Sinoć je na zadarskim Jazinama održan spektakl u sklopu Jazine Open Aira. Naravno riječ je o koncertu britanske grupe  The Prodigy, karakterističnog elektroničkoga zvuka, koja bi se najlakše dala opisati kao elektro psihodelični punk. Sastav je osnovan 1990. godine od strane Liam Howletta, a originalni članovi su već spomenuti Liam te još 2 člana Keith Flint i Maxim. Često se za njih govori da su preteča tzv. „big beat“ žanra glazbe koji je svoj vrhunac doživio između 1990-ih i 2000-ih.

Došavši oko 22 sati na Jazine, osjetio sam veliku količinu energije koja kao da je čekala da je netko otključa. Svi su bili spremni za veliki party kako su i sami dečki priupitali popevši se na binu. I tu počinje sat i 45 minuta vrhunskog doživljaja za sva osjetila koji samo ovi Britanci mogu prirediti. Možda su mogli jedino malo produžiti koncert, što mi je jedina zamjerka iskreno, ali shvaćam da su Liam, Keith i Maxim već u poznim godinama i da više jednostavno ne mogu zabavljati velike mase po 2-3 sata kako su to nekoć radili. No, to me ni u najmanju ruku nije spriječilo  a kamoli sve ostale sudionike koji su zajedno sa mnom trpjeli gužve i konstantna guranja kako bi samo uživali u koncertu.

Atmosfera je bila žestoka, kada pomislite na glazbu koju izvodi Prodigy možete si dočarati i atmosferu koja ide s tim. Neprestana pozitivno nabijena energija koja je prožimala sve oko mene. Glazba koja te tjera da se krećeš i treseš u ritmu. Sveukupan doživljaj, od scenskog štimunga, megaprodukcije, do glazbenog izričaja su nadasve teško opisivi svima onima koji nažalost nisu mogli sudjelovati na ovakvoj jednoj manifestaciji.

Elektro ritam, nagle promjene svjetla i melodija su samo kulminirale u jednoj divnoj ljetnoj zadarskoj noći. Ne vjerujem da je netko ostao zakinut, jer ovo je istinski britanski „elektro-rave ansambl“ koji zna kako prirediti party i držati atmosferu uzavrelom. Dobro, mora se priznati da je i vrijeme pripomoglo u pripremi jer je u nekim trenutcima bilo stvarno nepodnošljivo vruće, ali to vam je zadarsko ljeto i protiv toga se ne može.

Također, moram priznati da sam stvarno uživao slušajući neke od najdražih pjesama uživo. Postoji nešto što pjesmu poput Run With the Wolves  učini još boljom. Definitivno vrhunac večeri za mene je izvođenje Smack my Bitch Up koju pretpostavljam i oni koji nikad nisu slušali Prodigy čuli barem jednom na radiju ili televiziji, negdje. Jednoglasno uzvikivanje riječi od strane publike odlično su iskoristi Keith i Maxim pa su se „natjecali“ sa publikom tko će glasnije uzviknuti poznati refren.

Poison, jedna od onih pjesama koja čini ovaj bend onim što je, zato što implementira prizvuke reggea zvuka sa elektronikom. Pjesma je inače sa njihovog albuma iz 1995-e Music For the Jilted Generation. U privitku možete poslušati dio s početka pjesme od sinoć.

Na kraju moram reći da je koncert stvarno brzo prošao, neki će reći taman, neki da je prekratko trajao ili da smo možda zakinuti, ali bez obzira na sve u koncertu se svakako moglo uživati. Smatram da je to najbitniji dio kada veliki zabavljači i umjetnici dođu i podijele malo svog „ludila“ s nama smrtnicima. Usput, vidio sam velik broj ljudi koji se možda na prvu ne čine kao tip ljudi koji sluša Prodigy, ali onda sam se sjetio da oni već nepunih 30 godina bez prestanka zabavljaju sve nas. Čak ni to nije toliko važno koliko je bitno da su svi koji su sinoć došli na koncert istinski uživali na jedan poseban način koji su nam omogućili momci iz Essexa.

Hvala svima koji su sinoć zajedno sa mnom plesali, skakali i pljeskali na Breathe, koji su pjevali u isti glas na Take Me to the Hospital, svima koji su smirili svoje strasti na Baby’s Got a Temper i svima ostalima jer smo zaslužilI naziv „warrior dance people“ koji su nam nadjenuli nakon Warrior’s Dancea.

5/6