Naziv albuma: NLV

Izdavač: samostalno preko Bandcampa

Datum izdanja: studeni, 2016.

Žanr: alternative rock / indie / folk / psychedelic

Trajanje: 00:44:13

Broj pjesama: 10

Skriveni dragulj u obliku benda NLV krajem studenog ove godine izdao je svoj debitantski album minimalističkog imena „NLV“. Moram priznati da ova recenzija dolazi skoro pa mjesec dana nakon izlaska albuma iz razloga što sam na njihovu glazbu sasvim slučajno nabasala tek prije koji tjedan. I hvala Višoj sili da jesam jer propustiti ovakvo što doista je grijeh.

Na albumu se nalazi 10 pjesama kojima je život udahnuo pulski (originalno akustični) trio kojemu su se pridružili Roni Nikolić na bas gitari, Silvio Bočić za bubnjevima te u pomoć uskočili Alen Bernobić na brass instrumentima i Goran Farkaš s flautom i mihom. Back vokale pružio je Luka Vidović, a snimalo se u Studiju Partyzan gdje je producirao i snimao Marijan Jelenić. Za mix i master zaslužan je Perica Šuran, dok zasluge za cover art pripadaju Olegu Šuranu i Jeleni Perišić.

Ugledavši čudan naziv NLV na nekakvom popisu koncerata i svirki iz nekog razloga odlučila sam proguglati o čemu se tu točno radi, mislivši prvo da je to ime benda zapravo skraćenica za nešto već mi poznato (skraćenica i jest, ali za imena originalne postave: Nikol Ćaćić, Luka Šipetić i Vedran Grubić). Bila sam u žurbi te samo na nekoliko sekundi pustila par pjesama i pročitala koji članak ne bih li se upoznala s tim fenomenom koji kao da me nekakvom magijom prizvao i zaintrigirao. Drugo slušanje bilo je neizbježno uz potpunu posvetu svog vremena kojeg imam na raspolaganju.
Svugdje se povlačila paralela s Jefferson Airplaneom (što u početku zbilja nisam htjela prihvatiti jer ne volim uspoređivati domaće glazbenike s nekim kultnim stranima), ali već na prve zvukove naslovne pjesme Bitter nisam si mogla pomoći i Jefferson Airplane bio je slika u mojoj glavi dok se tijelo samo počelo gegati u ritmu glazbe. Pjevačica benda Nikol zbilja ima vokal koji svojom bojom neodoljivo podsjeća na onaj Grace Slick, no ipak sadrži tu notu originalnosti i umjesto stonerske psihodlične glazbe, bend nas uvodi u svijet funky folk psihodelije. Kombinacija brass sekcije, električnih gitara, bubnjeva, flaute i miha savršeno upravlja vremenskim i prostornim granicama pa se tako dok slušate neke pjesme poput Look Around You možete zamisliti kako sjedite među malobrojnom publikom u zamračenom zadimljenom baru, a na pozornici nastupa nepoznati indie bend koji na kraju bude highlight vaše večeri iako ste došli samo s namjerom da utopite svoju tugu u nekoliko čaša tamne alkoholne tekućine. Već iduća pjesma, Sisters of the Sun, prebacuje vas u sanjive utopijske vrtove iz kojih se budite kraj obale uz zvukove oceana i galebova koji vas uvode u melankoličnu numeru A.I.W.O.O.E. Ne znam je li to samo zbog činjenice da su sve pjesme pjevane na engleskom jeziku, ali svaka od njih zvuči kao savršeni soundtrack za scene nekakvog američkog „coming of age“ filma. Taking Away i My Funeral tugaljivim prizvukom pričaju već klasičnu priču propale ljubavi čiji prevrat predstavlja Pain, a Not Dark Yet, All the Colours i Wake Up (Lies) čine svjetlo na kraju tunela te bi (ako bi se sve pjesme slušale tim redoslijedom) mogle pružiti neku vrstu katarzičnog iskustva.

Da sam ovaj album dobila u ruke bez ikakvih popratnih informacija, na kraju slušanja zasigurno bih pomislila kako se radi o davno oformljenom sastavu koji je prošao dugu fazu traganja za svojim karakterističnim zvukom. S obzirom da je to daleko od realnosti i da je ovo prvijenac mladog kantautorskog benda koji je akustične gitare zamijenio električnima i savršeno iskoristio intrigantnu boju glasa kakvu se ne susreće često, ne preostaje mi ništa drugo reći nego da je NLV upravo dobio još jednog obožavatelja koji željno iščekuje novi materijal.

Popis pjesama:

1. Bitter
2. Look Around You
3. Sisters of the Sun
4. A.I.W.O.O.E.
5. Taking Away
6. Not Dark Yet
7. All the Colours
8. Wake Up (Lies)
9. Pain
10. My Funeral