Recenzija: Breakdown! - Traveling Medicine Show

Naziv albuma: Traveling Medicine Show

Izdavač: samostalno

Producent: Dražen Završki and Breakdown!

Godina izdanja: 2015.

Žanr: retro/modern rock

Trajanje: 0:32:54

Blatnjavi zagorski rock’n roll, proletjelo mi je kroz glavu dok sam slušao debitantski album benda Breakdown! Momci iz Zaboka u rujnu su prošle godine, samostalno preko Bandcampa, izdali „Traveling Medicine Show“. Album, kroz koji se slojevito isprepliću utjecaji country rocka 60-ih i garage rocka s početka ovog tisućljeća, nam je donio nešto siroviji rock na domaću alternativnu scenu i uspješno je predstavio ovu energičnu četvorku zainteresiranoj publici.

U priču nas uvlači elektronički uvod u Inquisitor koji se zatim prelijeva u akustični country da bi naposljetku sve kulminiralo u southern rock. Raznolikost stilova u pjesmi i njen dobar aranžman savršena su najava ostatka albuma. Sljedeća je Rollin’ in the Mud, pjesma oštrog riffa, koji neodoljivo podsjeća na ZZ Top, čiji protagonist kroz tekst prepun country motiva putuje Tennesseejem i Michiganom da bi se u konačnici valjao u blatu dosadnog i ponavljajućeg refrena. Ipak, riff drži pjesmu živom sve do samog kraja i početka Get Blood Out of Stone. Pjesme kao da stoje jedna nasuprot drugoj, a ne da slijede jedna iza druge. Rollin’in the Mud je u plesnom koraku, no tekstu nedostaje zaigranosti, dok je u Get Blood Out of Stone problem potpuno suprotan.

Hard rock i country kombinacija najuspješnije je izvedena u centralnoj Traveling Medicine Show. Čini se da taj spoj funkcionira jedino ako bend pogodi kako ovakav tekst glazbeno provesti do kraja. Distorzirani zvuk 70-ih na koji se nadovezuju akustične žice i back vokali te laganiji refren koji nam omogućava da osjetimo same riječi zajednički nam prepričavaju samotnjačku priču o lutalici kojem u uho ulijevaju bočicu otrova „samopouzdanja“. Lay It Out On Me pati od istog fenomena nedorečenosti refrena kao i ranije pjesme. Sama je pjesma luckastija, pamćenju primamljiva i tome svakako doprinose „moderniji“ motivi u stihovima „You ain’t afraid to burst into tears/Publish your lovers or fall on your ass“ i „I feel like I’m three sheets to the wind /Like in some watered down acid dream“.

Kratka i zanemariva Sugarpill Kiss polako dovodi album kraju. Nakon nje slijedi Auditors of Reality u kojoj, uz orgulje, do punog izražaja dolazi i vokal. Glas u nekim dionicama neodoljivo podsjeća na pokojnog Laynea Staleya iz Alice In Chains, što svakako paše uz mračniju atmosferu pjesme. Bas dionica Shout at the Mountains probija se kroz električne vibracije gitare da bi zatim vrata razvalio još jedan hard rock riff praćen kaubojskim dionicama na gitari. Privlačna je ovo pjesma u čiji se tekst ponovno vraćaju tradicionalni motivi poput lopova i varalica koji ne mogu prevariti našeg o dragog Gospodina.

Na samom nas kraju dočekuje Coccinellidae (bubamara). Prikladno je to zatvaranje albuma laganijom i kvalitetnom pjesmom čiji tekst zrači emocijama te koja se u jednom trenutku prelama klavirskim dionicama koje ostaju u nadmetanju s gitarom do samog kraja.

Kroz „Traveling Medicine Show“, poput kauboja na užeglom sedlu, prolazimo kroz povijest rock’n rolla (barem jednog djela te povijesti), od starog countrya preko groovy riffova u maniri Led Zeppelina i grunge drvosječa pa sve do The White Stripesa. Nije samo zvuk prožet prošlošću, tekstovi su prožeti tradicionalnim simbolima te se prizivaju likovi i djela Frankie Leeja, Boba Dylana i Krisa Kristoffersona. Snažan je i utjecaj MC5-a, no Breakdown! nije toliko sirov bend koliko je melodijski zavodljiv. Razumljivo je da se album prvijenac uvelike oslanja na glazbene uzore, no nadajmo se da će bend za snimanja novih materijala prelomiti na drugu stranu povijesti i u potpunosti se otvoriti publici željnoj blatnog rock’n rolla.

Zagrepčani će se u iskrenost Breakdowna! moći uvjeriti 12. travnja u KSET-u, a za najave ostalih nastupa pratite njihovu Facebook stranicu.