Prošle, 2015. godine, ponukan količinom hypea koji proizlazi od strane brojnih prijatelja i poznanika na facebooku prilikom ‘oglašavanja’ tog famoznog Graffiti na Gradele festivala, bio sam odriješit u odluci da je vrijeme za iskustvo iz prve ruke te sam se odmetnuo na putovanje koje se na kraju ispostavilo kao jedna od boljih odluka u životu, po pitanju festivala/putovanja. Naime, nisam siguran koliko vam IZVJEŠTAJ s prošlogodišnjeg festivala može nezahvalno, pisanim putem svjedočiti o nečem doživljenom, ali činjenica da sam se i ove godine vratio na festival, i to iz Vinkovaca (a do Bola ima ‘jahanja’), može vam nešto značiti.

Od prošle godine, ostale su brojne impresije, mahom sve pozitivne – o dobroj atmosferi, zabavnim i srdačnim ljudima, odličnoj organizaciji prilikom koje se misli na svaki detalj, čak i više nego na pojedinim većim festivalima koje sam pohodio, sve skupno zaslužilo je ocjenu izvrstan (5).

Ove godine, malo se toga promijenilo. Koncept D.I.Y. uvijek je iznimno težak za ‘isfurati’, pogotovo kada radite na taj način već petu godinu uzastopno, ali ću iskoristiti priliku i pohvaliti organizacijske napore cijelog volonterskog tima festivala, koji su i ove godine dali sve od sebe (na čelu sa žiteljom Bola, čovjekom sa studentskom zagrebačkom adresom, Markom Bokom) kako bi se svatko tko se u trenutku trajanja festivala nađe na Bolu imao gdje zabavljati i to, pogađate, potpuno besplatno.

Suradnje su postignute sa mnogim udrugama, merchandise je podignut na novu razinu, što možete provjeriti na stranici festivala klikom OVDJE, brojni popusti su omogućeni svim posjetiteljima a sve što se od vas ‘traži’, u namjeri da ostvarite te popuste, jeste kupnja odnosno podrška festivalu po cijeni od 20kn za što u zauzvrat dobivate festivalsku narukvicu kao memorabiliju. Popusti su, vrijedi napomenuti, bilo omogućeni u domeni putovanja, prijevoza, smještaja i prehrane, kako bi se svima omogućile što transparentnije cijene unatoč žiži ljetne sezone na tradicionalno nešto skupljem Braču.

Dan prije festivala, u splitskom Spaladiumu održan je veleban koncert legendarne heavy-metal grupe Iron Maiden, što je bio još jedan razlog pri vlastitoj odluci da se i ove godine sunovratim na sunčani Brač, premda vjerujem da bi to te odluke svakako došao.

Sutradan, dnevnom katamaranskom linijom put Bola pod noge, bilo je vrijeme za prvi dan festivala koji je bio u četvrtak, 28. srpnja.

Premda za prvi dan nije bilo nekakvog posebnog sadržaja po pitanju glazbenog dijela, večernji dio otpočeo je uz lagani lounge a zatim prerastao u cjelovečernji party na lokalitetu Bijele kuće, nekadašnje tvornice, koja je već postala tradicionalni meeting point cijelog festivala.

U 20h festival je i službeno otvoren da bi zatim bila održana mini izložba ‘Naših pet godina’ sa predstavljenim radovima, plakatima, flyerima, posterima i radovima rezidenata neslužbene GnG familije, koji su u toku trajanja festivala bili izvješeni na za to predodređena mjesta, nakon čega su se ljudi počeli u nešto većim masama koncentrirati u spomenutom prostoru bolske Bijele kuće. Ubrzo su sa svojim nastupima počeli DJ-i Oliver, Tikach i Niki Peducci premda se unatoč dobrim setovima (osim Cece…) dotičnih rijetka masa odazvala zbog ugodnije atmosfere u obližnjem prostoru na otvorenom uz solidan dotok i protok najpoznatijeg društvenog katalizatora uz čije se društvo lagano otklizalo u noć kada je službena prva večer završena.

Premda je na GnG-u glazbeni izričaj većinski baziran na rapu, to nije temeljni fokus koliko su to zapravo graffiti kao jedan od, uz rap, elemenata hip-hopa koji je u svakom svom obliku bio prisutan na festivalu. Tako su Bol za tih par dana masovno okupirali cijenjeni graffiteri iz cijele zemlje i regije (dovoljno za sebe govore imena graffitera, ilustratora i dizajnera kao što su Lonac, Lunar, Modul, Hana, Artuditu kolektiv i mnogi drugi, čak i za, nažalost, graffiti laika poput mene) koji su iskoristili brojne beživotne i sterilne površine zidova za prezentaciju vlastitog umijeća i vještina sprejem, bojom i drugim pomagalima. Svi radovi koje sam vidio su bili zaista impresivni, upečatljivi i nadrealni na svoj način te je svatko ostavio svoj otisak, svoj mark i tag najbolje kako je znao.

Artist: Lonac

Nije tu naravno falilo ni sadržaja za djecu, pa je već od 11h ujutro, drugog dana, održana graffiti radionica za najmlađe, uz dodatak kako je sadržaja bilo za cijeli dan, bilo da se radi o običnom, lijenom loungeu uz druženja, kupanju na obližnim plažama, igranju basketa ili stolnog tenisa, nekako teško vjerujem da je u ta tri dana dosada bila prisutna, tim više što su svi ljudi otvorenog i slobodnog duha (u nedostatku boljeg izraza) te je sticanje svakakvih poznanstava česta pojava, što sve dodatno kulminira u večernjim satima. Na to veliku ulogu igra i skvoterski razmještaj brojnih posjetitelja na što su organizatori također mislili.

