Sinoć prije nastupa Pogreba X u osječkom klubu Exit, uspio sam uhvatiti frontmena benda Vladimira “Adolfa” Soldu za intervju. Što Adolf poručuje te koji su njegovi stavovi o glazbi, politici, preminulom pjevaču Satanu Panonskom te još mnogo toga – pročitajte u nastavku.

Dobro večer i hvala što ste pristali na intervju.

You’re welcome!

Kad smo lijepili plakate za koncert, prišao nam je stariji gospodin i upitao nas: „Dečki, koga vi to sahranjujete?“ pa sad ja Vas pitam: Koga ste vi tada sahranjivali? Otkud ime Pogreb X?

To je prva postava Pogreba. Dvojica iz te postave su mrtva. A inače, Pogreb zato što smo kao prva postava živjeli blizu groblja i sad pokojni taj panker, on je dao ime i Majkama i Kojotima, nije bio neki svirač, al’ je bio nadaren za takve stvari. I sad kako ćemo se zvat, a svaki dan ti zvona zvone tamo, stalno neke sahrane, i kaže on: „Aj Pogreb!“, a ovo X smo dodali jer je tada bio Generation X, X-Ray Spex i ostali takvi bendovi, a ujedno i kao X nepoznata osoba jer nikad ne znaš tko je riknuo danas. Svaki dan dvije do tri sahrane i mi kao Pogreb.

Zabranjen vam je nastup na Marin Festu. Kako to komentirate?

To je bilo čudno. Imali smo performera iz Rijeke i to je stvarno bio spektakl. Čudno je to bilo za taj vinkovački mentalitet. Vinkovci su oduvijek slovili kao taj pankersko rokerski grad gdje je bilo sve dopušteno u vrijeme socijalizma, druga Tita, nitko nas nikad nije zabranjivao. Međutim, sad te nove vlasti, to njima smeta jer nismo članovi nikakvih partija i nismo bili politički podobni, al’, doduše i bilo je malo ekscesa kojekakvih: iznutrica, kravljih glava, eksplozija, krvi, svega je bilo. Ali nije to razlog nego su jednostavno neki ostali oduševljeni, neki zgranuti i onda su govorili: „Bili su klinci.“ Mislim, šta će klinjo u jedan u noći tamo na koncertu. Šta ima gledat? Pogotovo Pogreb kad dolazi, to ne dolazi Oliver Dragojević. Zna da kad svira Pogreb, da to ne može baš biti normalno, pogotovo ako je publika takva.

Koja je bila uloga Satana Panonskog u bendu?

Pogreb je već imao svojih desetak pjesama, možda i više, i onda je prvi pjevač odustao, koji nije ipak toliko bio za punk rock, i bubnjar i ja smo sjeli. A Kečer je dolazio redovito u taj Dom omladine gdje se malo-malo ili tukao ili napravio neki show. On nije bio u punk fazonu ali volio je to. Dolazio je nama na probe, znao je engleski, prevodio nam neke tekstove i tako… i onda smo sjeli u Ladu i u Cerić, to je prvo selo odmah do Vinkovaca. I ošli do njega i pitali ga želi li pjevati u Pogrebu i on se oduševio, rekao: „Kako da ne, hoću!“. I tako je on krenuo, ali dosta stidljivo, znaš. Nije on bio tada takav u početku, a i bojao se mene jer sam ja tada bio taj koji je diktirao kako, što. Kasnije je on sve više bio frontmen, ja sam svirao bas gitaru i skladao sve pjesme. E onda je nastalo što je nastalo. Imali smo nekih dvadesetak pjesama s njim i onda se to završilo kad je on završio u ludnici. Onda smo imali još nekih koncerata kad su ga puštali iz ludnice zbog dobrog vladanja, čak negdje do ’85. godine. I onda je on počeo sa svim mogućim, od alkohola do droge. Inače je on znao popiti, ali trava, tablete – to ni u ludilu. E al’ onda je u ludnici to počeo: i tablete i heroin i sve živo, i nije se više uopće moglo komunicirati s njim. Imali smo koncerata u Zagrebu. Najkraći koncert u povijesti glazbe koji je trajao pjesmu i po’ jer se na prvu pjesmu uopće nije ni popeo na stage. I onda kad je došao, onda je rekao: „Ajmo sad ponoviti tu pjesmu.“ i onda on uleti, otpjeva pola pjesme, baci se u publiku – masovna tuča. Mlate se, ubijaju se, i redari i zaštitari i pankeri – svi ubijaju boga jedni u drugima. I došla policija i redari i gotov koncert. To ti je bio jedan od milijun takvih primjera.

