Zagreb je nakon deset mjeseci opet imao priliku ugostiti Trickyja, pionira trip-hopa i bivšeg člana vrlo nam dobro znanog sastava Massive Attack. Nakon razlaza s Massive Attackom upustio se u solo projekte, iza sebe ima 11 albuma, a nama je ovaj put došao predstaviti „Skilled Mechanics“. Prethodni koncerti (u Zagrebu i Splitu) prošli su mu neslavno, te je na svoj zahtjev odlučio izaći na „popravni ispit“ pred zagrebačkom i riječkom publikom. U Zagrebu ga je ugostila Tvornica Kulture, po meni jedini logičan izbor za ovakav kalibar glazbenika, bar po reputaciji kakvu drži.

Početak koncerta bio je najavljen za 21:30, pa sam se toga i držao, a samim dolaskom pred Tvornicu začudio me jako mali broj ljudi ispred. Možda desetak ljudi nalazilo se u krugu Tvornice, kao da se ništa niti ne dešava. Posjećenost koncerta je mogla biti i bolja, koncert se odvijao u pregrađenom Velikom Pogonu. Prvotno je trebao biti u Malom, ali zbog količine opreme je prebačen. Bio sam uvjeren da će se Tricky pojaviti na stageu u točno zakazano vrijeme, međutim koncert je počeo s klasičnih 15-20 minuta zakašnjenja. Uvodna pjesma je bila Vybez,instrumental kojim su se bubnjar i gitarist predstavili publici. Svi su pomalo nestrpljivi, Tricky se pojavljuje na pozornici okrenut leđima, u svom nekom filmu, i koncert je službeno počeo. You Don’t Wanna, I’m Not Going i Dive Away su bile neke od početnih pjesama, kroz koje je Tricky pokazao svoj energičan scenski nastup, dok u rukama ima dva mikrofona te naizmjenično „pjeva“ malo na jedan, malo na drugi. Pitate se zašto navodnici? Kad sam ja počeo sve više uživati u onome što čujem, prijateljica me upita: „Kiki, je l’ on to pjeva na playback?“. U tom momentu sam ga počeo proučavati s obzirom da sam bio u drugome redu. Da, to je bio playback sigurno. Tricky je u svom filmu, zaboravljao otvarati usta, a istovremeno se čuo njegov glas. Dok je plesao s dva mikrofona u rukama, mahao je rukama poprilično daleko od sebe, a u isto vrijeme je pjevao. Možda se ne razumijem toliko u ozvučenje, ali mislim da sa malo manje od pola metra udaljenosti mikrofona od ustiju, je nemoguće dobiti tako kristalno čist zvuk vokala kakav je bio na tim dionicama, na dionicama njegovog glasa. Na momente se mogao čuti i njegov stvarni glas, prilikom pozdravljanja publike, ili na par pjesama. Na tim pjesama sam shvatio zašto je imao playback. Tricky više nema taj svoj glas, slabašan je, i još više ga prikriva mumljanjem koje se jedva uopće čulo. Bubnjaru i gitaristi svaka pohvala, oni su svoj posao vrhunski odradili.

FOTO: Samir Ćerić Kovačević/ Soundguardian.com

Cijeli njegov dotadašnji nastup djelovao je neuvjerljivo, te se to osjetilo u publici. Oklijevala je pljeskati, i sa čuđenjem nezainteresirano stajala i  promatrala koncert. Cijeli njegov nastup i pokreti tijela bili su energični, ali su djelovali umjetno i površno. Površno iz razloga jer je koristio glas, a na neki način je „lagao“ publiku i pokazao nepoštivanje prema istoj.

U zadnjoj trećini nastupa Tricky se „probudio“ i počeo zapravo pjevati, što se i odrazilo na publiku koja je sve više skakala i plesala, te je njegov nastup konačno dobio onu dubinu koju sam priželjkivao otpočetka. Na trenutke nam je pružio pravo iskustvo njegove glazbe. Možda su ga upozorili da publika nije zadovoljna, a možda se i sam probudio iz tog stanja nezainteresiranosti i kazališnog nastupa. Pokazao je neku drugu stranu lica, pokazao je da mu je stalo do mišljenja publike i njihove interakcije.

FOTO: Samir Ćerić Kovačević/ Soundguardian.com

Posebno me se dojmila izvedba pjesme Black Steel, samo s bubnjarom i gitaristom, koji je bio ujedno i vokal. Njegovo pjevanje me natjeralo da se vratim u Veliki Pogon, jer sam čuo stvarno nešto kvalitetno. Tricky se negdje izgubio za to vrijeme, pojma nemam gdje. Bubnjar i gitarist su se pokazali kao glavni pokretači energije kroz cijeli koncert, te bi ovako mogli i bez Trickyja nastupati. Koncert je potrajao otprilike dva sata. Tricky se čak vratio na „bis“ koji je potrajao poprilično duže nego što sam očekivao.

Trickyju smo pružili drugu šansu u Zagrebu, koju nije iskoristio do kraja. U početku razočaravajuće, da bi pred kraj napravio mali korak prema iskupljenju, ali nedovoljno za kvalitetu glazbenika kao što je on, ili je bar bio nekada.  Hoćemo li Trickyju dopustiti i treći put da radi trikove na nama?