Osamdesete su možda jedino razdoblje u pop glazbi za koje nikad nisam shvatio o čemu se tu točno radi. Objašnjenje sam potražio sinoć u „kući za umjetnost i ljude“ – Laubi, gdje sam se nadao da će mi s pozornice bar dio odgovora dati bivša pop zvijezda Marc Almond.

Marc Almond, kojeg možda znate po pjesmama „Tainted Love“ i „Something’s Gotten Hold Of My Heart“, zahvaljujući Yammat.fm-u, prvi je put došao u Hrvatsku. Nažalost, ulaz je bio moguć jedino uz pozivnicu (autor ovog teksta je upao u Laubu zahvaljujući teško stečenim ninja vještinama) tako da veliki dio publike nisu činili zaljubljenici u osamdesete ili Almondovi obožavatelji već statična gospoda i dame koje su tu i tamo zveckale nakitom. I sam je Almond nakon prvog seta pjesama pomalo razočarano gledao u zagrebačke pozere koji su statirali iza prvih nekoliko redova.

No, profesionalac Almond se nije dao smesti i uživao je u svakom trenutku na pozornici. Koncert se prelomio nakon izvedbe hita „Something’s Gotten Hold Of My Heart“, tijekom te je izvedbe stvorena kemija između prvih redova istinskih fanova te Almonda i njegovog pratećeg benda. Sam je bend, unatoč manjim tehničkim poteškoćama, funkcionirao kao nenametljiva pozadina za čudnovato ekstatičnog 58-godišnjaka koji skakuće po pozornici poput djeteta, a pjeva kao da je u najboljim godinama.

Cijelo bogatstvo njegovog glasa najviše je došlo do izražaja u „Adored And Explored“, odnosno, u nekom đemu koji su dečki nabacili pred sam kraj, a Almond vrištao kao da je tek iz puberteta izašao. Za kraj su, dok sam se probijao kroz redove parfumirane crème de la crème, ostavili „Tainted Love“. Tako sam na izlasku mogao pjevušiti tim statistima: „Sometimes I feel I’ve got to run away, I’ve got to get away…“

I eto, i dalje ne kužim zašto je pop osamdesetih baš tako zvučao i još k tome prolazio kod publike. No, nije ni važno, vidio sam jednu staru zvijezdu kako uživa u onome što radi i daje sve od sebe da poveže bend i publiku, vidio sam ljude kako lamaću gramofonskim pločama tik uz bok ljudi koji mobitelima uzimaju selfije…tako da, iako je meni nerazumljiv i pomalo smiješan, pop 80-ih utječe na ljude s jednakim intenzitetom kao i svaka druga dobra glazba.

Fotografirala: Silvija Kovačić