Naziv albuma: U bojama

Izdavač: Menart

Godina izdanja: listopad 2015.

Žanr: singer – songwriter

Trajanje: 00:18:25

Broj pjesama: 5

Općenito kada govorim o EP izdanjima nekog izvođača, volim govoriti o njima u lijepom tonu, u onom tonu šarenila koje je priloženo publici u nekoliko pjesama. Dovoljno da vas glazbeno zadovolji, ali dovoljno i da poželite još toga, beskrajno toga. Takav je upravo slučaj s EP izdanjem hrvatske mlade kantautorice slavujskog glasa – Luce. Kratko, jasno i prekrasno!

Naime, za one koji ne znaju, Luce, pravim imenom Lucija Ćustić, mlada je kantautorica iz Zagreba, a na scenu nam dolazi s prvim EP izdanjem opravdanog naziva U bojama. I ne samo da naslovnica ovog izdanja odiše bojama koje su prikladne za ovo godišnje doba, nego i sam izbor pjesama prošaran je onom vrstom ugođaja koju vam pružaju mokre gradske ulice i lomljenje suhog lišća pod vašim stopalima u jesen. Pod aranžmanom i produkcijom Zvonimira Duspera i Marka Mrakovčića izašlo je izdanje s ukupno pet pjesama, a na njima sadržaj od ugodnih zvukova violine te smirujućih i krajnje poetskih dionica na klaviru. Za grafički dizajn albuma zaslužna je Maja Turković.

Izdanje počinje pjesmom Možda mi čije su autorice Lucija Ćustić te Ines Prajo, a cijela stvar započinje s laganim melodijama klavira i violine, Lucijin glas uranja nježno te na prvu autorica odmah opravdava popularni nadimak hrvatske Adele. Dašak nostalgije u notama pretvara sveukupno izdanje u onu pravu i istinsku akustičnu umjetnost, a motivi jeseni i zagrebačkih ulica mogu se ugledati i u video spotovima koji su dostupni na službenom YouTube kanalu Luce. Nakon sljedeće izvedbe pod nazivom Sama ostajem, gdje je surađivao Vinko Ergotić, nailazimo na sredinu EP-a gdje se susrećemo s poznatim hrvatskim glazbenikom Aljošom Šerićem, frontmenom grupe Pavel. Naime, jedina pjesma na albumu s kojom Luce nema nikakvu dodirnu točku, osim vokalnog izvođenja, je pjesma Dogodila se dosada, a napisao ju je i skladao već spomenuti glazbenik. I nije se dogodila dosada. Dogodila se umjetnost. I to ona u kojoj se već pri početku raspoznaje sitan utjecaj Pavelovog zvuka. No, da ne znam da je Aljoša Šerić napravio pjesmu, vjerojatno ne bih ovo napisao.

EP se završava s, osobno, meni dva favorita, a to su pjesme Na oblaku te Nakon dana tog. Na obje pjesme ponovo se spominju imena suradnika Ines Prajo i Vinko Ergotić. Pjesma Na oblaku zasigurno je najbliže onome što javnost u pojavi Luce naziva Adele. Da je James Bond hrvatska filmska franšiza, siguran sam da bi upravo Luce bila osoba koja bi davala soundtrack za neku od modernih inačica filmskih nastavaka. Trenutno najuspješnija stvar s albuma Nakon dana tog, koja ovih dana drži sedmo mjesto na hrvatskoj top ljestvici, završava ovo kratko, ali prekrasno, izdanje u trajanju od cca 18 minuta te nas ostavlja sve u želji da odemo po „repete“ njezine glazbe, ali primorani smo pričekati prvo studijsko LP izdanje.

Ono što se na samome kraju ovog kratkog izdanja može reći je to da Luce definitivno predstavlja osvježenje na hrvatskoj kantautorskoj i autorskoj sceni. U navedenih pet pjesama je mladost, tu je iskrenost, nostalgija, sreća, jesen, kiša, tuga pa opet sreća i tako u krug i krugove beskrajnosti. Zaista, kako naslov albuma kaže, u bojama. Ne smijemo izostaviti ni činjenicu da će Luce premijerno promovirati ovo izdanje u Malom pogonu Tvornice kulture te joj ovim putem želimo puno uspjeha u tome i neka nam i dalje priređuje ovako ugodna iznenađenja sa svojim izdanjima. Boje su tek krenule. Kao što sam već i rekao: kratko, jasno i prekrasno!