom pjesmom „Clouds“ i pripadajućim videospotom koji je snimio Gregor Bogdanović. Imaš li u planu snimiti još koji videospot sa preostalim pjesmama sa EP-ja?

Pred par dana sam napokon dovršila skicirati scene za spot koji planiram snimiti za Drum. Radi se o najkraćoj pjesmi na EPu koja opisuje zaljubljenost u njenom najljepšem i najjednostavnije obliku ali mislim da će video, za razliku od CLOUDS, biti puno kompleksniji kako u načinu snimanja tako i u samome konceptu.

U ožujku ove godine izdala si svoj prvi EP pod nazivom „Clouds“ i to na engleskom jeziku. Jesi li zadovoljna reakcijama publike i planiraš li se zbog tekstova na engleskom jeziku pokušati probiti na strano tržište?

Moram priznati da sam jako zadovoljna sa reakcijom ljudi i načinom na koji su doživjeli glazbu koju smo dečki i ja stvorili. Da budem iskrena, još se uvijek privikavam na činjenicu da dijelim neke svoje intimne osjećaje i situacije sa svijetom, pošto pjesme nisu nastale sa ciljem da budu puštene u taj isti svijet. Htjela sam snimiti EP za sebe, kao podsjetnik na jedan težak period u mome životu koji me je sravnao sa tlom, a onda mi je svemir poslao Lenu Crnković koja je snimila cijeli EP i koja je postala moja cimerica i starija sestra, Vedrana Mijića i Gorana Pleića koji su me poput starije braće vodili kroz proces aranžiranja i koji su mi pokazali jedan novi svijet pun mogućnosti po pitanju glazbe. Nakon što smo snimili pjesme, imala sam veliku potrebu podijeliti ih sa svima jer nisam mogla vjerovati da je iz neke moje boli, razočaranja i manjka razumijevanja prema svijetu   proizašla glazba koja je nastala kroz predivnu suradnju zasnovanoj na ljubavi, poštovanju i razumijevanju. Prirodno mi je glazbeno se izraziti kroz engleski jezik posto slušam glazbu i čitam knjige koje su pretežito napisane na engleskom, ali tu postoji i određena zelja da se lakše povezem sa ljudima, a mislim da bi me pisanje na hrvatskom u tome ograničavalo. Odgovaram ti na ova pitanja iz Berlina i jučer sam pustila svoje pjesme jednom Nijemcu i Portugalcu sa kojima sam kasnije mogla razgovarati o riječima pjesama i njihovoj tematici pošto su ih mogli razumjeti neovisno o tome sto su nam materinji jezici u potpunosti drugačiji. Mislim da je to razlog zašto jezik postoji. Da nas spaja i da nam pomaže da se zbližimo.

Ove godine nastupaš na osječkom ReArt festivalu. Kakva očekivanja imaš i što možeš najaviti posjetiteljima vezano uz tvoj repertoar i nastup? Hoćemo li gledati samo tvoj glazbeni nastup ili ćeš nam otkriti još koju svoju vještinu?

Prošle sam godine nastupala sa žonglerskom skupinom Red Rays tako da sam imala priliku vidjeti kako festival izgleda i osjetiti ljude koji su bili tamo, a ove godine očekujem ono sto sam doživjela i prošle: veliku kvantitetu ljubavi i smijeha, puno boja i divnih dekoracija te program koji svakome pojedincu pruža nesto zanimljivo. Što se moga nastupa tiče, mogu ti reći da smo sa trija narasli u kvintet. Bit će tu još par iznenađenja, ali ću biti luckasta pa ću ostalo zadržati sa sebe.