Recenzija: Let 3 - Angela Merkel sere

Naziv albuma: Angela Merkel sere

Izdavač: Dallas Records

Godina izdanja: 2016.

Žanr: rock / punk rock

Trajanje: 00:32:01

Kucnuo je čas! Angela je stala u položaj čučnja, Republika Hrvatska i dalje gura Sizifov kamen i rodio se novi album grupe Let 3! Angela, jesi poslušala? Mislim da bi trebala.

I nema veze što je prošlo 11 godina od izlaska posljednjeg punog studijskog izdanja (Bombardiranje Srbije i Čačka), izdanje iz 2013. pod nazivom Kurcem do vjere / Thank You Lord ne bi ubrajao među zvanična albumska dostignuća jer se radilo o manje-više kolekciji pjesama koje su već davno izašle, koje su već viđene i poslušane, svo čekanje se napokon isplatilo i nacija ovih predjela ima novi soundtrack svakodnevnog života. Znalo se još i prije da bi album mogao izaći u ovakvom tonu i ruhu pošto se riječki sastav već mjesecima predstavlja publici s novim scenskim nastupom, novom odjećom, ali i novim spomenikom kojeg su još prošle godine premijerno otkrili u zagrebačkoj Laubi. Još kada se između svega toga izmjeni i vlast u Lijepoj Našoj, koliko nam ostaje razloga za ne poslušati ovo izdanje? Nijedan.

Ono što će svaki fan, ali i povremeni slušatelj, primijetiti je činjenica da su Letovci ostali vjerni sebi, prije svega. Samim otvaranjem albuma i uvodnom pjesmom Zlato otkriva se jedno lijepo putovanje u zemlju seksa, žestokog zvuka, Mrleta, Prlje,livada ispunjenih golim ljudima, ali i jasnih socijalno političkih poruka povodom današnje situacije u državi. Početak nije previše obećavajući, ali već navedena uvodna pjesma nastavlja priču tamo gdje je Let 3 stao 2005. godine. Album je kraćeg tona od njegovog bombarderskog prethodnika te savršeno odrađen Letovski posao. Mrletov utjecaj se jasno čuje u svakoj pjesmi, a kroz dubstep / drop beatove, u kombinaciji sa žestokim riffovima gitare i bas gitare, iznova se dokazuje jedinstvenost ovog benda na državnoj i regionalnoj glazbenoj i dramskoj sceni. Za razliku od njegovog prethodnika, ovim izdanjem Letovci se vraćaju u svoje krvožedne punk rock zvukove kakvima su mlatili riječku postnovovalnu scenu sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Za one koji ih vole kako se odijevaju i koji vole čuti kako Prlja psuje po bezglavim političarima u debelim kožnim foteljama – ostati će ispunjen i zadovoljan. Za one koji u ovome izdanju traže glazbenu satisfakciju, eksperimentalnost, malu, ali sigurnu dozu apstrakcije te fantastični umjetnički izraz izvanrednih glazbenika – ostati će više nego ispunjen i zadovoljan.

Nakon Copopipo, slijede poznate stvari koje su najavljivale izlazak albuma, a to su Prdni majko i Gladni. Letovci već mjesecima izvode ove numere na svojim koncertnim nastupima, a iz osobnog iskustva mogu reći kako je publika to dobro i progutala. Nije strano da većinom singlovi koji najave izdanje budu oni koji kasnije postanu hitovi. Tako je i ovdje slučaj. Prdni majko i Gladni nabijene su stvari, žestoke, izravne, glasne i udarne. Poručuju ono što vjerojatno svatko od nas misli, a to je kraj političkim uhljebima, pobuna protiv siromaštva, neizdržljiv tempo života i svakodnevnice. Kako godine odmiču, tako se sve više i više poboljšavaju vokalne sposobnosti Prlje i Mrleta. Prljin glas je prodoran, glasan, ali i dubok na mirnijim stvarima. Zato je danas pravi užitak čuti uživo pjesme poput Nafta, Sam u vodi itd. Kažu ljudi – bili su bolji prije. Kažu da bi htjeli ponovo vremena sastava Let 2. Ostali govore da sada proživljavaju najbolje dane na sceni. Jedino što je neizostavno u svim tim nagađanjima je činjenica da je Let 3 sastav koji može ugodno iznenaditi svakim novim izdanjem. Kod njih se samo vidi napredak, nikada nazadovanje i nikada razočaranje. Svaki novi album ima svoje novo ruho, pa tako i ovaj – ono iz stražnjice njemačke kancelarke.

Vatrena divljakuša bio je prvi singl koji je najavljivao novi rad riječke grupe, a njegov provokativni spot s ovcama u zagrebačkom Muzeju Suvremenih Umjetnosti unio je novu razinu Leta 3. A onda se sve na albumu prelomi i stvari postanu još bolje. Pjesme Ribokemija i Mazi vraćaju neko vrijeme Izgubljenih, Kontinentia, El Desperada, Pokvarenih Žena itd., a Letovci jasno pokazuju kako se ne trebaju odijevati u kostime svećenika i žena kako bi ih ljudi primjetili. Stvari koje slijede dokazuju čistu, ne baš toliko nevinu, glazbenu žestinu punk rock prizvuka. Kako niti jedan album ne može proći bez Mrletove Ciklame, tako i ovoga puta dobivamo malu pjesmicu u najmasnijem izdanju do sada. Stvari su otišle toliko daleko da se niti jedan stih kratke numere ne dovršava, a sve je betonirano s jakim elektronskim beatovima i Mrletovim glasanjem – da, sve to u 47 sekundi. Punjeta je osobni favorit albuma, pogotovo iz razloga što je napisana davno, ali tek sada izvađena iz naftalina i stavljena u novo ruho. A i postoji li bolje vrijeme za izbaciti takvu stvar od ovoga? Čisto sumnjam.

Kako privesti album kraju ako ne molitvom? I to molitvom Angeli Merkel (Angela) u koju se svi uzdamo. U ovom slučaju molitva je toliko jako nabijena beatovima da čovjek pomisli kako ju Angela i u Njemačkoj stvarno čuje. Kao da je na cijeli album s ovom pjesmom dodano još tri tone papra, ljutih feferona i svi okolo Letovaca kišu, kašlju, zajapureni su i crveni, a oni kao glasnici nade prolaze kroz tu maglu gomile. A Kurac Marko? Kurac Marko je, ajmo reć’, brojalica.

Let 3 nastavlja tamo gdje su stali i to nam se sviđa. Album nabijen žestinom vraća ih u neko drugo vrijeme, a opet tako glasno ostaju u našem. I ne daju se. Provociraju. Govore istinu. I mi ih trebamo. Možda je prošlo previše vremena od posljednjeg izdanja da bi se na ovome našlo 11 pjesama, ali nećemo zamjeriti. Bolje 11 koje su glasne i jasne nego 22 koje su mlitave i tihe. Stih pjesme Gladni kaže: „Napredna smo ljudska vrsta / jesti nećemo“, no ostaje pitanje: Jesmo li dovoljno napredni kao narod da probavimo ovaj album i da ne dajemo uljuljane komentare poput: „Haha, kakvi su to bogovi! Kraljevi! Carevi!“ nego da zaista malo promislimo o tome s umjetničkog aspekta i zaključimo kako imamo remek djelo na domaćem glazbenom tržištu.