Za sve vas koji ste se zaželjeli instrumentalnog performansa izdvajamo nešto što nikako ne smijete propustiti! Naše bokove, kukove i umove ove će nam godine drmati i zabavljati underground instrumental fusion jazz band iz Osijeka – Human Buldozer!

Uz brojna iznenađenja koja vas očekuju 2. i 3. lipnja na osječkom ReArt festivalu, u petak nastupa fantastičan glazbeni sastav koji će vas svojim melodičnim i mističnim ritmovima odvesti u neku drugu dimenziju. Gitarist i autor glazbe, Krešimir Arambašić u razgovoru nam otkriva zanimljivosti o nazivu benda, improvizaciji koja im je iznimno važna u nastupima te inspiracijama i uzorima koji ih prate kroz cijeli glazbeni put.

Kako je band nastao, što vas je najviše inspiriralo?

U početku bijaše jasna namjera da se svira neki oblik jazz glazbe. Budući da nisam želio da to bude standardan jazz kvartet, a niti je bend sastavljen od standardnih jazz glazbenika, zaključio sam da je forma benda prikladnija od forme jazz sastava  (kao npr. Miro Mirković kvartet, Pavle Pavlović kvartet itd….) Najveća inspiracija proizlazi iz želje za kreativnim izražavanjem u vidu stvaranja  autorske glazbe .

Tko ste vi zapravo, koliko vas ima u bendu, koji se sve instrumenti u bendu mogu čuti? Ukratko nam se predstavite.

Dakle ime benda jest Human Buldozer, instrumentalni underground fusion bend iz Osijeka. Članovi su: Krešimir Arambašić (autor glazbe, gitara), Matija Nikolin (bas gitara), Benjamin Lamza (alt saxofon), Jerko Abičić (bubanj.)

Što vam predstavlja ime Human Buldozer, odakle inspiracija za takav naziv ?

Ime Human Buldozer jest uzeto od naše istoimene pjesme. Glavni glazbeni motiv u pjesmi me podsjetio na „mehaničko“ čudovište megalomanskih proporcija. Kasnije je primjećeno kako bi to bio prikladan naziv za bend, koji ujedno označava što nama glazba predstavlja u vidu superjunaka, koji pokušava neuspješno obraniti moralni integritet kako glazbe tako i čovjeka 21. stoljeća. Naravno neuspješno, pa je ujedno i tragi – komično. 

Gdje pronalazite inspiraciju za stvaranje glazbe i kako se međusobno dogovarate oko stvaranja glazbe?

Inspiracija dolazi od same glazbe koju slušam i na kojoj sam odrastao, u rasponu od klasične (Stravinsky, Prokofiev, Shostakovich…)  preko prog-rocka (King Crimson…) ili specifičnih indivudalaca koje je nemoguće svrstati niti u jedan žanr, poput Franka Zappe do jazza (Corea, Holdsworth, Rubalcaba…). Što se tiče dogovora oko glazbe, moja malenkost (Krešimir Arambašić) je autor glazbe i aranžmana koji se po potrebi oblikuju prema individualnim željama. Budući da je ovo glazba dijelom i improvizatorskog karaktera svakome je ostavljen  unaprijed utvrđeni glazbeni prostor da se izrazi.

Može li se vaš glazbeni žanr odrediti ? Ako da zašto – da, ako ne zašto – ne.

Može i ne može. Ako da, tada smo instrumentalni underground fusion bend iz Osijeka, a ako ne, onda smo 4 majmuna iz Kubrickove Odiseje koji skaču po pozornici u nekom obliku umjetničkog zanosa, a tu i tamo nešto i odsviraju.

Koliko često nastupate live ? Gdje vas se zapravo može poslušati?

Naša količina nastupa ovisi o „publici“ i okruženju koje želi „čuti“ glazbu koja je navedenog tipa, što u Osijeku nekad i nije baš moguće. Nadamo se da ćemo ovom svirkom uspjeti ponešto promijeniti i približiti našu glazbu svakom iole znatiželjnom uhu i oku.  Naše vatreno krštenje ili ti ga prva svirka bilo je prošle godine u šestom mjesecu u Ogi – Os.

Za kraj, poziv ljudima da dođu na ReArt festival.. 

Za kraj, pa vidimo se na Reartu, „Priči bez kraja“, „Jazz isn’t dead. It just smells funny.“ Frank Zappa.