U 17h održan je i svojevrsni jam session nazvan Čagica na Gradele, gdje je priliku za dokazivanje među posjetiteljima potražila nekolicina plesača i plesačica, a kako je sve uobličeno kao natjecanje, tročlani sudački milje ovom su prigodom bili član Artuditu kolektiva, Riđi iz grupe High5 te DJ-ica Niki Peducci. Kratko sam svjedočio i ovom zanimljivom obliku betlanja premda o pobjednici nemam veća saznanja, osim da je festival napustila bogatija za brojne merch nagrade festivala i bonova pojedinih sponzora, uz prestižnu titulu prve pobjednice Čagice na Gradele.

Za sve zainteresirane posjetitelje i ove je godine održan sunset cruise Bolskim poratom, a kako sam prošli put propustio ovo krstarenje, ove godine sam odlučio ispraviti pogrešku i iskoristiti priliku te se uz 20ak drugih posjetitelja, što artista, što volontera, prepustiti valovima i vjetru uz lagano odumiruće sunce u jednosatnom putovanju lijepim priobalnim područjem Bola.

Večer je ponovno protekla u dobro znanom raspoloženju, hrpa ljudi na jednom mjestu, uz čašice razgovora i šačice jammanja na nekolicinu izvođača. Ovom prilikom to su bili bolski starosjedilac s povremenom dublinskom adresom, reper Marchello Mede koji je publiku zagrijao uz par svojih stvari, dok mu se za vrijeme izvedbe pjesme Zlatni rad na ‘bini’ pridružio i slovenski reper Emkej, višegodišnji kolega i prijatelj, a tu je uletio i Tone Tuoro, sve poznatiji zagrebački reper i najbolja domaća bjelčuga, za kojeg odavno imam mišljenje da bi se na stranom tržištu dobro snašao. Svoju dozu isporučio je još jedan Zagrepčanin, Tibor, zadnjih godina jedan od najaktivnijih/kvalitetnijih na sceni, da bi palicu i mikrofone prepustio najvećim pankerima među reperima, zagrebačkim rezidentima Bola, High5-u.

Oni su u svom performansu, za vrijeme kojeg se teže disalo a još teže mirovalo, izvodili svoje najveće uspješnice, koje gledam/slušam po tko zna koji put (ne brinite, i sutradan sam ih opet slušao) premda uvijek imaju svoju čar u srazu sa veselom atmosferom.

Nakon njihovog panka, red je bio na Sinke Freshu da stvari malo vrati u chill stanje, da bi potom još jedan zagrebački kolektiv, BLAW:BLAW stvari malo podignuli iza pulta svojim kombinacijama bassa. U tom trenutku više sam bio vani tražeći svoj komad zraka zagubljen u dubokim filozofskim razgovorima koji su jedno od tih popratnih obilježja GnG-a, pa se nadam da je bilo tako unutar Bijele kuće. Nekad se moram više osloniti na nagađanja nego što vam objektivno izvještavam, ne zamjerite na iskrenosti.

Tako je nekako kraju privedena i druga večer, oproban je i after u obližnjoj zgradi, premda je bio kratkog vijeka za potpisnika ovih redova i nekoliko suputnika.

I to je to, nažalost, što se tiče mene i ovogodišnjeg Graffiti na Gradele. Zašto nažalost? Prilika i druge okolnosti dopustile su put u Zadar na tzv. Rap Spektakl, pa sam tako teška srca bio primoran propustiti treći dan festivala kada je valjda sve dodatno, u maniri zadnjeg dana svakog festivala, kulminiralo.

O tijeku trećeg dana stoga vam ne mogu napisati nešto više od onog što ste mogli saznati gledajući slike i snimke, znam samo da su svoje pankerske skillove prisutnima prikazali Krešo i Žuvi, zagrebački KUKU$ Klan a da su iza pulta ordinirali Oreb & VRH kao i Juicy Croatia uz Rofellosa i DJ Chilla.

Nažalost, pojedini izvođači morali su otkazati svoje nastupe iz raznoraznih, vjerujem opravdanih razloga, pa je tako festival ostao bez čari Krankšvestera, Toxare, DaMentala, Žaegulj ZIM-a i Geralta iz Rivije, ali ostaje nada da će se i oni zajedno zateći na sljedećem, šestom izdanju 2017. godine.

Kako zaključiti, nemam pojma. Kažu, najbolje izdanje festivala dosad – ja se u potpunosti slažem, obzirom na doživljeno i proživljeno. Tisuća-dvije ljudi koji su neprestano cirkulirali festivalom preko dana i navečer govori da GnG, iznad svih očekivanja, nadrasta svoje skromne jednodnevne početke zahvaljujući, ponavljam, odličnoj organizaciji i naporima svih uključenih. Naporima i trudu u toj mjeri da o ovom festivalu, prije svega međusobnom susretu ljudi dobre volje, ne možete pisati a da ne pišete u superlativima. Ukoliko netko/nešto nije spomenut(o), nemojte što zamjeriti!

Graffiti na Gradele, dogodine!

(posudit ćemo video od uredništva portala Ziher.hr, vlasnika ovog videa, kako bismo vam barem malo dočarali atmosferu i aktivnosti na GnG-u!)

(za više snimki/fotografija pratite službenu facebook stranicu festivala)