Iako trenutačno prebiva u Zagrebu, Kandžija Osjekanović nije zaboravio svoje Slavonce te im je odlučio priuštiti megaspektakl u osječkom klubu Epic. Početak tog megaspektakla bio je zakazan jučer u 22:00 sata, no ja sam se pojavila u 21:00 i poljubila vrata jer nisam obraćala pažnju na objave na službenom Facebook eventu, već sam slijepo slijedila početno navedenu satnicu. Na sreću, u isto vrijeme na osječkom Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi održavani su koncert i različite aktivnosti povodom Adventa tako da sam tih sat vremena koji su trebali biti viška uspjela nekako „ubiti“. Nakon par krugova između adventskih kućica i jedne porcije fritula, zaputila sam se natrag k Epicu. Bilo je nešto sitno nakon 22:00 sata, pred klubom su stajale grupice ljudi, a unutra, u prednjem dijelu, tek nekolicina je stajala oko šanka i ispijala pivo. Kako to obično biva s glazbenicima (a i publikom), nitko se ne drži unaprijed određene satnice tako da nije bilo čudno što će se za ulazak u koncertni prostor ipak morati malo pričekati. Sve bi bilo u redu da se nije čekalo čak sat i pol vremena – vrata su se otvorila tek pola sata prije ponoći.
Prostor se lagano počeo popunjavati, a kroz par minuta na pozornicu se popela mlada našička rap nada – Vanja. Odrepao je par stvari, a u jednu čak ukomponirao bećarac i publici se zbilja svidio. Postigao je ono za što predgrupe i služe – zagrijao je ljude za ono što slijedi. Nakon njega mikrofon su uzeli Tamburaši slavonske krvi koji su za ovaj događaj dobili još jedan opisni pridjev pa su tako postali Tamburaši slavonske gengsta krvi. Vrlo me zanimalo kako je Kandžija osmislio taj spoj repa i tamburica u jednoj večeri i bila sam ugodno iznenađena već prvim taktovima koje su momci odsvirali. Karakteristični slavonski instrumenti počeli su širiti zvukove West Coasta izazivajući osmijeh na licima publike obradama klasika poput The Next Episode i Still D.R.E. Nakon otpjevanog Coolievog hita Gangsta’s Paradise uslijedio je jedan autorski pa skandiranje „Kohorta Dublin“ i dozivanje glavnih aktera večeri. Na pozornicu su izašli Kandžija i njegove Gole žene koji su odmah počeli žestoku svirku kako bi publici pokazali da večeras Nema labavo. Uz stalnu potporu Toxare Kandžija je ljude držao na nogama pa se tako skakalo uz Duge Kandže, Kruva masti paprike, Traktorom me dovezli, limuzinom odvezli, Vrati pare i HŽ, a za pokretanje kukova upotrijebile su se funky melodije bezvremenskog hita Donji Miholjac, nešto novije Crkve, zatim Pit i jest i pit i nezaobilaznog Koktela od rakije te meni omiljene skladbe Trenerka i kožnjak koja inače ugošćuje i Krankšvester duo. Publika je na samom početku mogla čuti i Pištolj koji je snimljen u suradnji s Goranom Baretom, a dan prije je dobio i pripadajući videospot. Neizbježno je bilo prisjetiti se i starih hitova kao što su Jelena i Bicikl. Za vrijeme vrijeme izvođenja Fiša Kandžija je publiku nagovorio da refren pjeva u falsettu što je većina zadovoljno prihvatila te pomogla stvaranju zbilja ugodne i domaće atmosfere u prostoru.

Nakon odsvirane velike većine seta Kandžija na stage ponovno poziva Vanju i još jednog perspektivnog MC-a iz Osijeka, Rektora, kojemu je to bio prvi nastup pred tolikim brojem ljudi pa je razumljivo zašto se (kako je i sam rekao) stisnuo. Dobrodošli su bili i svi ostali koji su htjeli nabaciti freestyle s ekipom koja je to pretvorila u zezanciju i pružila potreban predah svima prisutnima od neumornog skakanja i trošenja glasnica. Na pozornicu su se zatim vratile Gole žene i nastavilo se s novijim stvarima kao što su Đuro, Ivica Kostelić i Mače, a u jednom trenutku pridružio im se i random plesač koji je veselo ušetao na scenu i zaplesao oko Kandžije i Žena. Negdje između tih pjesama okrenula sam se i vidjela kako se prostor primjetno ispraznio. Ne znam je li ljude otjerala vrućina (koja je u jednom trenu bila toliko nesnosna da su snalažljive djevojke uspjele otvoriti jedan od starih prozora kraj pozornice) ili činjenica da se već duboko zagazilo u noć i možda se duže od 2:00 sata nije moglo izdržati s obzirom na čekanje mnogih već od 22:00. No, ekipu na pozornici to nije obeshrabrilo, Kandžija je zahvalio svima koji su ostali do kraja i koji „kuže“ to što oni rade. Pozvao je publiku da odabere line za skandiranje i tako ih vrati na bis nakon odlaska. Nakon nekoliko desetaka sekundi neuvjerljivog izvikivanja „Gole žene!“ ono malo publike što je ostalo u prvim redovima, svi se uistinu vraćaju na stage i tu Rimokatolik započinje svoju propovijed. U pravom kršćanskom duhu Kandžija je poručio kako je život lijep, da treba širiti samo ljubav i zanemariti mržnju. U skladu s tim, posljednja pjesma koja je izvedena bila je Mali mržnja. Kandžiji i Golim ženama zatim su se pridružili svi akteri i sudionici epske večeri te kao nagradu publici podijelili nekoliko majica.

Još jednom je dokazano kako Kandžija i Gole žene imaju izuzetnu energiju koju mogu i znaju prenijeti na publiku, a tomu svjedoči i činjenica da se među tom publikom moglo naći zbilja svakakvih profila ljudi. Od repera do metalaca, od tinejdžera do ljudi srednjih godina… Kandžija sa svojim Golim ženama razbija žanrovske i dobne barijere. S izvanrednim bendom iza sebe (posebna pohvala ide gitaristi) i Toxarom kao desnom rukom, Kandžiji je svaki propust oprošten, Rimokatolik style.