Naziv albuma: Familija

Izdavač: Aquarius Records

Datum izdanja: travanj 2016.

Producent: Elvis Stanić, Nikša Bratoš

Žanr: pop

Trajanje: 00:45:50

Broj pjesama: 10

Punih šest godina prošlo je otkako je Zlatan Stipišić – Gibonni izdao svoje posljednje puno studijsko izdanje – Tolerancu. Ovoga puta se vraća i uz sebe ima starog prijatelja i morskog vuka – Olivera Dragojevića. Našli su se Oliver i Gibonni jednom prilikom na Korčuli, u jednoj maloj kućici, i priča je počela. Đibo je donio klavijature i gitaru, pobrinuli se za bevandu, a sve to uz malo pjesme i malo dobre glazbe. Stvari su krenule teći, Gibonni je imao svojih stvari za pokazati Oliveru, tražeći ga pritom glazbenu suradnju za nadolazeći album. Pošto su, kako Gibonni kaže, njih dvoje „obitelj koja nije obitelj“, malo je reći da se slažu fantastično i da se ovako nešto jednom moralo izroditi. I izabrali su baš travanj za rođenje. Jedan od najiščekivanijih albuma ove godine ugledao je svjetlo dana…ili je bolje možda reći – svjetlo mediteranskog sunca?

Za razliku od svog prethodnika, album Familija odiše jednim mirisom mediterana uz mirne prizore predvečernje bonace na moru uz harmoniku (koja je na ovom izdanju velikim dijelom prisutna)i umijećem sviranja gitare prstima. Dok smo 2010. godine uživali u bržim i električnim ritmovima, socijalno osviještenim temama i pravima čovjeka u skladu s prirodom, šest godina kasnije ljuljamo se na mirnim valovima Đibinih akustičnih dionica i ljubavnih balada. Nakon što se odradi uvertira s uvodnim (sada se to već slobodno može reći) hitom Onako, od oka, vrijeme je da i Oliver pusti svoj glas. Album se nastavlja s pjesmom Sreća u duetu, a slijedi ju Oliverova prva solo stvar – Kad sam nasamo s njom. Tek kada se krene na putovanje ovim staloženim i šarenim izdanjem, uvide se sva njegova iznenađenja pa sam tako bio više nego ugodno iznenađen uvidjevši kako je i znameniti Miroslav Tadić ostavio štih svoje gitare na albumu, i to u obliku kratkog uvoda od 36 sekundi u pjesmu Bella figura, bella pitura. Kao kada imamo prekrasnu sliku i onda nam treba još ona dodatna kapljica na platno koja će cijelu stvar misteriozno učiniti boljom. Nevjerojatno je koliko sitnica može prelomiti jedan album. A ova ga je prelomila.

Ovoga puta je za novi zvuk zadužen producent Elvis Stanić dok se za aranžiranje pobrinuo uvijek aktualni Nikša Bratoš. Producentski visoko na nivou, album uz konstantnu dinamičnost izmjenjivanja Gibonnijevih i Oliverovih vokala drži udaljenost od monotonije, iako su gotovo sve pjesme u tonu jadranskog plavetnila protkanog velikom količinom ljubavi i žudnjom za uzvraćenom romansom.

Jedan od osobnih favorita (uz Onako, od oka i Bella figura) – pjesma Udica – donosi težak zvuk raskošne balade u kojoj se slušatelj utapa baš kao i mornari u njezinim stihovima. Vrijedi primijetiti kako je Gibonni prilikom pisanja nekih od novih pjesama osjećao poveliku dozu patnje i izoliranosti od nečega (ili nekoga?) te putem toga složio stihove koji će opet odzvanjati godinama u našim ušima. (Gledam kosti usnulih mornara / mladu krv ća tribalo je prolit / čujem more kaže Bogu fala / što se nisan rodi kao čovik)

Električni i malo brži zvuk vraća se uz pjesmu Moja si kuća u duetnom izvođenju, Oliverov solo trenutak na pjesmi Za tvoje dobro polako stvari privodi kraju, a ostaje samo posljednja Gibonnijeva stvar Nisi više moja bol. I kao da odjednom nakon tolikih patnji i brige za opstankom ljubavi u jednome čovjeku izađe Sunce i sve se oprosti i sve emocije ponesu same sebe dok traje balada uz izvrsnu klavirsku pratnju Matije Dedića.

I ne samo da je ovim izdanjem Gibonni, uz pjevačku pomoć Olivera, napisao lektiru za ljubav, zbirku poezije i rapsodiju prekrasne glazbe, već je iznova dokazao svoje umijeće suradnje s velikim glazbenicima. Stoga, svoje prste u ovom djelu imaju i već spomenuti Matija, Nikša Bratoš na električnoj gitari i još mnogi drugi koji svojim talentima obogaćuju glazbenu scenu ovih prostora. Gibonni je uvijek znao nanjušiti talent, počevši od vlastitog pa na dalje. I tako se u mirnoj atmosferi jedne korčulanske kuće rodila lektira za voljeti, štivo za ljubav i obavezno gradivo za sve koji su odavno upoznati s ogromnim repertoarom ovog splitskog umjetnika. Sada vrijedi tu lektiru podići i više ju nikada ne vratiti.

1. Gibonni – Onako, od oka
2. Gibonni – Sreća (ft. Oliver Dragojević)
3. Oliver Dragojević – Kad sam nasamo s njom
4. Miroslav Tadić – Bella figura intro
5. Gibonni – Bella figura, bella pitura
6. Oliver Dragojević – Gdje to piše?
7. Gibonni – Udica
8. Oliver Dragojević – Moja si kuća
9. Oliver Dragojević – Za tvoje dobro
10. Gibonni – Nisi više moja bol