Nedugo nakon nagrađivanog albuma „Matija svira Arsena“, Matija Dedić sa svojim je prijateljem i kolegom glazbenikom Zoranom Predinom po drugi puta napravio diskografsku suradnju, i po drugi puta, album se nazvao Tragovi u sjeti. Ovaj logičan nastavak suradnje odličnog autora, glazbenika i pjevača Predina i vrhunskog pijaniste Dedića na prvu je ruku neobičan, no ono što spaja ove glazbenike leži u njihovoj iznimnoj ljubavi prema „poslu“ kojim se bave, iako nisu sličnog žanrovskog opredjeljenja.

Recept je, dakle, poznat – prvi zajednički album nam je 2011. godine donio obrade poznatih pjesama autora s ovih prostora, poput Jesen u meni, Ti si mi u krvi, Tvoje nježne godine ili Priča o Vasi Ladačkom, a intimnost i atmosferičnost albuma uspješno se prenijela i na drugu priču, gdje se također nalaze prepjevi poznatih pjesama, no s nekoliko narodnih obrada plus Predinove autorske stvari, samo u novome ruhu. Album je sniman u Studiju 22 u Mariboru, uz produkciju Danila Ženka, ton majstora Darka Kukoviča i izvršnog producenta ArtBiro .

Album počinje pjesmom Moja voda, Urbanovom adolescentskom uspješnicom i jednom od najljepših pjesama devedesetih i općenito, a već zahtjevnom Urbanovom vokalu Predin je donio jednu novu crtu, a ono što je najbitnije, nije se vodilo metodom copy/paste, već se koristilo ono što razdvaja glazbenike od kvazi-umjetnika: impersonacija pjesama na poseban način, davanje novog života starijoj pjesmi, izvlačenje iz okvira sigurnosti i rizik pravljenja drugačije izvedbe. I nema veze što je refren „Budi moja voda, ja sam sada vatra…“, otpjevan oktavu niže, što je A zamijenio C dur, upravo to daje novo ruho pjesmi i zato su albumi s obradama pjesama dobri, iako ih, budimo realni, nema takvih puno. Sve što želim u ovom trenutku pruža nastavak albuma, riječ je o pjesmi iz serije i filma „Sivi dom“, a narodne elemente koji okružuju izvornu pjesmu Matija i Zoran su pretvorili u nanovo poseban performans pun interesantnih poteza klavira i Zoranovog ugodnog glasa.

Album nastavlja s pozitivnim iznenađenjima. Nadvožnjak za Trnje pjesma je Drage Britvića i kompozitora Kornelija Kovača, a osim daška nostalgično duhovite poezije, albumu je ova pjesma ponudila i interesantan kabaretski štih. Šta će mi život pjesma je koja se može čuti po raznoraznim kaFanama i birtijama i dan danas, narodnjački melos iz dalekih šezdesetih pod rukopisom Tome Zdravkovića i u izvedbi Silvane Armenulić, a kojoj su Z i M potpuno promijenili korijenje i prilagodili je atmosferi i senzibilnosti albuma, no opet, osjeti se izvornost originala, iako je savršeno kamuflirano u prelijepu ljubavnu sjetu. Za Massima je Predin napisao pjesmu Gdje poljupci krote lava za njegov posljednji album „1 dan ljubavi“, a iskreno me zanimala ta izvedba i u Zoranovoj izvedbi, a i kao da ju je pisao sam za sebe u nekoj doglednoj budućnosti, jer je pjesma, uz Matijinu virtuoznost, opravdala svrhu najavnog singla za album, a odlične vokalistice Julija Vedlin i Eva Germ podsjetile su na Cohenove pjesme s početka ovog stoljeća. Imamo ovdje prilike čuti i Bajagu, odnosno njegovu pjesmu Zažmuri, laganu izvedbu u osjetno melankoličnom pristupu, ali istovremeno i tako posebnom i teško riječima opisivom. Slično se događa odmah poslije, na pjesmi Čekaj me, Zoranovoj autorskoj pjesmi koja uz pomoć Matije i sitne sitne izmjene teksta i uz isti vokal dobiva novi, još dramatičniji izgled.

Slijedi još jedna narodna, pjesma Lela Vranjanka, a u ovoj je izvedbi podsjetila na neke dark cabaret izvođače kao što su recimo Dresden Dolls, uz Matijina inovativna (u ovoj sferi) pijanistička rješenja koja stavljaju ovu obradu među najzanimljivije u prvih nekoliko slušanja. Slijedi druga Britvićeva, a ovoga puta riječ je o mnogo poznatijoj Potraži me u predgrađu, pjesma koja se mogla čuti u izvedbi mnogobrojnih glazbenika na Runjićevim večerima, a osim osobno Rundekove najpamtljivije, ova interpretacija donosi energičniji štih, ponovno uz veliki doprinos vokalistica. Vlada Divljan napustio nas je prije dvije godine, no neke njegove pjesme nikada neće umrijeti. Jedna od njih je Nebeska tema iz razdoblja Idola, za koju su se pobrinuli da zvuči jednako lijepo, ako ne još i ljepše, no pošto je riječ o specifičnoj izvedbi, ne treba uopće dovoditi u pitanje čiji je performans bolji ili lošiji, suština svega je da je prekrasna pjesma dobila jednu prekrasnu izvedbu. Dolazi nam nešto vedrije i veselije – Odmah kaži da grupe Buldožer, koja je dobila svoju jazzy vizuru i drugačiji oblik, a istovremeno je opstao taj humoristično erotičan pristup izvornjaka koji tjera na slušanje s visokim interesom, gdje se opet ne smije izostaviti spomen na iskusan aranžman s Julijom i Evom i Predinov upečatljiv vokal. Posljednja skladba nekako je uvijek prikladna za kraj bilo čega, a riječ je o pjesmi Odlazak, Ujevićeva pjesma kojoj je pokojni Arsen dao novi život, a za koju su se Matija i Zoran pobrinuli da ostane upamćena kao najprikladniji epilog raznoraznih životnih događaja.

Apsolutna preporuka svakom ljubitelju lijepe, osjećajne, atmosferične i nekonvencionalne glazbe, Matija Dedić i Zoran Predin donijeli su nam po drugi puta zbirku tuđih svima nam znanih pjesama, a koje su izvedene kao da su njihove vlastite, bez ikakvog pretjerivanja, bez izražavanja minimalizma, bez pretvaranja. Ovakav treba biti svaki album s obradama, na ovakvim radovima ne bih poželio ništa mijenjati, osim čuti još pokoju obradu u izvedbi dvojice majstora.