Završeno je prvo izdanje dvodnevnog festivala Brijačnica, održanog 29. i 30. 1. na Zagrebačkom velesajmu u paviljonu 9. Vječni problem ovakvih visokih prostora nepredviđenih za koncerte – loša akustika visoke hale, za snalažljive organizatore Brijačnice nije predstavljala problem. Naime, uz odličan razglas i rasvjetu, organizatori su postavili spušteni strop od platna kako bi smanjili jeku u ogromnoj dvorani i time omogućili izvrstan zvuk za svu publiku željnu dobrog izbrijavanja. Ukoliko vas glazbeni dio nije ostavio bez dlake na glavi, unutar paviljona ste se mogli obrijati i ošišati, uz pomoć preciznih ruku Marka Barbera iz Polypus Hair Studia, čija je mini brijačnica bila postavljena unutar paviljona. Osim prave brijačnice, u devetom paviljonu našla se i izložba ručno izrađenih motocikala domaće proizvodnje.
Petak, prvi dan festivala. Deveti paviljon prodrmali su glasni ritmovi rock`n`rolla. Držajući se službene satnice Brijačnicu otvara „supergrupa“ Superoperater sastavljena od članova Kojota, Majki, Elektrobude, Voodoo Lizardsa i Pipsa. Nedostatak uvjerljivih i žešćih pjesama, među kojima se jedino istaknula „Možeš i ti vikati“, nije uspjelo pokrenuti petstotinjak ljudi željnih izbrijavanja. Tako Superoperater završava s „Republikom“, te prepušta pozornicu nevjerovatnom beogradskom trojcu Repetitoru koji su zbog svoje kvalitete, energičnosti i željom za sviranje definitivno zaslužili bolji termin na festivalu.
Neovisno o tome, mladi beograđani koji u posljednje vrijeme zasluženo jure ka stjecanju kultnog statusa na ovim prostorima, uspjevaju rasturiti i baciti već mnogobrojniju publiku u trans. Otvaranjem koncerta pjesmom „Šteta“ privlače sve zainteresirane uši bliže pozornici, te šalju pozitivne vibracije diljem cijelog paviljona. Nastavljaju sa „Biću bolji“ i „Opet jak“, te snažnom prezentacijom svojih vještina i energije publiku dovode do vrhunca pjesmama „U pravom trenutku“, i „Devojke idu u Minhen“. Repetitor je opet zagrebačkoj publici pokazao svoju energičnost na pozornici, frontman Boris Vlastelica je u nekoliko navrata rušio mikrofon, skakao po pozornici i vješto prenosio svoj kreativni bijes na publiku. Žensku ritam sekciju koju čine Milena Milutinović i Ana-Marija Cupin bilo je užitak slušati i gledati kako u svom psihotičnom deliriju održavaju ritam i tempo ovog fantastičnog trojca. Repetitor se s publikom oprostio svojim posljednjim singlom „Beskraj“ za kojeg su nedavno izdali i videospot. Nadamo se da ćemo ih uskoro čuti u ovakvom okružju, ali boljem i dužem terminu, jer su svojim radom to definitivno zaslužili.
Oko 22:45, nakon što je Repetitor kvalitetno nabrijao publiku, na pozornicu dolaze Goran Bare i Majke, te skoro puni paviljon dižu ponovno na noge. Paranoični Bare u startu je okrivio fotografe i snimatelje za špijunažu, pridružio im političare i ostale subjekte današnjice, te otvorio koncert pjesmom „Mršav pas“. Uz Bareta nas je dočekao drugačiji sastav Majki, u koji se vratio sjajni gitarist Kruno Domaćinović, član postave iz devedesetih i povratničke iz 2007., drugi gitarist Davor Rodik, a na bubnjevima je marljiviji Alen Tibljaš, koji je nastupio i sa Superoperaterom. Ostatak postave upotpunjuju još dva mlađa člana, Dan Divjak na klavijaturama, te Berislav Vrabec na basu. Bare i „ansambl“, kako je sam nazvao bend, nastavili su s hitovima kao što su „Fantastična vatra“, „Pozovi me u noć“, „Zbunjen i ošamućen“ sa slide gitarom, te „Put ka sreći“ u zanimljivom, reggae izdanju. U nastavku koncerta, raspoloženi Bare i Majke publiku su zabavili sa pjesmama „Budi ponosan“, „Teške boje“, „Vrijeme je da se krene“, „A ti još plačeš“, „Mene ne zanima“, na kojoj je bend zanemarivo ispao. Svoj su doprinos Brijačnici završili pjesmom „Ja sam budućnost“ i već užarenu pozornicu predali zadnjem izvođaču prve večeri – Disciplini Kitschme.
Čudesna Disciplin A Kitschme neupitno je opravdala ulogu posljednjeg benda Brijačnice. Raspoloženi Koja, Manja, Djeke i Vul u startu su rasplesali također raspoloženu publiku funk ritmovima i pjesmom „Do not“. Definitivno najbolji nastup te večeri okrunili su masnim zvukovima Kojinog basa i distorzirane usne harmonike koja je izvrsno upotpunjavala Disciplinin zvuk, uz komunikaciju s publikom i mješavinom novijih i starijih stvari od koje su se istaknule „Prestani da mrziš“, „Neukusu treba reći NE!“, „Neko mora to da spreči“, „Disciplina“, te vrhuncem kojim su publiku odveli u trans pjesmama „Ako ti je glasno“ i „Betmen, Mandrak, Fantom“. Nakon toga Disciplina privremeno završava s koncertom, ali publika ih poziva na bis koji su sa zadovoljstvom odradili uz posljednje stvari „Vreme je za pravdu“, „Tata i mama“, „Buka u modi“, te tako završili s odličnim izdanjem prvog dana Brijačnice i Kojinom najavom Disciplininog koncerta u Zagrebu u 4. mjesecu.
Tako je završio odličan prvi dan obećavajućeg mini festivala koji je zagrebačkoj, ali i hrvatskoj rock publici silno bio potreban. Izvještaj s drugog dana Brijačnice možete pročitati klikom ovdje.
Komentari preko Facebooka