Ususret nadolazećem koncertu u Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu MIMO projekta, porazgovarali smo sa Bubblegum-om. Bubblegum je “one-man-band” iza kojeg se krije svestrani Ivan Grobenski. Kako se našao i snašao u electro-pop projektu, pročitajte u nastavku.

Za početak, reci nam kako je došlo do ideje za Bubblegum? Budući da si već dio jednog dosta drugačijeg glazbenog projekta, Moskau-a, kako je tekla tranzicija u ove elektronske vode?

Moskau i Bubblegum zapravo supostoje jednako dugo, ali je Bubblegum postao javan tek krajem 2015. tako da zapravo niti nije bilo tranzicije…
Trebalo mi je dosta godina da naučim i dokučim kako tehnički izvesti ono što je danas Bubblegum, a onda sam kupio MIDI klavijaturu i sad eto tipkam.

Ako je to uopće moguće, kako bi žanrovski odredio Bubblegum?

Plesna glazba za stare ljude.

Otkud ideja za ime „Bubblegum“?

Bubblegum je inače, osim što je žvakaća, naziv za poprilično debilnu upbeat pop glazbu za tinejđere 60ih i 70ih koja se štancala doslovno kao na traci i nije imala ama baš nikakav umjetnički značaj. Ideja mi je bila iskoristiti tu žanrovsku odrednicu za suvremenu electro-pop glazbu za koju se potajno nadam da ipak nije toliko debilna. Zapravo, razmišljao sam o nekoj jednostavnoj, svima poznatoj riječi.
U stvari, nemam pojma.

Prije dvije godine si izbacio svoj prvi LP ”Dance Music For Old People”, a prošle drugi album naziva ”Gentle Hearts”. Možeš li opisati svaki od njih, u čemu se razlikuju?

Prvi LP je zapravo kompilacija materijala koji je nastao u razdoblju od šest godina, a to mu se i čuje… Dosta je tu mešunga svega i svačega, od prastarih prerađenih pjesama do nekih koje sam napisao i snimio dva tjedna prije izlaska albuma. ”Gentle Hearts” je zreliji i produkcijom i materijalom, imao sam jasnu koncepciju toga što želim postići, a pjesme su nastale u samo tri mjeseca pa je to jedna prilično zaokruženija i konceptualno čišća ploča.

Kako teče tvoj kreativni proces, koliko ti treba da završiš pjesmu ili album?

Kreativni proces kreće od tzv. kreativne nule. Otvorim blank project u Cubaseu koji izgleda isto kao i prazan komad papira. Ne znam što mislim napraviti dok ne krenem. Pjesmu obično završim kroz dan-dva-tri, sve više od toga najčešće znači da pjesma ne valja

Photo: Ivan Gundić

U čemu pronalaziš inspiraciju za pjesme i njima pripadajuće tekstove? O čemu najčešće g.ovore tvoji tekstovi? 

Inspiracija je mit.
Sjediti i čekati muzu da se spusti s Platonovih nebesa umjetničkih ideja i šapne ti u uho što ti je činiti… to ne postoji.
Treba sjesti i raditi. Ima dana kad se ne dogodi ništa pa svejedno provedeš nekoliko sati radeći, a ima i dana kad u nekoliko sati nastane i po nekoliko pjesama ili barem koji nacrt ili dva.
Tekstovi nekad ne znače ništa, ali dobro zvuče, nekad se sastoje od općih mjesta pop lirike, a ponekad imaju i nekog smisla… Često prvo pjevam na kvaziengleskom koji zapravo ne postoji, tek toliko da konstruiram melodiju, a onda se u kakofoniji tih ne-riječi nađe i koja smislena pa mi dalje padne nešto na pamet…  A tekstovi za Gentle Hearts… odvratno, ali govore o ljudskim emocijama.
Užas, znam.

Što Bubblegum radi kada ne stvara glazbu, što slušaš?

Uf… Najmanje slušam glazbu koja je slična Bubblegumu.
U zadnje vrijeme dosta slušam blues… Robert Johnson, Howlin’ Wolf, Blind Willie McTell, od mlađih bluzera mi je odličan Gary Clark Jr., kantrijanerica Rhiannon Giddens i spasitelj country glazbe Jason Isbell… Još mi uvijek nije dosadio zadnji Bowie, novi Cave i Tindersticksi, a otkad su objavili da dolazi Sigur Ros sam prevrtio i Kveikur nekoliko puta, fantastični su mi i novi Rolling Stonesi, a nedavno sam se nakon dugo vremena dokopao i nekih post-punk bendova koje dugo nisam slušao kao npr. Magazine, Pere Ubu, Rip Rig and Panic… baš sam jučer slušao Wayne Shortera i divan album jazz obrada gospela kojeg su snimili Hank Jones i Charlie Haden, a stalno čeprkam i po klasici jer spremam album electro-pop obrada klasične glazbe…

Imao si već nekoliko live nastupa, koji ti je ostao u najljepšem sjećanju?

Nedavni nastup u Koprivnici.

Kako procjenjuješ stanje na našoj sceni za ovakav tip glazbe? Ima li sličnih artista? Publike?

Iskreno, nemam pojma, pogotovo zato što se inače krećem u potpuno drugim krugovima.

Koji su planovi za budućnost, u kojem smjeru vidiš razvoj Bubbleguma?

Prvo je na redu album obrada klasične glazbe koji trenutno ima radni naslov ”Geometries”, a nakon toga planiram ostvariti svoj dugogodišnji fetiš, a to je album pjesama koje jednako dobro funkcioniraju kad ih se sluša normalno i u rikverc.

Što možemo očekivati na tvom nastupu u Muzeju suvremenu umjetnosti?

Puno rasplesane gerijatrije, nadam se.

Uz Bubblegama, ovu nedjelju, 5. veljače, u Muzeju suvremene umjetnosti, u sklopu MIMO projekta nastupaju i Das Univerzitas Kunstmuzik. Ulaz je besplatan, uz preporučenu donaciju podrške od 20 kuna. Više o događaju možete saznati na službenom FB eventu.

Bubblegama možete pratiti i na njegovoj facebook stranici i bandcamp-u.