Novi izdavač na sceni, Juda records, pokazao je raznoliku lepezu svoje glazbene obitelji u petak u KSET-u. Četiri imena, četrnaest glazbenika različitih stilova i ideja, skupili su se kako bi nam pokazali što nam i kako imaju za reći na prvom koncertu ovog indoor festivala koji će, nadamo se, uskoro put ceste do svih domaćih i regionalnih pozornica.

Led je probila Billie Joan, što nije predstavljalo problem uzevši u obzir njen odlučan glas i britak tekst. Tematika njenih tekstova je daleko od trivijalne, kantautorica pjeva o našoj malenoj domovini, a zatim i o vragu koji će jednom doći naplatiti svoj dug. Vjerujemo joj kad pjeva “it’s good to feel alive”, a u taj svijet koji preispituje sam bitak naših života i socijalnih okolnosti svakako se uklapa njen propovjedni folk izričaj.

Billie Joan, photo by M^3/Matej Čelar

Zatim na stage dolaze Mnogi Drugi i najavljuju “par jazz standarda u pidžamama”. I doista su bili u pidžamama, onako ljudski i svakodnevno, skinuli su maske da popričamo, a i zaplešemo na njihove ritmove. Doduše, njima sedmorici gore na pozornici to je bilo nešto teže, no svejedno su se uživjeli i razmahali te tako pokazali kako bi izvođači trebali uživati u vlastitom performansu. Gitaristi na akustarama (na jednoj pjesmi i na mandolini!), basist u bademantlu s hoodicom, mini limenopuhačka sekcija, kotrljanje na bubnjevima i bariton vokal pokazali su kako su jedni od ne tako mnogih originalnog zvuka i rezonirajuće pozitivne vibre.

Mnogi Drugi, photo by M^3/Matej Čelar

Splitski eto nas je zatim uvukao u teže teme i mračniju atmosferu psihodeličnog rocka. Zanimljivi riffovi i neupitna energičnost su nažalost bili kauzalne žrtve neuštimanosti pjevača u raspoloženje publike, pa i u raspoloženje na samoj pozornici. Eto zavrtjeli su se u tom svom ringišpilu, bilo je teško razaznati sam tekst, no iako se radi o žanru unutar kojeg teško pronalazim značajnu razliku između zvukova bendova, čini se da ovi momci mogu ponuditi nešto svoje, samo to trebaju smjelo pokazati na sljedećim nastupima.

eto, photo by M^3/Matej Čelar

Prvo je bila jedna dama, pa ih je bilo mnogih sedam čist normalnih čudaka, zatim četvero raštrkanih psihodeličara, da bi naposljetku pred nas izašla njih dvojica – The Yellow Buzz. Od svih prethodnih izvođača, njihov odnos, kako međusoban, pa tako i s publikom, je bio najzanimljiviji i polučio je željene rezultate. Publika je postala treći član, pljeskala i vikala na beatove, skakala i vrištala zajedno s gitaristom i pjevačem Adamom dok njegov kompanjon Bruno rasturao je na bubnjevima. U ovakvom prijateljstvu i glazbenoj sinergiji proizlazi prava sirova snaga naelektriziranog blues garage dua kojeg je bio pravi užitak slušati na zatvaranju večeri.

The Yellow Buzz, photo by M^3/Matej Čelar

Zanimljiva je ta malena obitelj okupljena oko Juda Recordsa; iskreni su, možda i neki na momente preotvoreni, odmiču se od standarda i zajedno guraju u neistražene sfere, ali opet svaki svojim putem. Teme koje ih zanimaju su svakodnevne, ali nikako banalne. Bit će još ovakvih fešta, sceni je potrebna nova krv, a Judini sinovi i kćer su je spremni proliti.