U današnje vrijeme, kada se već nazire kraj drugog desetljeća, malo je domaćih bendova čije postojanje datira još od devedesetih, a da ih pritom rasi isključivo mukotrpan rad i neraskidivo zajedništvo. Virovitički rock bend Vatra je jedan od takvih. Prošle su tri godine od našeg posljednjeg razgovora (intervju iz 2014. možete pročitati ovdje) te smo odlučili ponovno doprijeti do frontmena grupe Ivana Dečaka koji je rado porazgovarao s nama ususret velikog dvostrukog koncerta u Tvornici Kulture.

Mnogi su čuli za vas, no vjerojatno malo tko zna zašto se uopće zovete ‘Vatra’. Pojasnite nam molim vas izvornu ideju i tko je zaslužna osoba koja stoji iza vašeg imena benda.

U vrijeme osnivanja benda još sam bio srednjoškolac „navučen“ na psihodeličnu glazbu od Doorsa, preko Zeppelina, Floyda do Stonesa, pa mi je Vatra bila jedino logično rješenje.

Čime se članovi sastava bave u vrijeme kad ne snimate i niste na turneji? Imate li određene sportske ili umjetničke hobije za slobodno vrijeme?

Svatko od nas u slobodno vrijeme ima svoje hobije i preokupacije. Čuvamo potomke, snimamo svatko u svom kućnom studiju nove pjesme Vatre , Tomislav ima ozbiljniji studio pa snima i producira i druge bendove. Ja, uz sve gore navedeno, rekreativno igram nogomet, zavirim u teretanu, a ljeti najradije zaronim u podvodni ribolov na Otoku Krku.

Pretpostavljamo da vam je vaše vlastite glazbe preko ušiju, recite nam koje izvođače osobno slušate u slobodno vrijeme? (Bilo od stranih ili domaćih)

Teško mi se zaustaviti na samo jednom – dva izvođača. Vrijeme totalne fascinacije i idolizacije daleko su iza mene. Evo npr. posljednjih tjedan dana na preporuku bubnjara slušam bend Silversun Pickups, sljedeći tjedan opet ću iskopati nešto novo.

Ove godine nema emisije ‘The Voice’. Kakva su vam iskustva bila s radom na mladim vokalima, smatrate li se dobrim mentorom?

Sudjelovanje u The Voiceu donijelo je mnogobrojna pozitivna iskustva i poznanstva. Biti dijelom najprofesionalnijeg showa koji još pritom promovira glazbu ili glas pojedinca pravo je zadovoljstvo pa čak i čast.

Jeste li ikada pomislili da stvorite neke pjesme za strano tržište? Je li vas ikada vukla pomisao inozemne karijere?

Da, čitavo vrijeme paralelno uz pjesme za Hrvatsko tržište pišem i pjesme za sve susjedne zemlje s prostora bivše Juge. Te „strane“ jezike govorim jako dobro, a i oni razumiju Hrvatski ko’ materinji.
Sve ostale zemlje, realno, nisu mi na listi prioriteta.

Recite nam jedan svjetski festival ili barem pozornicu na kojoj bi (barem kroz maštu) voljeli svirati i zašto ste baš taj odabrali?

Nisam maštao o nastupima na svjetskim festivalima, realno ne bih imao ništa protiv, ali realnije je locirati se i djelovati pošteno i najbolje moguće u realnom svijetu!

Osvojili ste nekoliko Porina, nagradu Crni Mačak, postoji li još neki određeni cilj kojeg niste postigli, neke visine kojima težite?

Još uvijek nismo snimili osmi album pa se trenutno maksimalno fokusiram na rad na pjesmama za isti. Plan je u rujnu predstaviti novi album najnovijim singlom pa jedva čekam da ga objavimo.

Kažu glazbenici da rođenje djeteta puno utječe na rad. Ivane reci nam, postoje li određene promjene u zvuku i tvom tekstu otkako se rodila Dita?

Istina, nakon rođenja kćeri napisao sam nekoliko happy pjesama! Prije bih najradije pisao happy/sad pjesme i onda odjednom stiže nekoliko pjesama okupanih totalnom srećom.

Detour je odlučio svojim novim singlom ući u socio-političke sfere, imate li vi potrebu ponekad napisati i objaviti pjesmu koja sadrži vaš stav o državnom stanju?

Politika me ne zanima pa i nisam nešto previše pisao o toj tematici. Međuljudski odnosi, osobni strahovi, a kao sto sam vam maločas spomenuo – sreća te unutarnja previranja su najčešće teme koje me okupiraju, pa ih pokušavam preliti iz sebe u pjesmu.

