Povodom skorašnjeg izlaska novog mini albuma “Negdje između” popričali smo s Marijanom Jelenićem i Gabrijelom Galant Jelenić iz pulske grupe Nola. Gabrijela i Marijan dopustili su nam da zavirimo u njihovu prošlost, misli, radne navike i planove za budućnost. Prije nego ih poslušate na njihovoj koncertnoj promociji 6. travnja u Tvornici kulture, pročitajte o čemu smo popričali sa simpatičnim dvojcem.

Pozdrav Marijane i Gabrijela 🙂 Na hrvatskoj glazbenoj sceni dugi ste niz godina, dobili ste poveći broj glazbenih priznanja i nagrada, mnogo toga smo o vama čitali i slušali vas, ali za čitatelje našega portala predstavite sastav benda Nola i recite postoji li određena priča iza tog imena?

GABI: Bend trenutno uz mene i Marijana čine Dean Vitasović na bas gitari i Robert Slama na bubnjevima. Što se imena tiče, Nola na govoru jednog aboridžinskog plemena, znači „sretni djed i baka“.

Foto: Saša Miljević

Bend je osnovan 1993. godine od kada ste napisali i uglazbili mnogo pjesama. Jeste li ostali dosljedni istom stilu kao na samim početcima ili ste primijetili da kroz godine težite drugačijem izričaju tj. tematici pjesama i zvuku? Spomenuli ste više puta u javnosti da tekstovi vaših pjesama odražavaju vaše životne priče, znači li to da se vaši bližnji mogu pronaći u njima?

GABI: Pjesme govore o našim životima, međusobnom odnosu, spoznajama, usponima, padovima, ljudima oko nas, “odrastanju”. I drugim se ljudima vrlo vjerojatno događaju iste ili slične stvari kao i nama, samo što mi o tome pjevamo. Svatko se , vjerujem može naći u nekoj od naših pjesama.

Marijane, ovo je pitanje za Vas. Prije Nole svirali ste u Gustafima, na koji način su Gustafi, ako jesu, imali utjecaja na vaše daljnje stvaralaštvo u Noli?

MARIJAN: Gustaph y njegovi dobri duhovi (tako su se tada zvali) imaju posebno mjesto u mom glazbenom odrastanju. Kao ljudi i kao glazbeni mentori. U to vrijeme nije bilo interneta da se lako i odmah pronađe različita glazba. Uz njih sam otkrio glazbu koja nije bila lako dostupna. Uz njih sam doživio prve ozbiljne koncerte, a i studijska iskustva. Svemu tome moram dodati i Radio Pulu gdje smo stvarali radijske emisije i reklame, a njihova fonoteka bila je izvor meni totalno nove glazbe.

Znamo da ste Vi također većinski zaduženi za pisanje pjesama, a Gabrijela ih osim iznimnim vokalnim sposobnostima s vremena na vrijeme upotpuni svojim stihovima kao na pjesmi „Sve bi bilo lakše da je ljeto“, no približite nam stvaranje vaših pjesama. Jeste li perfekcionist te kroz određeno vrijeme prepravljate tekstove više puta ili je pjesma gotova kod prvotnog pisanja? S tim da ste par u privatnom životu, je li teško na poslovnom polju uputiti i prihvatiti kritiku onoga drugog ili si prepuštate da svatko radi svoj dio posla?

MARIJAN: Od školskih dana pokušavam pisati pjesme, kako tekstove tako i glazbu. Naučio sam svirati gitaru „iz inata“ jer sam svirao harmoniku po želji roditelja. Danas mi je jako drago da sam svirao harmoniku jer mi je to osnovno glazbeno znanje puno pomoglo. Harmoniku sam svirao i na dvije pjesme na albumu “Glupost je neuništiva” KUD-a Idijoti, a nakon tog studijskog iskustva pozvan sam u Gustafe što me u konačnici dovelo do Gabi. Dakle, bez harmonike ne bi bilo ni Nole (smijeh). Naša veza, Gabi i mene, imala je neki logički slijed da osim što smo par i surađujemo glazbeno. Uz njen glas moje su pjesme dobile smisao. Većinom pjesme stvaram sam i tek kada poprime prvu ozbiljniju formu dolaze kod Gabi na pregled. Ona je prvi i najvažniji filtar. Neizmjerno mi je drago da napokon tekstove pišemo zajedno.

Foto: Saša Miljević

Klasično pitanje, imate li favorita među svojim pjesmama? I postoje li pjesme koje su trebale ugledati svjetlost dana, ali ih i dalje zbog određenih razloga „čuvate u ladici“ za neke bolje dane?

GABI: Imamo favorite, ali ne bi bilo fer izdvajati ih ovako javno, da se druge pjesme ne naljute (smijeh). Ima i pjesama koje stoje u ladici pa im se povremeno vraćamo dodajući i oduzimajući im nešto. Čini mi se da neke pjesme kao da namjerno ne žele biti gotove nego čekaju pravi trenutak.

