Pratitelji zagrebačke klupske zasigurno su već upoznati s imenom vokalno-instrumentalne atrakcije Spleen G. To su momci koji su se u potpunosti posvetili glazbi i nastupima uživo, što se jasno čuje u svakom taktu lansiranom s pozornice. U godinu i pol djelovanja izdali su demo pjesmu Limunska kiselina, pobjednici su natječaja „Zasviraj sa Žujom“ (dobili glasove publike i stručnog žirija) zahvaljujući čemu su nastupali na ovogodišnjem InMusic-u, a ubrzo pripremaju snimiti i svoj debitantski album.

Oni koji su nekim čudom propustili nastup Spleen G-a u Zagrebu, priliku da se zaraze njihovim grooveom imaju već ove subote, 15. listopada u Kavezu u sklopu programa Glazbeni lonac.

A, dok čekamo majstore da rade ono što rade najbolje, zagnjavili smo njihovog frontmana, Vida Vincea, s ponešto pitanja.

Žirafe Spleen G-a (ARTWORK by: Bruno Rođak)

Da vas upoznamo, tko je Spleen G?

Spleen G je bend koji se sastoji od četiri karakteristična pojedinca. Njihova imena su, Rafael Lozo na bubnjevima, Sandro Šandro na klavijaturama i Jan Volk  na basu. Naposljetku tu sam ja, Vid Vince na gitari i vokalu.

Vaša sveta misija je emitiranje groovea. Što to znači?

Pa, nekako slušajući domaću glazbu shvatili smo da nema dovoljno naglaska na tom grooveu, da mu se možda ne pridaje toliko pažnje. Doduše,  u zadnje vrijeme ima bendova poput Chuia koji nam se sviđaju i koji idu u tom smjeru. Mi smo odlučili više naglasiti taj groove kroz neku funk jazz hip-hop kombinaciju jer to su naši osobni muzički ukusi, pa smo ih pokušali prenijeti na domaću scenu.

Kako ste uopće krenuli svirati zajedno? Jeste se znali od prije ili?

Originalno smo imali, tipa, prve dvije probe s bubnjarem koji sad ne svira. Ali, bili smo tamo Sandro, Jan i ja od početka i onda smo zapravo promijenili bubnjara, tu je uletio Rafo. Oni se poznaju već dugo otprije, a ja sam ih upoznao tipa godinu dana prije nego što smo se oformili.

Kako se stvorio zvuk Spleen G-a, taj vaš groove? Je li to kliknulo već na početku?

Pa je! Svi su veliki entuzijasti što se tiče glazbe, jako su talentirani. Slušaju jako puno glazbe i to specifične glazbe. U biti smo se tu našli, ajmo reć u tom nekom ludom glazbenom ukusu i vrlo brzo smo kliknuli. I vrlo brzo smo se složili i sve je leglo. Od početka smo znali da želimo raditi autorske stvari, od početka je bio naglasak upravo na njima i na tom na grooveu, to su nam neke zvijezde vodilje.

Vid Vince u svom elementu za vrijeme nastupa (FOTO by: Kim Špiljak)

Kako je došlo do ovih međusobnih prepucavanja i podjebavanja pred publikom za vrijeme nastupa uživo?

Zato što je to stvarno naš odnos, ovako osobno. I također nismo dosad primijetili da to previše domaćih bendova radi pa smo odlučili napraviti cijeli igrokaz od toga da budemo malo otkačeni i ludi, pogotovo s još tim nadrealnim tekstovima. To je bio prirodan proces i nekako se lijepo uklopilo.

Zagreb ste osvojili, svirali ste u gotovo u svim klubovima. Gdje ste sve nastupali van glavnog grada?

Svirali smo u Rijeci u Tunelu, svirali smo u Šibeniku u Azimutu i svirali smo prošle godine na Malom Urbanom Festivalu u Sisku.

A kako je bilo nastupati na ovogodišnjem InMusic-u? To je, nagađam, najveći stage na koji ste dosad izašli?

Je, bilo je stvarno odlično, zvuk je bio prekrasan i jako je dobar osjećaj svirati na takvom stageu i to nam je to stvarno bilo jako lijepo iskustvo.

Često nastupate s nekim drugim bendovima, ajmo reći frendovskim bendovima, tko su oni i što vas povezuje?

Najčešće smo sada svirali s DemeNtronomesima, već smo tri puta odradili koncert u Sax-u, dakle, DemeNtronomes i Spleen G, i to dosta dobro funkcionira. S njima smo se upoznali tako da smo svirali prošle godine u devetom mjesecu u dvorištu Studentskog centra i DemeNtronomesi su također svirali na tom koncertu. Oni su, u biti, nas čuli i onda su nam prišli, javili nam se i tak je došlo do te suradnje.

Sad smo odradili nastup u KSET-u s nekoliko bendova i s JeboTon kolektivom i to je bilo stvarno dobro iskustvo.

Osim glazbe, ima nešto što vas povezuje kao bend, imate neki zajednički hobi ili teambuilding?

Pa, dosta često se družimo. A, teambuilding se, u biti , odvija na kiosku u prolazu gdje radi naš basist (smijeh). Vrlo često dođemo do njega, pa se tamo malo družimo i tako. Ali, glazba je najveći teambuilding, stalno slušamo nešto, stalno raspravljamo u kojem smjeru bi mogli otići i tako smišljamo grooveove, melodije i jako puno proba imamo.

Imate neki svoj Spleen G moto? Kako ide i o čemu se tu radi?

Moto ide: „Kad si tvrd, život je mekan!“

Ukratko, treba gristi u životu, treba se truditi, treba biti nabrijan i tada stvari idu. Ne smije se biti letargičan, apatičan, melankoličan. Treba ući unutra i posvetiti se u potpunosti onome što radiš i sve će biti u redu.