Naziv albuma: Tišina

Izdavač: Aquarius Records

Datum izdanja: listopad 2016.

Žanr: alternative rock / trip hop / electronic / pop / experimental

Trajanje: 00:35:44

Broj pjesama: 9

Nakon dvije godine pauze, Sara Renar prošlotjednom objavom singla Tišina najavila je skori izlazak istoimenog albuma. I napokon smo ga dočekali, s istim entuzijazmom i uzbuđenjem kao što smo čekali Djecu i Jesen.  Sara je jedna od onih umjetnika koji ti se vrlo brzo zavuku pod kožu pa čak i ako nisi fan određene glazbene vrste, s nestrpljenjem želiš čuti što ti je to novo spremila.

Album započinje već spomenutim singlom Tišina i odmah na početku stvara mračnu atmosferu koja mi se, iskreno, nije baš svidjela na prvi mah. U zadnje vrijeme nisam pobornik glazbe koja u meni izaziva depresivne osjećaje, ali već nakon prve polovice pjesme ritam se ubrzava i ona dobiva sasvim novo značenje. Sve oko nas je laž i „na kraju ostaje samo tišina.“ Na nama je hoće li ona biti ugodna ili neugodna. Slijede Dani bez sjena čiji stih „krhki su snovi, krhka je java“ neodoljivo podsjeća na Cesarićev Povratak. Snažnim poetičnim ritmom Sara najavljuje promjene i odaje dojam beznađa, no na kraju ipak „bez signala i bez struje sada konačno je mir“. Na albumu se našao i kratki instrumental nazvan Laž u kojemu glavnu ulogu ima klavir i poprilično odskače od ostatka stvari koje su elektronski orijentirane, ali se bez obzira na to dobro uklapa u Sarinu tajanstvenu priču. Pulsirajući ritam pjesme Prije nego umrem miče album iz tmurnog ozračja, a stihovi na engleskom jeziku daju dojam kao da je u pitanju neki strani indie rock bend gdje zapravo dolazi do izražaja činjenica koliko je Sara talentirana i kako njena glazba zaslužuje izbrisati granice Lijepe naše i prodrijeti duboko u svijet. Čuvaj svoje pjesme je oda kreativnom stvaralaštvu i integritetu, jer to je naposlijetku jedino što ostaje iza nas i po čemu nas ljudi pamte. Meni osobno favorit jer zbog snažnih stihova i psihodeličnog prizvuka ostavlja jak utjecaj na mene. Višeglasje na početku i pred kraj same pjesme vuče čak i na gospel pa se u ovoj numeri zbilja vidi Sarina versatilnost. Samo je vjetar nas opet vraća u bolni ponor, a prodorni prekidi u instrumentalu kao da zbilja nanose fizičku bol. Slike samoće i nostalgije vrlo su izražene. Oscilacije opet u balans vraća solo verzija Tišine, po mom mišljenju jača od bend verzije. Iz nekog razloga mi je puno veći dojam kada Sara ogoljena i samo uz pomoć gitare i loopera stvara magiju. Za Notturno Tina Ujevića su svi čuli već u osnovnoj školi, a Sara ga vraća u život i prilagođava sadašnjem vremenu uz pomoć nezamjenjivog loopera kojim pokušava prikriti samoću. Priča se završava pjesmom Gdje povlačiš crtu i tako se zatvara krug uspona i padova, pozitive i negative, brzog i laganog ritma, nade i izgubljenosti…

Ovo umjetničko djelo dijelom se može protumačiti kao Sarin osvrt na trenutnu situaciju u svijetu, prolaznost, ljudske prioritete i promjene koje doživljava svaka osoba (pa i ona sama) uzrokovane prirodnim ili neprirodnim pojavama. Sve ima svoju uzročno-posljedičnu vezu, a ljudi umjesto da počnu sijati ono što će biti dobro žeti, radije pribjegavaju sanjarenju o nekim drugim vremenima i utapanju u melankoliji i nostalgiji, kojima cijeli album odiše. „Vrh je točka prijelaza iz uspona u pad“, stvar je samo u percepciji.

Album u fizičkom obliku izlazi 28. listopada, ali za sve registrirane na Deezeru besplatno se može poslušati od jučer. Klik OVDJE kako biste ga čuli.

Popis pjesama: 

1. Tišina
2. Dani bez sjena
3. Laž
4. Prije nego umrem
5. Čuvaj svoje pjesme
6. Samo je vjetar
7. Tišina (solo)
8. Notturno
9. Gdje povlačiš crtu