Razdoblje između 1998. i 2004. godine nam je poznato između ostalog i po vašoj pauzi na glazbenoj sceni. Jeste li i u tom periodu radili na novim materijalima koje ste planirali objaviti kada za to dođe vrijeme (ako dođe) ili ste odlučili taj period posvetiti osobnom životu, a tek 2004. ponovno počeli raditi na glazbenom stvaralaštvu?

GABI: Većina pjesama koje su objavljene na albumu “Iznad oblaka” iz 2009. su nastale upravo u tom periodu. Ja sam se više posvetila djetetu i domu, no Marijan nije pauzirao od muzike.

MARIJAN: U tom periodu sam dobio priliku stvarati glazbu za kazališne predstave i video produkciju, a i tehnika (čitaj računala) je napredovala pa sam složio svoj kućni studio. Od tada je nedostižni studio postao dio mog svakodnevnog života.

Nastupali ste na mnogo koncerata te sigurno možete reći preferirate li više mirnije nastupe u intimnim okruženjima za manji broj ljudi ili više volite energični plesnjak s mnoštvom na koncertu? Znatiželjni smo i moramo vas pitati jeste li ikada svjedočili prosidbi na vašem koncertu?

GABI: Svaki je nastup i svaki koncert pa tako i svaka publika priča za sebe. U nekom manjem intimnije prostoru i mi smo intimniji u nastupu prema publici, možemo se s publikom bolje zbližiti, komunicirati, ali s druge strane veliki koncerti koji donose brojniju publiku imaju energiju mase od koje vam se koža ježi. No, isti osjećaj doživjeli smo i u manjim prostorima. Zaključak je dakle, da je svaki koncert poseban.

MARIJAN: Nismo svjedočili prosidbi, ali smo više puta iznenadili mladence kojima neka od naših pjesama ima posebno mjesto u životu.

Kao što je već najavljeno, 6. travnja održat ćete promociju novog EP-a „Negdje između“ u Tvornici kulture. Kakvi su vam planovi nakon toga koncerta, jeste li već označili gradove u Hrvatskoj, ili i izvan nje, u kojima ćete predstaviti svoj novi album? Možemo li vas uskoro očekivati u istočnoj Slavoniji?

GABI: Planiramo svirati naravno. Neki koncerti već jesu dogovoreni i u Hrvatskoj, ali i u Bosni. U Slavoniji smo svirali prije 3 godine i rado bi se vratili. Nadam se vrlo skoro.

Unazad nekoliko godina javnosti ste predstavili nekoliko singlova koji će se naći na vašem novom mini albumu. Koliko je vremenski potrajalo njegovo stvaranje? Također, hoćemo li čuti koju suradnju sa drugim glazbenicima na njemu?

MARIJAN: Ovaj album je presjek našeg stvaralaštva u protekle dvije godine. Na albumu se nalazi i kratka priča zašto se zove Negdje između i što smo proživjeli od izlaska albuma “Nola Piano”. Tijekom godina upoznali smo i stalno upoznajemo nove ljude, svatko od njih ostavlja u pjesmi dio sebe. Nikol Ćaćić, Ivan Božanić, Toni Starešinić, Dario Marušić, Goran Farkaš, Hrvoje Šćulac, …samo su neki od gostiju na albumu. Snimili smo i jednu drukčiju izvedbu pjesme “Drukčije” u a cappella verziji s MVS Nešpulom.

Pratite li rad naših mladih glazbenika? Mislite li da je njima danas teže dokazati se publici ili u ono vrijeme kada ste vi tek počinjali s probijanjem na scenu?

MARIJAN: Iz jednog kuta je lakše jer je tehnologija omogućila da se može snimati gdje god (i audio i video) i djelo istog trena distribuirati svuda u svijetu. Iz drugog kuta teže jer je konkurencija ogromna.

Unatoč tome što ste svakodnevnom okruženi svojom glazbom koju stvarate, čija glazba se preslušava u vašem domu u slobodno vrijeme?

MARIJAN: Slobodno vrijeme? Što je to? (smijeh). Uf, tu smo slabi, ja sam većinu vremena u studiju i nakon toga najviše volim prepustiti se zvuku života.

Žao nam je što se već rastajemo, ali za kraj moramo reći da je ohrabrujuće vidjeti ljubavni par koji zajedničkim snagama niže uspjehe kako u privatnoj, tako i u poslovnoj sferi. Otkrijte nama i našim čitateljima par trikova i savjeta iz rukava, kako uspijevate sve držati na okupu?

GABI: Uzmite si dovoljno vremena da upoznate svog partnera. Ne pokušavajte mijenjati ljude oko sebe.

MARIJAN: Voljeti bez obzira na različitosti.

Foto: Srećko Niketić