Dakle bili ste skroz skloni ekscesima?

Da. On je to uveo. Nismo ni mi bili normalni skroz, ali je on to ludilo totalno donio. Šteta što nije bio toliko dobar u ritmu i sluhu. On je bio, ustvari, performer, radio je spektakle što je na kraju zasjenilo tu glazbu jer glazba je trebala biti, relativno, u prvom planu, znači da to zvuči dobro i da se pjeva. A on je znao ispasti u pola pjesme, počne pjevati neku drugu pjesmu i takve stvari, i onda sam ja pizdio jer sam koliko-toliko imao glazbena iskustva i nisam volio baš takvo brljanje.

Čiji je bend? Adolfov ili Satanov? Tko potpisuje tekstove Pogreba X?

Pogreb sam osnovao ja sa sasvim drugom postavom. Kasnije su došli Štimac i Kečer. Apsolutno svu glazbu koju je kasnije Satan izvodio pod svojom glazbom i tekstovima, sve sam to napisao ja. Možda je dvije-tri pjesme napisao Zimonić, on je sad u Zagrebu slikar, i Štimac jednu ili dvije. Ostalo sam apsolutno sve napisao ja, što se glazbe tiče. I mali dio tekstova sam ja napisao. Npr. „Lepi Mario“ ti je sad već kultna stvar, klinci u osnovnoj će još malo počet učiti tu pjesmu, a prvi stih sam napisao ja. On je došao kao: „Idemo Lepog Marija.“, to je bio neki srpski narodnjak, i ja kažem: „Ma užas. Kako ćeš u punk verziji odsvirati tako neki turbo narodnjak?“ I pustio on meni tu pjesmu i ja reko: „Može, ali ako će ići: „Grickao si klitoris Lepi Mario / Dobio si sifilis Lepi Mario““. E onda je on dodao onaj drugi dio: „Puno sperme rukometno igralište…“ i to iz svog iskustva jer je on te klince vodio na to rukometno igralište u centru grada na felacio, na pitaj boga što. On je bio onako pritajeni peder, ali on je bio dominantan, znači ne da njega jebu i da on puši nego njemu, kužiš? Znao je tak jednog klinju dovesti, kao svirat će nam on gitaru, ja ne znam da li ima 15-16 godina, prvi razred možda. Ja kažem: „De malo da vidim ja kak ti to sviraš.“ Ja reko: „De pogodi C, daj G…“ i vidim ne zna. Kaže Kečer: „Ma nema veze što ne zna svirat, al’ znaš kako dobro puši!“ i ja sam takve klince onda tjerao, reko: „Ne može i bok!“

Što se tiče incidenata, koji je Vaš najveći incident na koncertu i koji je Kečerov najveći incident na koncertu?

