Nakon Furija Đunte ugostili smo još jednog sudionika zagrebačkog hip hop festivala “Drito Iz Tvornice” koji nam slijedi kroz par dana, a radi se o regionalnoj hip-hop legendi – Edo Maajka.

Prije nekog vremena FMJAM je proslavio 17-ti rođendan. Kakav je osjećaj biti dio, a možemo slobodno reći i vrlo bitan faktor jedne od najvažnijih organizacija kada je hip hop na ovim prostorima u pitanju?

Odlično je da smo opstali toliko dugo, da se hip hop i dalje kotrlja, da snimamo nove materijale i da imamo nove izvođače. Nakon mene i Frenkie je posto etablirano regionalno ime, a sada se nadamo da će se to dogoditi sa Sassjom i Kontrom. Naši DJ-i Soul, Indigo, Bagga sound su rado viđeni na festivalima i u klubovima, Indigo nam se bacio i u produkcijske vode tako da je FMJAM u ekspanziji, to mi je posebno drago.

Što se promijenilo na sceni od trenutka kada si ti počeo snimati do danas, smatraš li da hip hop na ovim prostorima napreduje kada pričamo o kvaliteti glazbe?

Hip hop na ovim prostorima prati svjetske trendove, tako da se u zadnjih par godina pojavilo dosta new school izvođača, neki su odlični, neki su sranje. Sada je neko vrijeme poplave dijasporaške klupske muzike, to bi ja nazvao Džigera beat. To su manje više klupski narodnjaci sa jako slabim tekstovima i soundom za šire mase koje u biti obožavaju narodnjake. Lako ih je umiksat sa Sinanom Sakićem ili Miletom Kitićem, tako da su i featovi takvi. Taj Džigera pravac je osmišljen i rađen prvenstveno za dijasporu, a sada prolazi i kod kuće.
Imamo i tu oldskul ekipu u koju i sam spadam koja je manje više zamorna, većinom smaraju jedno te istim soundom i tekstovima, tu i tamo izleti i od njih neki dobar materijal. Generalno hip hop ima manje publike ali više izvođača, opstaje i dalje. Što se tiče kvalitete, tehnički su new school MC-iji puno napredniji i bolji, ali sadržaj im je slabija točka, kod većine je tako.

Iza tebe je pet studijskih albuma, zadnji još tamo prije nepunih pet godina, planiraš li tijekom ove ili idućih godina plasirati još neki projekt ili misliš da si dao svoj maksimum što se toga tiče?

Baš čekam da mi pošalju mix dvije nove pjesme 🙂
Složio sam bend i krećem u novu avanturu, nadam se da će album biti spreman oko ljeta a do ljeta ću izbaciti sigurno 4 nove stvari. S Kooladeom imam u planu ove godine izbaciti jedan EP također.
Mislim da je era albuma nažalost završila, za par godina ćemo u intervjuima pričat o tome kol’ko sam pjesama ove godine izbacio…

Smatraš li da je selidba na relaciji Brčko-Zagreb koja ti se dogodila prije više od 20 godina utjecala na tvoje glazbeno stvaralaštvo?

To je bilo izbjeglištvo a ne selidba, selidba je bila u Tel Aviv…
Naravno da jest, to me je u potpunosti formiralo i manje više odredilo, mislim na ratno sranje i izbjeglištvo. Sumnjam da bi toliko repao o socijalnim i društvenim događanjima da nisam bio na dnu dna i da nemam to gadno iskustvo i školu. Nacionalizam i predrasude su evo sada glavni svjetski problem, a ne samo balkanski, tako da očekujem iz USA i EU rime i teme koje mi repamo od devedesetih…

Što se sluša ovih dana kod tebe? Neke preporuke?

Ma slabo šta novo slušam, većinom sam na funku, volim Daptone records i skupljam manje više sve što izbace… Od repa stvarno ne znam jesam li išta posluš’o poslije zadnjeg Kendrika Lamara, lik je car i postavio je jako visoki standard, mislim da još par godina neće izaći ništa bolje.

Reakcije oko projekta Štrajk Mozga slegle su se pa je na nama da te pitamo kako si ti zadovoljan reakcijom i odazivom publike na isti, smatraš li da je ispunio tvoja očekivanja?

Ispunio je očekivanja, singlovi su zaživili, a ostatak albuma nije baš, ljudi ne slušaju više albume, imam osjećaj da ukoliko ne uradiš video za neku pjesmu, nitko je neće poslušati. Ratata, Panika i Facebook su bitni dijelovi moga seta.

Već dugo si u glazbi, reci nama koje sve kvalitete i karakteristike po tvom osobnom mišljenju mora imati zreo, formiran i kompletno izgrađen MC?

Mora biti MC, znači lik koji će se znati snaći i izvući maksimum pred deset ljudi i pred 10.000 ljudi, majstor ceremonije 🙂 Bitan dio te škole je odrokat dosta koncerata solo na bini što sam ja znao radit sa Soulom ili Olijem, znaš ono samo ti i DJ iza tebe, da ljudima solo zadržiš pažnju tih sat i pol vremena, nakon te škole ti je samopouzdanje jače i ako imaš backupa ili bend to je samo apgrejd i olakšanje. Volim MC-ije koji se snalaze na old skulu i new skulu, na svakom tempu, sa bendom i bez njega, na malom i na velikom stageu, eto ovo snalaženje u svim situacijama je kvaliteta koju bi trebao imat izgrađen MC. MC se ne može izgradit ako repa na playback, tj. ako samo otvara usta.

Uskoro nastupaš u Zagrebu, riječ je o dvodnevnom hip hop festu u Tvornici Kulture. Kakva su tvoja očekivanja?

To je festival što znači kraći set, a kraći set znači samo bombe i skakanje 🙂
Line up je odličan oba dana i jedva čekam.

Kako vidiš rješenje problema što hip hop artisti na ovim prostorima još uvijek realno gledano ne dobivaju zasluženi medijski prostor? Smatraš li da ljudi kao ti koji su dosta godina na sceni i imaju izgrađeno ime izvan hip-hop publike mogu napraviti nešto konkretno?

Zaslužen medijski prostor ne dobivaju ni punkeri, niti rokeri a sad zamisli kako je tek ljudima koji sviraju jazz. Nije to nikakva urota nego jednostavno ljudi na ovim prostorima teško probave sve što izlazi iz nekih melodičnih pop ili folk okvira, to nije od sada, to je situacija koja traje oduvijek. Recimo Brkovi nemaju nikakav medijski prostor, a pune sve dvorane u koje uđu. Rap ima dosta manje slušatelja sada nego u onom zlatnom periodu i to je to.