Naziv albuma: Mačak u prizmama

Izdavač: Juda Records

Datum izdanja: svibanj 2016.

Žanr: psihodelični punk / rock

Trajanje: 00:39:05

Broj pjesama: 10

Uvijek volim u ruke dobiti album prvijenac nekog svježeg benda na hrvatskoj glazbenoj sceni. Ne znam zašto, ali vjerujem da je to iz razloga što se uvijek iznova uvjerim kako se neke stvari bude i kako nije to onako kako određeni ljudi govore o stanju scene, a općenito koriste pridjeve „jadna“, „siromašna“, „izlizana“ itd. I onda bi uvijek u inat takvim pojedincima dao svaki novi album svakog novog benda u ruke i rekao kako ovo trebaju poslušati pa tek onda nešto reći na tu temu i kako trebaju biti svjesni svoje domaće scene i, kako se već kaže, svoje nesvjesti. I eto, stigao je eto!

Za sve one koji ne znaju, eto je mladi bend iz Splita koji svira mješavinu psihodelije i punk rocka, a sve to lijepo upakirano u tekstove etno prizvuka sa dobrom dozom socijalne tematike, viših sila, pojedinca među gomilom, osjećaja odbačenosti. I da, zaboravio sam reći, interesantno predstavljeno kroz dalmatinski prizvuk koji se osjeti u tekstovima poput scena kako se može s vragom „i sist na piće“ ili „bacit na belot“. U suštini bend dosta na prvo slušanje podsjeća na sinjski M.O.R.T., ali već s dužim preslušavanjem izdanja mortovski osjećaj se izgubi. Glazba ponekad doista misterioznog, ali izričito glasnog punk prizvuka.

Album započinje s pjesmom Angelo Rosso, a riječ je o priči koja percipira anđele koji su možda u mogućnosti izvuć ovaj svijet, dok za njom odmah slijedi stvar Oni su smišni – brža stvar ska zvuka, što pokazuje dodatnu slojevitost sastava. Iluzije je zanimljiva psihodelična balada dubokih misli uz štih puno echo efekata na gitari što dodaje tu valovitost, tu plovidbu kroz glazbenu psihodeliju. Važno je napomenuti kako se u bendu jasno očituje mladenački bunt, poruka za bolju budućnost i pokušaj izlaza iz zatvorenosti današnjice u neko bolje stanje. Konstantna borba, jaki tekstovi i kvalitetna glazba su garancija ovome bendu da nikad neće možda zasvirati u prime time terminu državnog radija, ali to im ni ne treba, niti trebaju pomišljati na takve stvari. Bend da bi ostao svoj, mora ostati u svojoj originalnosti, a ovi dečki ju imaju i to pokazuju svakom novom pjesmom i spotom.

Pjesma Disko iznimno je nabijena punkerskim višeglasjem i bržim ritmovima, a slijedi ju Bunkeri te Exodus, pjesma koja je najavljivala prvo studijsko izdanje uz snimljeni video spot. Exodus je pravi primjer i bendovskog „tiho-glasno“ izražaja koji je danas sve više tražen među alternativnom scenom. Pravi primjer za to su ekipa iz beogradskog benda Repetitor, a ovi momci nude konstantne prijelaze iz tihog u glasno i obrnuto. Kod rulje to pali, rulja to traži, a i stvar je sama po sebi zanimljiva.

Još jedna stvar za koju je izašao spot je Medo, koji me najviše podsjeća u nekim trenucima na Oktobarski Salon od već spomenutih Repetitorovaca. Konstanta riffa i ritma upravo je taj punkerski štih koji mi je kod ovog benda ujedno i najdraži. Cijelo izdanje privodi se kraju uz sedmominutnu numeru Ulice Ludograda, još jednom psihodeličnom baladom moćnih riffova, jeke i teške teme. Ako je u planu novi spot, neka bude Ludograd.

U svakom slučaju bend nudi svježu dozu do sad rijetko viđenih spojeva psihodelije i punk rock te ska izričaja. Imaju bukirane koncerte, sviraju, šalju poruku, stvaraju od mržnje ljubav, traže ljude da traže sebe i to kada se baci u lonac s dobrom dozom glazbe – koju ovaj sastav nudi – imamo lijepu priču u nastajanju. Čekamo nove vijesti od benda sa zadovoljstvom. eto, neka se svira!

1. Angelo Rosso
2. Oni su smišni
3. Iluzije
4. Disko
5. Bunkeri
6. Exodus
7. Ostani
8. Mali princ
9. Medo
10. Ulice Ludograda