Ja nisam imao nekih velikih incidenata jer sam ja svirao bas gitaru, a kad sviraš onda ne možeš baš imati neke incidente. A s Kečerom, bilo je jednom u Županji, gdje smo poslije toga također zabranjeni. On je svezao kroz uši ziherice, kroz usta, onda preko bradavica pa na stomak i onda te ziherice povezao lancima sve skupa. I onda usred pjesme uzme te lance i otkine. Naravno, curi krv sa svih strana i onda pjeva i kad ide refren onda si ponovo zakopča te ziherice i to sve krv šiklja. Ovo razbijanje boca u glavu i rezanja – to je bilo normalno, to nije bio eksces. Znao se i zapaliti, nogu si polije benzinom pa ju zapali. Ne mogu se ja više sjetiti svih tih pizdarija. Uglavnom, rekao je da kad bi u Londonu svirali, da bi bio spreman si rasparati stomak, izvaditi si crijeva i ponovo si zašiti stomak. I bio bi on u stanju to napraviti jer je bio toliko lud. On jednostavno, ja ne znam dal’ je to neka bolest ili koji kurac, al’ kad počne glazba on je jednostavno drugi čovjek. On se izgubi, nema osjećaj za bol. Uđe u neku ekstazu. Znalo je na probama biti samo nas 4-5. Na probi ga nitko ne gleda što znači da ne radi on to zbog publike, ali on se ipak opizdi, razreže se, ugasi si cigaretu u ruku, lice, bilo što, bez ikakvog razloga da trepne i onda vidiš da on u tom trenutku ne osjeti nikakvu bol. Tako i na koncertima, on je sebi mogao odrezati nogu, a ne bi ni osjetio.

Kad smo već kod tog samoozljeđivanja ili autoagresije, kako je jednom prilikom izjavio, kako je Satan zapravo okončao svoj život pošto je to ogroman misterij na ovim prostorima? Da li Vi znate pravu istinu?

Nitko ne zna pravu istinu. Ja jedino znam dečka koji je bio sam s njim tu večer. Išli su u jedan kultni kafić Art gdje su se skupljali svi mogući čudni tipovi iz Vinkovaca. Ratno doba je bilo, uzbune stalno na sve strane, granate padaju, zima je bila, sve mrak okolo. I sad oni krenuli iz tog kafića prema tržnici i snijeg je bio i ona dugačka klizanka, otprilike 10 metara. I sad kako je bila mjesečina, vidi on tu klizanku, a tad je imao onu pušku Šokicu, tako se zvala. To je bila neka hrvatska proizvodnja, a kod tih pušaka je navodno kočnica bila jako loša i nekad je radilo, a nekad nije. Znači tako mi sve priča dečko koji je s njim bio. I samo mu je rekao: „Joj, gledaj ovaj spektakl!“ i zaletio se na tu klizanku i padne i čuješ BUM. I došao on do njega, leži on dolje, kraj usta krv. Kaže, poznavajući Kečera, nešto je smislio. Ili je stavio kurton u usta s krvi pa ga samo pregrizao da njega zajebe malo. Kaže on: „Daj ustaj! Šta foliraš, koji ti je kurac?“ i ne mrda se ništa. I uđe on u prvu kuću i došla hitna i navodno su ustanovili da mu je negdje ispod vrata ušao metak i izašao na vrhu glave. Kako je imao pušku, ta puška je opalila i metak je dolje ušao i gore izašao. I navodno je živio još otprilike dva sata u bolnici i onda je umro. E sad, tu je bilo raznih priča jer je on imao prije toga intervju za Globus gdje je govorio kako on ode u kukuruze, uzme srpske civile i samo kratki rafal u srce, a taj Globus čita cijeli svijet. Sad se Hrvatska nije htjela predstaviti da smo mi kao takvi ljudi koji ubijaju civile i onda je odmah došao crni Mercedes po njega da ide u Zagreb demantirati taj intervju. Taj intervju je bio na dvije stranice i odatle je došlo ono: „Kako pankeri brane Hrvatsku“, a znajući njega, on je to 90% izmislio. On je tako volio dodati. Onda je bila pretpostavka da ga je ubila naša država jer su takvi ljudi tada smetali. Onda treća pretpostavka je osveta pošto je on ubio jednog čovjeka u Vinkovcima i da su njegova braća angažirala nekoga. Međutim, taj dečko koji je bio s njim je bio na sto ispitivanja u policiji, braća mu Kečerova prijetila, al znam ja da je on dobar kao duša, on bi priznao šta je bilo, da je nešto drugo bilo, uz tri šamara. Masu ispitivanja je bilo i ja vjerujem da je to prava istina. Ruku u vatru ne mogu staviti, ali, znajući tog čovjeka koji je to ispričao, ja vjerujem u tu verziju.