Od kada je krenula tradicija ‘selfija’ s publikom na kraju koncerata?

Ne mogu točno datirati prvi, ali skužili smo kako želimo zabilježiti trenutak povezanosti sa svojom publikom i podijeliti ga s njima na našem fejsu. Pokazalo se da je i publici drago vidjeti nas sve zajedno na okupu. Možemo konstatirati kako je taj selfie svojevrsna obiteljska fotografija jer publika i mi u tom trenutku zapravo i jesmo glazbena obitelj!

Kakvu vrstu publike generacijski najčešće viđate na vašim nastupima? Tinejdžere, srednjovjekovne ljude ili veselu družinu treće dobi?

U posljednjih nekoliko godina na našim koncertima možete sresti sve generacije što nas apsolutno veseli i čini zadovoljnim glazbenicima. Nije li čarolija učiniti međugeneracijski jaz nevidljivim na nekoliko sati i gledati sve te raspjevane ljude kako se apsolutno razumiju.

Nakon vaših koncertnih nastupa, zadržite li se u određenom gradu na nekoj večeri, možda i nekoj čašici vina ili odmah iste noći nastavljate turneju prema idućem gradu?

Ovisno o udaljenosti, ali u 75% slučajeva po završenom koncertu prespavamo u hotelu u gradu u kojem nastupamo. Treba uzeti u obzir da se mi ne pojavimo samo na pozornici, putuje se čitav dan, ponekad i 2-3 dana zaredom. Jutro je uglavnom bistrije i pametnije od noći pa noć radije prespavamo u krevetu umjesto na sjedalu kombija.

Kakav predosjećaj imate za vaš nadolazeći dvostruki koncert u Tvornici kulture? Koliko teško će biti pripremiti se za njega u odnosu na jedan koncert?

Dva dana Tvornice u potpuno različitim aranžmanima bit će apsolutni izazov, ali mi si oduvijek sami zadajemo luđačke izazove, ne bi li nama, ali i našoj publici, glazbeno putovanje bilo interesantnije.
I zato jedva čekam popeti se na pozornicu Tvornice 19.05. sa akustičnom pa 20.05. sa električnom gitarom.

U jednoj večeri pripremate akustični, a u drugoj električni repertoar. Koliko će se pjesama ponoviti na drugoj večeri, a koliko iznenađenja možda pripremate iz nekih početaka grupe?

Svirat ćemo presjek karijere, sa svakog albuma ponešto, a 20.05. predstavit ćemo i najnoviji singl koji u eter starta tek u 9.mj. Neke će se pjesme zasvirati oba dana, ali s obzirom na totalno promijenjene aranžmane možemo govoriti o potpuno drugačijim atmosferama pjesama.

Što sastav trenutno radi? Snimaju li se nove pjesme ili ste se posvetili turneji?

Naši producenti Jura Ferina i Pavle Moholjević upravo su dovršili mix albuma snimljenog na našem koncertu 29.10.2016.”Akustik u Lisinskom”, pa uz turneju slijedi objava prvog našeg live albuma.
Također, u drugoj polovici svibnja krećemo sa snimanjem najnovijeg albuma, a paralelno smo na “turneji” neprekidno od osnutka 1999. godine.

Kakvi su planovi za nadolazeći album? Nastavljate li u tonu akustičnog rocka, pop rocka ili se vraćate na izvorni rock? Ili pak možda nešto četvrto?

Mi se nikada nismo svrstavali u ladice ili se ograđivali granicama. Novi album, za kojeg imam gotovih desetak pjesama, bit će sigurno pomak od posljednjeg studijskog “Zmajevi na vjetru” i stvarno jedva čekam da vam ga predstavimo. Moram se strpjeti do jeseni, a to u mom slučaju nije najlakše (smijeh).

Nekoliko brzopoteznih pitanja:

Najdraži strani bend:

Zapravo ima ih više, a rekao sam i kako se danas često izmjenjuju u mojim plejerima.

Najdraži film:

Zaboravio sam sve filmove, serije i općenito TV ekrane i platna od kada sam dobio kćer, a sada još stiže i sin.

Najveća mana:

Hiperaktivnost.

Čime bi se bavio da nisi glazbenik:

Igrao bih nogomet u nekom lokalnom virovitičkom trećeligašu i maštao o glazbenoj karijeri.

Glazbeni uzor na kojeg si se ugledao:

Uzori odavno spavaju u tišini i mraku ormara moje srednjoškolske sobe u obiteljskoj kući u Virovitici.
Hvala vam puno na odvojenom vremenu!

Fotografije: Promoart Studio