Prilikom nadolazećih koncerata u zagrebačkom Vintage Industrial Baru 19. listopada i u zabočkom Regeneratoru 21. listopada sa švedskom grupom Incarnit (i s grupom Stimulans u Zagrebu), razgovarali smo sa splitskom metal grupom Narednik Lobanja i Vod Smrti, koji istovremeno slave 10 godina postojanja u sklopu “10 godina ničega“. Što nam je Göri iz grupe imao zanimljivoga za reći u razgovoru, pročitajte ispod.

Pozdrav Naredniku i Vodu Smrti. Rijetko kad imamo, ali dobro je da sada imamo priliku slušati vas 19. listopada u Vintageu u organizaciji Good Vibrationsa. Pretpostavljam da će koncert biti presjek cijele karijere, što nam još pripremate?

Da, uglavnom ćemo proći sve naše „faze“, uz par neizostavnih pozdrava nekim od najvećih uzora u obliku covera, a ostalo će biti kao i do sada, improvizirano na licu mjesta. Ne znam jesmo li ikad išta planirali za ikoji koncert, izuzev setliste.

10 godina je velik period za jedan metal bend na ovim prostorima. Koliko je to ničeg u 10 godina ničeg i da možete, što biste promijenili?

Sam naslov događaja „10 godina ničega“ je mala igra riječi, ali i posprd na količinu truda koju smo uložili u ovaj bend, s obzirom na to koliko nam se vratilo, a budimo iskreni – vratilo nam se i previše (smijeh). Naravno, humor i satira su uvijek prisutni u svemu što radimo, tako i u tome. Teško mi je govoriti o tome što bi promijenili, možda bi iskoristili malo više prilika koje su nam se nudile kroz godine, a propale isključivo zbog naše aljkavosti, ali nećemo kukati, nije loše.

Nastupate par dana poslije (21. listopada) u zabočkom Regeneratoru povodom Metal Ressurectiona, ponovno sa švedskim bendom Incarnit. Jeste li se imali prilike prije upoznati i kakve vam dojmove ostavlja njihov zvuk?

Iskreno, nisam još stigao poslušati dečke zbog tone obaveza, tako da se ovom prilikom branim šutnjom (smijeh).

Kada biste razmislili, s kojim metal bendom općenito biste se mogli najviše poistovjetiti, po stilu i identitetu rada?

Uh… Iako smo kroz godine „pokupili“ svašta po malo od dosta bendova, mislim da smo nekako iskristalizirali svoj način rada, ako ne već stil, tako da još jedno teško pitanje na koje mi nije lako dati odgovor.

Vaš album ‘Nitko neće preživjeti’ odlično je prihvaćen od strane publike i kritike. Jeste li očekivali ovako dobre reakcije?

Nadali smo se, svakako. Točnije, imali smo jako dobar feeling kad smo završili album, ali nismo bili sigurni kako će stariji fanovi prihvatiti nove materijale, koji su bili pomalo drukčiji od svega prije. Na kraju je ispalo fenomenalno, hvalospjevi na sve strane haha. ‘Ajd, više-manje, bilo je nekoliko sitnijih kritika na račun toga što nije „100% thrash metal“, ali nismo se obazirali, ako nas pukne da sviramo harmonike, učinit ćemo tako.

Pjesme su vam snažnog vizualnog karaktera, odnosno, gotovo se svaka strofa može interpretirati kroz snažne, mračne slike i prizore. Što je glavna misao vodilja autoru tekstova?

To nam je svojevrsni „forte“, kada pišemo tekstove pokušavamo zajedno sa glazbom stvoriti i vizualni doživljaj priče koju pričamo. To je barem cilj.

Inovativnost i autentičnost krase estetski aspekt benda, no u glazbi se držite dobrog starog thrash metala. Koji vam se domaći (balkanski) thrash metal bendovi čine zanimljivima?

Krenuli smo kao klasični thrash metal bend, ali smo shvativši limite žanra odlučili prestati sami se zatvarati u tu čahuru. Iako će nam baza uvijek vjerojatno biti thrash metal, više nas definitivno ne bih nazvao thrash bendom, u punom smislu te riječi.

Vezano uz prethodno pitanje, kakvo je stanje old school thrash metala po vama u svijetu danas? Gubi li dah polako taj podžanr pod naletom modernih glazbenih stremljenja?

Moje neko osobno mišljenje je da sve što je valjalo u thrash metalu je odsvirano u ’80im godinama prošlog stoljeća. Osobno nisam fan nijednog benda iz tzv. „novog vala“ old school thrash metala. Svakom njegovo.

Ispričajte nam neku anegdotu s koncerata.

Ponovit ću odgovor iz jednog drugog intervjua – cijeli ovaj bend je jedna zabavna anegdota.

Nakon slavljeničkog koncerta, što nam sljedeće, studijski ili koncertno, priprema Vod Smrti?

Najiskrenije, ne planiramo ništa, kao i do sada. Sve je moguće, od 100 postotne aktivnosti do hibernacije na neodređeno vrijeme.

Za kraj, koju naredbu izdajete posjetiteljima ’10 godina ničeg’?

Ništa!