Trenutna glazbena scena u Vinkovcima? Nedavno se zatvorio Walkow. Kako stoje stvari u Vinkovcima?

Trenutno nikako. Ima taj Vanilla klub, tamo su cajke, što je inače bilo nezamislivo u Vinkovcima. Sad za Valentinovo dolaze neke, kako se ono zovu, „Zvezde Granda“. Katastrofa, al’ to bude prepuno mladih iz grada i iz okolnih sela. A što se tiče rock i punk glazbe, ima ovih novih bendova nešto, ali nije to više ona scena kao nekad. Eventualno radi Septica, mi ovako matoriji: Septica, Pogreb,… imaju i Punčke itd. Mi smo za tako mali gradić doista nevjerojatni, čak i po pitanju stvari koje nemaju veze s punkom, npr. Colonia, Shorty, Kojoti, Majke.. tako da je to za takav mali gradić jako puno.

Zbog čega vam odgovaraju performeri na pozornici?

Znaš šta, to općenito rade bendovi koji nemaju što dati od glazbe, ali to nije naš razlog. To je slučajno bilo kad nas je pozvao taj Dundara, on je inače poznati performer (više poznat u Europi nego kod nas) i on je nas pozvao u Rijeku i on je imao svoj koncert i performans tada s nama pa sam ja zauzvrat pozvao njega na taj Marin Fest i tu je nastao spektakl s njim. Onda smo imali Čovjeka Monstruma, to je moj susjed koji je blago retardiran i njegova uloga je da samo stoji na pozornici, ja ga lijepo obučem, dam mu majicu s porno sadržajima ili šljem s fašističkim simbolima, ali prekriženim itd. i njegovo je samo da gleda u publiku, puši i pije. Iz početka je Kečer bio dovoljan performer sam za sebe. Mi sad ni nemamo potreba za tim, ali tako je ispalo.

Politika u glazbi? Koliko je zastupljena? Da li je smije biti i u kojoj mjeri?

Kod nas nema politike, tu se radi više o socijalnim temama, onako iz perspektive radničke klase. A politika me ne interesira, niti te stranke niti išta. Nisam ni u jednoj stranci niti ću ikad bit, a i nitko iz benda. Mislim da je glupo za bendove koji se hvataju za vlast. Danas su ti ovi na vlasti pa ćeš se ti prikloniti i pjevati na tu foru, a onda ćeš za četiri godine promijeniti pa pjevati na drugu foru. Tako da je to bezveze.

Znači nikada ne biste pristali pjevati na nekom predizbornom skupu?

Nikada. Jedino možda nekoj normalnoj stranci poput Živi zid, iako nisam član. Proglasili su me jednom da kao jesam član zato što su vidjeli ljudi da sam im tiskao kombi tj. oblijepio ga plakatima, a kombi je bio donacija iz Njemačke i imao je registraciju s oznakom NDH (oznaka nekog njemačkog gradića). I susjed je fotografirao i odmah je to osvanulo kod Mirele Holy na njezinoj stranici i kao da sam ja aktivista Živog zida i da propagiram ustaštvo i takve ludosti… Veze to nema s ičim nego je tako ispalo. Mogla je biti BG i onda bi ispao Srbin. Ludost…

Smatrate li da je punk mrtav?

Mislim da nikada neće biti mrtav. Evo sad smo bili nedavno u Zagrebu i mene je iznenadilo što je još bolje nego prije 25 godina. Još tih klinaca ima, barem u Zagrebu, za ostale gradove ne znam. Blues je npr. odavno mrtav, ali blues glazbenici će uvijek imati svoju publiku. Da li će njih doći 5 na koncert ili 500, to nije bitno. Tako je i s jazzom i hard rockom itd. Uvijek dođe neki hard rock bend i ima svoju publiku. Ne može to biti mrtvo. To je vječno živo, samo će biti drugačije prezentirana ta glazba i način ponašanja… sve se to mijenja, ali u principu svega toga, to je to, ostalo je isto.

