Naziv albuma: Porto Morto

Izdavač: samostalno preko Bandcampa

Datum izdanja: 1. prosinac 2016.

Žanr: progressive rock

Trajanje: 00:45:19

Broj pjesama: 10

Stvoriti nešto jedinstveno i konceptualno, a pritom se ne uplesti u pretencioznost, težak je umjetnički pothvat za koji je osim ljubavi, potrebno i strpljenja. Upravo je tim putem krenuo Porto Morto, bend koji je isplovio iz suradnje kroz JeboTon kolektiv 2011. i posljednjih je 6 godina djelovao u Zagrebu, pažljivo formirao svoj glazbeni izričaj te 1. prosinca 2016. objavio svoj debitantski album Porto Morto.

Album sadrži deset pjesama koje su nastale u prijenosnom studiju s kojim je bend putovao iz Bukovačke u Gračane, pa u jedan stan na Selskoj, pa u kućicu u Lukone u Istri, u podstanarski stan u Šenoinu, zatim stan na Ribnjaku, pa u garažu na Trešnjevačkom placu. U završnom oblikovanju bendu su priskočili Franjo Heršak (Runaways Production) i Hrvoje Nikšić (Kramasonik studio). Cover, koji se savršeno uklapa u cijelu koncepciju albuma, djelo je fotografkinje Tjaše Kalkan, a za font i oblikovanje zasluge idu Hrvoju Živčiću.

Pjesme s albuma teško je gledati kao zasebne cjeline jer ono što Porto Morto čini posebnim nije prepoznatljivost dijelova već zbroj svih elemenata, sinergija koja se prelijeva iz tona u dionicu, iz pjesme u album. Stoga je nemoguće posebno se osvrtati na svaku pojedinačnu pjesmu niti opisati svaki ton čije se mogućnosti istražuju i šire iz pjesme u pjesmu. Može se reći da prvijenac počinje pjesmom Hrast kroz koju da nam se, jedan po jedan, predstavljaju instrumenti i vokali da bi nam naposljetku dionice na trubi i trombonu široko otvorile vrata albuma. Nakon toga, prepušteni smo eksperimentalnom putovanju nošenom ritmikom i sanjivim dimenzijama vokala.

Već u Ručak u podne na sve strane izviruju zvukovi, pa se u pozadini, između ostalog, čuje i glazbena špica HRT-ovog TV kalendara. Nakon smirujuće Isplazi krovove, slijedi zaigrano istraživanje karaktera pojedinih dionica u Nitko nikad ne ide sza mnom što podsjeća na rad klasičnih skladatelja da bi zatim završili u atmosferi svemirskog špageti vesterna u Ne tko/ni tko. Glazbena odiseja nastavlja se pop beatom Zadnjeg dana zime da bi zatim skrenula u potpuno novom pravcu dekonstrukcije pjesmom Kad ih trebam i naposljetku kulminirala s Previše kraljeva. Do ovog smo trenutka već zapleteni u album, slušamo dalje i pitamo se što nas drži uz ove pjesme, kako je moguće da nas nešto bez čvrstog prepoznatljivog oslonca ili zakamufliranog mainstreama unese u ovakvu podnošljivu lakoću slušanja?

I dok tako lutamo zvukom, odgovor se možda nalazi u tekstu sljedeće pjesme na albumu, Omlet, koji ide ovako: Stare stvari nisu odbačene, Samo im mijenjam značenje, jer momci su se pozabavili tolikim raznolikim stilovima (acid jazz, dream pop, space rock) i referencijalnim ambijentalnim zvukovima (šum vode, pjev ptica…) da u svemu tome pronalazimo nešto što nas dotiče u samu srž, nešto što smo čuli toliko puta da je već sastavni dio nas, a opet ne ostavlja dojam izlizanosti jer je upakirano na jedan njima svojstven način.

Porto Morto je postmodernistički kolaž koji unatoč svoj toj slojevitosti i kompleksnosti nije lišen emocija. Pjesme se nadograđuju jedna na drugu, variraju oko istih tema i u konačnici ostavljaju dojam skladne cjeline. Bend je smjelo rastavio zvuk na najjednostavnije komponente, poigrao se „pravilima“ i istaknuo se albumom zbog kojeg nikako nisu samo nešto u nizu.

I da ih ukratko predstavimo:

Antun Aleksa (trombon)

Leo Beslać (flauta, saksofon)

Juraj Borić (truba)

Matija Brajković (gitara)

Roko Crnić (vokal, bas)

Hrvoje Klemenčić (klavijature, vokal)

Matej Perić (bubnjevi)

Marijan Uroić (udaraljke)

Za sve željne magiju čuti uživo, sljedeći nastup Porto Morto ima 20.12. na trgu Europe u Zagrebu.

Album možete poslušati na Bandcamp stranici benda OVDJE.<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<

Popis pjesama:

1. Hrast
2. Ručak u podne
3. Isplazi krovove
4. Nitko nikad ne ide sza mnom
5. Ne tko, ni tko
6. Zadnji dan zime
7. Kad ih trebam
8. Previše kraljeva
9. Omlet
10. Zrak (bonus track)