Program “Sviraj Stare”, koje je pokrenula koncertna organizacija K.L.U.B. Dostava Zvuka, održava se otprilike svaka dva mjeseca u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, a namjena mu je da neki svima nam poznati glazbeni sastav odsvira uspješnice i ostale pjesme s prvih nekoliko albuma u karijeri.

13. siječnja bio je rezerviran za morskog vuka Marijana Bana i njegov prateći bend Diktatori, koji su nas vratili na početke devedesetih, kada je Ban sa svojim legendarnim bendom Daleka Obala snimio prva dva albuma: Daleka Obala (1990.) i Ludi mornari dolaze u grad (1992.). “Sviraj Stare” tako je striktno determiran da izvođači izvode određene albume, a tako je i bilo, unatoč tome što je gotovo nezamislivo poslušati Banov koncert bez nekih hitova i nakon ta dva albuma.

Koncert je počeo u 23:00 sata, a trajao do pola 1. Sat i pol svirke za cijenu ulaznice (75 u pretprodaji i 95 kuna na dan koncerta) možda je ipak poveći udarac za nečiji džep za ono što se vremenski svirkom dobilo, iako je Vintage bio dupkom pun.  No na stranu taj podatak gdje je sve unaprijed jasno rečeno što će se dobiti za te novce, Marijan Ban & Diktatori su u svom standardnom zabavljačkom stilu publiku proveli kroz apsolutno svaku pjesmu koju su morali odsvirati, a neke od njih su se i ponavljale.

Prva dva albuma grupe uistinu su svevremenske pjesmarice pune pozitivnih poruka, vedrine i splet su bržih i laganijih pjesama, od kojih su većina, mora se priznati, naširoko poznate i možemo ih čuti često i dan danas. Publika je to prepoznala i tako skakala i pjevala zajedno s bendom i one poznatije i one manje poznate stvari, a neki od nas nostalgičara mogli su neke od tih pjesama prvi put, a vjerojatno i zadnji čuti uživo, što je općenito i cilj ovog koncertnog programa, kojima s moje strane ide pohvala za ideju i realizaciju.

Vintage kao Vintage, idealan je prostor za zaljubljenike u određene žanrove i gotovo uvijek kada sam se tamo našao, bio je prepun i uvijek je, osim odličnim interijerom, zračio i pozitivnošću prisutnih. Došao sam tamo oko pola 9, a vrijeme provedeno do početka koncerta ne može biti beskorisno utrošeno, čak ni kad vas redari ne puštaju van jednom kada uđete, tj. ne bi vas pustili nazad. U glavnom dijelu kluba stajalo je i video platno koji je idealno rješenje za one koji se ne žele gurati u prostoru gdje je koncert, a opet, mogu sasvim jasno čuti ono što se izvodi.

Koncert je počeo s pjesmom Roza, a grupa se striktno držala setliste da bude onakva kakva je na samim albumima, pa su se tako s prvog albuma naredale: Valovi, Noć je prekrasna, Četrnaest palmi, Tonka…Marijan Ban klasično u crnom sa crnim šeširom na glavi nakon izvođenja prvog uveo nas je u drugi album sa stavom da “nikada na koncertima pauze nije radija”, predstavio je Diktatore, za koje se mora reći da su najbolje što se dogodilo Banu od raspada Daleke obale, a i prate ga već duži period karijere, stoga je bilo i za očekivati kako će kvaliteta svirke biti na visokoj razini.

Drugi album jedino nije išao redom u prvom mahu, odsvirana je pjesma Ležimo na travi, koja je inače posljednja numera, no nakon nje, sve je išlo po špranci, pa smo mogli čuti pjesme kao što su Brodovi, Od mora do mora, Ti nisi tu, Ona…jedno iznenađenje na koncertu bilo je kad je na pozornici prije izvođenja pjesme Sušac Blues pojavio Neno Belan, koji je zajedno s Banom otpjevao spomenutu stvar. Nakon kraja regularnog dijela i pjesme na engleskom Why, Ban se još jednom vratio na Četrnaest palmi i tako je koncertu polako došao kraj.

Očekivao sam da će Ban možda doći ne u potpunosti pripremljen i da će tu biti čestih čitanja tekstova rjeđe sviranih pjesama, no iznenadila me spremnost čitavog sastava, točnost i pedantnost po pitanju najavljenog repertoara. S obzirom koliko Daleka obala ima kratke pjesme, komotno su mogli izvesti i album “Mrlje” iz 1993. godine, no i ovako sam uvjeren da je većina publike mogla biti zadovoljna viđenim i odslušanim. Program “Sviraj Stare” kod mene je dobio visoku ocjenu, a o glazbi, liku i djelu Marijana Bana ne moram puno govoriti. Odlično provedena večer.