Nema vas nigdje po pitanju ove marketinške strane: društvene mreže, mediji itd. Smatrate li da je prisutnost na društvenim mrežama danas ključna za uspjeh?

Mislim da nije nužna. Tko voli i zna za Pogreb tj. Satana, taj će doći na koncert. Nismo komercijalni niti ćemo ikada biti. Nećemo nikada biti pušteni ni na jednom radiju, pogotovo na Vinkovačkoj televiziji ili na Vinkovačkom radiju, to nema šanse. Jedino sam jednom čuo na radiju u Puli, dok sam ljetovao tamo, kako je netko tražio Lepog Marija. I onda je ovaj voditelj rekao: „Joooj pa ne mogu ti ovo pustiti, gdje si to našao da ti to pustim?“, ali je rekao na kraju da može jer su dosta liberalniji od nas i onda je pustio. Na takvim radio stanicama je to moguće, ali u Vinkovcima nema šanse. Znali su tako poslije koncerata dolaziti ovi s Vinkovačke za intervju, ja pitam koja je televizija u pitanju i kad oni kažu da su s Vinkovačke, ja kažem: „Hvala, neću!“. Tako su jednom na memorijalu intervjuirali sve bendove osim nas. Nikog iz benda ništa nisu pitali niti su nas snimili. Od svih su pustili barem minutu-dvije njihove svirke osim Pogreba. Zašto ih smetamo, nemam pojma.

Za kraj pitanje: Čemu tolika stanka i da li se nešto novo radi u bendu?

Stanka je bila sve do 2006., tada su bili ti Aveti prošlosti, znači svi stari vinkovački bendovi se skupili i odsvirali zajednički koncert i onda su počeli pozivi iz Zagreba, Ljubljane, Rijeke, Vojvodina, Novi Sad, Viva la Pola, UFO Osijek itd. I onda kad vidiš da raja uživa u tome i da hoće to, onda te nešto vuče, iako tu baš i nema love. To je tek toliko da se pokriju troškovi, malo se popije, zajebava i to je to. A što se tiče novih stvari, to ti je isto kao npr., neću se sad uspoređivati, Sex Pistolsi. Pistolsi napravili kao jedan album i sad opet nešto sviraju. Sad da naprave drugi album, to bi bila blijeda sjena, to ne bi ni bilo blizu onog prvog albuma. Ja imam još uvijek inspiracije i svega, ali kada bi ja sad napravio te nove pjesme, to ne bi bilo to više. Tako da smo mi sad kao Atomsko Sklonište, znaš, trideset godina sviraš „Žuti kišobran“. Tako i mi. Tko voli nek’ izvoli, jebiga. I čak kad bi sad napravili neku bolju pjesmu, neki bolji tekst, ne vjerujem da bi to toliko došlo u uho. To bi se onda trebalo tiskati, izdavati vinile, cd-ove, puštati na radio postajama itd. A nismo Prljavo Kazalište koje npr. napravi, jer oni imaju dužnost snimiti ploču, svake druge godine album jer imaju ugovor s izdavačkom kućom. I naprave 12-13 pjesama, od toga jedan hit koji je smeće od pjesme, a ovo ostalo je još gore smeće. Tako i ovi ostali bendovi su primoreni da naprave samo zbog love da mogu dalje koncerte raditi jer se samo i zarađuje od koncerata, a od prodaje ploča nema kruha. Tko zarađuje na cd-ima? Nitko.

Adolfe, hvala Vam što ste gostovali na portalu Mixeta!

You’re welcome!

Razgovarao: Mislav Bartoš

Fotografije: Facebook, Subsite, blog.dnevnik.hr