Iskreno, ne pamtim prigodu kada sam zbog jednog benda koji nema toliko dodirnih točaka sa rapom, strogo odlučio posjetiti Zagreb. Stoga, već u početku želim odati na taj način priznanje zagrebačkom bendu Antenat, koji sam otkrio unazad godinu-dvije, a čijoj sam live svirci žarko želio posvjedočiti.

Prigoda se ubrzo pružila, jučerašnji koncert u KSET-u bio je odlična prilika obzirom da su se na njemu članovi oprostili od klavijaturista Marka Gajera koji je odlučio napustiti bend nakon 15 godina aktivnog sudjelovanja u stvaralaštvu i svirkama.
Neslužbena proslava punoljetnosti (bend je aktivan od 1997.) nastupila je u klubu koji je, koliko sam čuo, uvelike obilježio djelovanje grupe, a na to su se momci vratili i jučer spomenuvši koncert sa bendom Masne Lignje iz 2002. godine.

Educiravši se u više navrata o samom kolektivu, kao što i inače imam običaj prilikom posjete koncerta, mimo masovnog preslušavanja diskografije dakako, u meni se stvorio veliki upitnik. Kako to da jedan tako, na-uho kvalitetan bend, čiji koncerti su nerijetko dupke ispunjeni, ima toliko malo medijske zastupljenosti? Split ima St!lness, Zagreb Antenat, ali mogu reći da sam i bez ovog portala, kao obični srednjoškolski laik puno prije čuo za Yurija i njegovu ‘klapu’ (mada je i frontmen Antenata, Nenad Kovačić, svojedobno bio član St!lnessa) negoli za Zagrepčane. Možda je razlog toga bliska povezanost Splićana sa rapom u to doba, no opet, iako su Antenataši deklarirani i zakleti undergroundovci, prilično je žalosno kad vas netko najbolje opiše izjavom ‘najpoznatiji nepoznati bend’. Htio sam se, kako velim, uživo uvjeriti u postojanost i točnost te tvrdnje s kojom se odsad mogu samo složiti.

Svirka je, za divno čudo, počela točno na vrijeme – negdje oko 21,30h kako je i bilo prvotno najavljeno od strane organizatora. Iako to ne treba previše čuditi obzirom na okolnosti sa susjedima i bukom u KSET-u radi kojih je nerijetko u zadnje vrijeme i policija intervenirala prekidavši koncerte (iako je i ovaj prekinut dvije pjesme prije planiranog kraja), svaki me put nanovo iznenadi kada neki koncert otpočne na vrijeme, vjerojatno su se navike kašnjenja izvođača i publike previše ukorijenile u meni.

U dvoipolsatnoj odi ljepoti glazbe, homogena smjesa instrumenata i koktel žanrova nazvana Antenat, publici je pružila jedan, u manjku kreativnijih opisnih epiteta, zaista fantastičan koncert u kojima je kompletna setlista prošarana singlovima sa sva tri albuma (Subing 2006., Karavana 2008. i Izlet 2012. op. a.). Budući da je riječ o, kako sam naveo, oproštajnom koncertu klavijaturiste Gajera, cijeloj veseloj i rasplesanoj atmosferi kakva dolikuje jednom reggae-dub-ska-punk-afrobeat-world music (subreggae, kako su to sami pojednostavili) bendu, nije falila ni ta pomalo nostalgična crta koncerta prošaranog veseljačkom glazbom, gužvom u publici, nasmijanim licima i obiljem neizostavne kombinacije ‘proliveno pivo/znoj’.

Dugotrajnost ovaj bend duguje međusobnoj usklađenost i harmoniji zvukova prilikom nastupa, unutar međusobne kohezije instrumentala i pjesama (jučer ukupno čak 26) na setlisti, doživjet ćete solaže frontmena Nenada na djembeu, četvrtočlanu brass sekciju sa svojim sekvencama, klavijature, udaraljke i gitaru, u svakom slučaju, kompletan doživljaj i crossover raznoraznih glazbenih izričaja koji će vas nesumnjivo, u najmanju ruku, barem lagano zateturati.

Iako inače nevoljko opisujem metafizičke floskule prilikom izvještavanja s koncerata kao što su bullshitasta stopljenost publike sa izvođačem, ili uvijek prisutne kurtoazne izjave/pohvale na relaciji izvođač>publika, jednostavno moram napomenuti kako za ovakve katarzične bendove poput Antenata to jednostavno stoji, i da je definitivno vrijedilo za ovakav provod potegnuti iz Osijeka, iako me, kao što je revnim čitateljima portala (postojite li takvi uopće?) poznato, najviše obilježava praćenje hip-hopa na stranicama mixete.

Antenat je zaradio još jednog obožavatelja, a ja izvođača kojeg ću u budućnosti nastojati popratiti i van komfora svog stana.

(setlista)

Fotografirao: Goran Pirš