Moj prvi susret s Lisom Hannigan bio je prije nekoliko godina kad sam počeo slušati Damiena Ricea. Na njegova prva dva albuma ostavila je svoj glas i dala jednu prekrasnu dimenziju njegovim pjesmama. Nažalost, nisam se mogao natjerati da popratim njezinu solo karijeru, sve dok nisam čuo njezin glas u soundtracku za animirani film ‘’Song of the Sea’‘.

Ubrzo dolazi i njezin najnoviji studijski uradak pod imenom At Swim, produciran pod palicom gitariste iz benda The National, Aarona Dessnera. Fantastičan album, sjeo mi je odmah na prvu i znao sam da moram otići poslušati Lisu uživo, prvom prilikom. I naravno, pročitam da Lisa dolazi u zagrebačku Tvornicu Kulture, 30. ožujka ove godine.

Vrata su se otvorila u 20 sati, a u 21 sat počinje glazbena večer s predgrupom Saint Sister. Mlade Irkinje, Morgan MacIntyre and Gemma Doherty, iznenadile su me prekrasnim vokalnim dvoglasjem, elektro-akustičnom harfom i zvukovima na sintisajzerima. Iako su svirale samo pola sata, odmah sam znao da ću ih morati početi slušati. Mali Pogon je već bio stvarno popunjen do kraja, i svako malo sam se morao gurati s nekim da ostanem na svom mjestu. I onda, u 22 sata, točno na vrijeme, Lisa i ekipa iz benda penju se na pozornicu i tu kreće show.

Otvorili su s pjesmom Ora, s najnovijeg albuma, i tu sam odmah znao da će cijeli koncert biti fantastičan. Lisa ima poseban, anđeoski glas, redom su se nizale pjesme s novog albuma, ali i najpoznatije pjesme s prva dva. Posebno su me oduševile izvedbe pjesama Prayer for the Dying, Passenger, We the Drowned te Lo.

Naravno, na bisu su se popele i Saint Sister i zajedno s Lisom otpjevali, bez instrumenata, Anahorish. Nakon toga, cijeli bend je došao naprijed i zajedno su uz zvuk akustične gitare, u višeglasju otpjevali Fall.  Završili su s A Sail i koncertu je došao kraj.

Iako je koncert trajao nešto manje od sat i pol, stvarno ga je bio gušt poslušati od prve pa sve do zadnje sekunde. Cijeli je bend je odlično uigran i osjetilo se da znaju što rade. Isto tako, iznenadio me dobar zvuk kontrabasa, kojeg rijetko kad čujem uživo. Na trenutke sam se osjećao kao da sam u nekom stranom nepoznatom baru i da uživam u pravom indie folk koncertu, a ne u Hrvatskoj. Poslije koncerta sam malo popričao s basistom i bubnjarom i moram priznati da je bilo stvarno teško razumjeti što pričaju, ali super mi je bilo to što su susretljivi i ispitivali malo o glazbi u Hrvatskoj.

Sve u svemu, jedan od boljih koncerata na kojima sam bio, a Lisa Hannigan je stvarno, čudo!