Jastreb je projekt neumorne psihodelične zvijeri Nike Potočnjaka (Seven That Spells, Otrovna Kristina) kojim spomenuta „zvijer“ nastavlja testirati izdržljivost publike. Obavijeni dimom koji se ispuštao svakih 5 minuta te igrama između lasera i reflektora, bend je započeo hipnotičkim lupanjem po bubnjevima, što je potrajalo dobrih par minuta te su se naknadno jedan po jedan sudionici spomenutog projekta pridružili na pozornici. Već od prve izvedbe (koja je trajala oko pola sata) naslutilo se, da nas okupljene, čeka večer teške i hipnotizirajuće psihodelije. Prisjetio sam se tada izvedbe Swansa krajem 2016. godine u Zagrebu, međutim osobno sam se lakše prepustio Jastrebovom letu po masnim riffovima koji su popraćeni psihodeličnim efektima i neumornim bubnjarom, nego pretjerano bučnim eksperimentiranjima uvrnutih labudova.

S obzirom na melodiju čija gradnja teče jako sporo, teško se negdje usput (ako ne i od samog početka izvedbe) ne prepustiti „putovanju“ na koji te Jastreb poziva. Postajali su ti trenuci tokom koncerta kada više ne možeš dočekati da Niko nakon 10 minuta izmjeni riff i odvuče cijelu izvedbu određene pjesme na level up, no bend tu ne radi kompromis i to treba cijeniti. Sve što možeš jest hipnotizirano cupkati na mjestu i čekati povratak u 3. dimenziju planete Zemlje.

Postojali su ti tzv. intermezzo trenuci između pjesama, kada bi na pozornici ostao samo po jedan član benda, igrajući se s vokalnim efektima, učinilo mi se da sam primjetio i flautu(?) u ruci. No nije to bio neki idealan „odmor“ za uši. Ti prijelazni momenti nerijetko su mi zvučali kao Blanck Mass na tripu.
Bilo je tu i mirisnih štapića koje je negdje pri početku koncerta zapalio Albin Julius, pokretač austrijskog psihodeličnog neofolk projekta Der Blutharsch. Upravo Albin daje okultnu i ezoterijsku notu projektu Jastreb. U jednom trenutku koncerta do njega je i došao napola riješeni joint koji se zadržao na pozornici među Jastrebovima. A da ne bi sve ostalo u „kliše“ vodama (joint, mirisni štapići, psihodelična glazba,..),pobrinuo se Niko, koji se par minuta igrao s dronom koji nam je letio iznad glava.

Zavod za eksperimentalni zvuk opravdao je naziv svog programa sinoćnjim gostovanjem Jastreba. Vjerovatno ne bi imao ništa za prigovoriti komentarima u smjeru da je glazba Jastreba na momente (čak i na dulje staze) previše bučna i da zvučne kulise koje bend stvara postaju neslušljive, ili pak da sve to djeluje pomalo pretjerano repetativno, no isto tako se ne mogu oteti dojmu da sam gotovo na svakoj sinoćnjoj instrumentalnoj izvedbi bio uvučen u petlju hipnotizirajućih ritmova te da se nisam htio ni u jednom trenutku otpetljati iz nje.