U Slavoniji i Baranji otvorilo se nebo. Neprestano pljuštanje kiše, one kojoj se ne nazire kraj, obilježilo je drugi vikend listopada u Baranji, preciznije u Bilju, gdje se održao peti Rock In BAranja, skraćenog naziva RIBA fest. Iako vrijeme kao takvo nije nikako dobar predznak za održavanje bilo kakvog festivala, pogotovo ne na otvorenom, ove se godine RIBA preselio iz Grabovca u Dom kulture u Bilju, gdje se spas pronašao u zatvorenom prostoru s veoma dobrim ozvučenjem i rasporedom prostora.

Mali šank pri ulazu, desetak okruglih stolova raspoređenih po dvorani i zadovoljavajuće velika bina omogućili su kvalitetan provod, ukoliko se okupi dovoljan broj ljudi. Iako sam iskreno bio skeptičan prema odazivu publike, budući da je i u Osijeku ponekad teško okupiti rulju te zbog već navedenih vremenskih nepogoda, ove godine se okupilo stotinjak zaljubljenika u rock glazbu, koji su mogli svjedočiti izvedbama petoro izvođača, četiri benda + Sara Renar.

Organizatori su ove godine doveli Hysteriu, Osječane koji su lokalnoj publici dobro poznati, Garage In July, također Osječane koji su na popis izvođača došli umjesto novosadske grupe hiQulus, Zagrepčane iz grupe Orvel, Brain Production iz Krka te Zagrepčanku, već spomenutu Saru. Šarolik program sa šarolikim bendovima omogućio je raznolikost ponude isprepletenu sa žestokim rockom, bluesom, indie zvukom i kantautorskim primjesama, što je idealna prilika bendovima da svoj materijal mogu negdje predstaviti, dobiti dodatnog iskustva na pozornici te se upoznati s nekom novom publikom, govoreći o bendovima iz daljih krajeva.

Program je počeo nešto poslije devet sati kada su led krenuli razbijati djevojke i momci iz Hysterie. Šesteročlana Hysteria svira poletan alternativni rock koji je obogaćen ženskim vokalom, primjetna je usviranost grupe i unatoč manjim tehničkim problemima koji su se na mjestu rješavali s toncem, grupa nas je provela kroz svoj autorski repertoar gdje smo mogli čuti pjesme Heroina, Lažni Bog, Nemo, Nebo ne stane, Netipičan i druge. Prije otprilike pola godine, kada su objavili singl Heroina, šuškalo se o prvom autorskom albumu od 10 pjesama, tako da se uskoro možemo nadati izlasku prvijenca, čemu se iskreno radujem, budući da bend sa sedam godina staža svira veoma utančano, smisleno i naizgled opušteno. Program su završili s pjesmom Za nas, a nakon njih, publika se okrenula prema projekciji na zidu gdje se u 10 sati premijerno predstavio novi videospot grupe Garage In July, za pjesmu Za Iggyja koja se nalazi na njihovom novom albumu. Nakon kreativnog spota koji na nešto drugačiji prikazuje ljubav prema legendarnom glazbeniku, na binu su se popeli momci iz grupe i krenuli prašiti svoj repertoar.

Ekipa je u potpunosti repertoar posvetila svom novom izdanju Imaš li strasti?!, album kojeg smo i recenzirali (RECENZIJA), gdje se kronološki raspored pjesama prilagodio rasporedu albuma, barem na početku, kada je bend krenuo s Imam srce, Muzici po guzici, Velika duša, a nadalje su se pjesme krenule ispreplitati s novog albuma, osim Renault 4, Od zemlje od bola i Imaš li strasti?!, koja je naknadno otpala s albuma. Đulajevci su animirali publiku žestokom svirkom s dojmljivim uplivima usne harmonike punih sat vremena. Zanimljiva je stvar što je svaki izvođač dobio priliku odsvirati vremenski zadovoljavajući period, a nakon Đulajevaca, zagrebački Orvel predstavio se publici koja je korektno ispunila prostor.  Orvel svira indie pop rock te se trenutno nalaze pod Croatia Recordsom, a jedno lice nam je dobro poznato s malih ekrana, a to je Filip Riđički, glumac koji u bendu svira bubnjeve. Veoma dobra svirka benda počela je uvodom nakon čega su uslijedile stvari Ovo nije zapad, Ne mislim na to, 5:12, Sjajan dan…jedan veoma uhu ugodan nastup i bend kojem sam se radovao da ću poslušati u svojoj blizini, budući da sam se i prije susretao s njihovim spotovima i online objavljenim pjesmama, sasvim slučajno. Izvedbom pjesme Sve nastaje uz ples i još ponekima, bend neodoljivo podsjeća na nekadašnji Ramirez, koji je sličnim zvukom i specifičnim vokalom Aljoše Šerića suvereno predstavljao alternativni zvuk prošlo desetljeće. Budući da Orvel tek kreće s predstavljanjem svojih stvari široj publici, nadam se da ćemo ih još nekoliko puta moći vidjeti u ovom dijelu Hrvatske, no sudeći po sinoćnjem feedbacku, itekako su dobrodošli.

Brain Production preuzima binu nešto poslije ponoći, također bend kojega sam htio uživo čuti jer sam se s njihovom glazbom također nedavno susretao. Žestoki i energični momci zapalili su iz Krka, što je svakako hvalevrijedno gledajući na raznolikost ponude i organizatorski pokušaj širenja i davanja mogućnosti „dalekim“ glazbenicima. Nastup su otvorili s Tu sam, a svoj nastup od sat vremena Brainovci su oplemenili s autorskim stvarima od kojih su neke Nostre Madam, Sailin’, Pasivan, Xodia, a premijerno su izveli novu pjesmu Stvarnost. Omanji problemi s mikrofonijom nisu omeli sustavnost i tijek nastupa, a zabilježio sam si i odlične solo dionice koje su atmosferično odzvanjale prostorijom. Nastup je završio nešto poslije 1 sat, a u jednom se navratu za mikrofonom pridružio i pjevač grupe Garage In July, budući da je ovdje riječ o prijateljskim bendovima i suradnicima, otprilike među svakom grupom.

Pozornica se naglo „populacijski“ osiromašila, a vrijeme je bilo da ju obogati svojom karizmatičnom pojavom zagrebačka kantautorica Sara Renar, koja je bila odličan predstavnik jedne nove glazbene struje i savršeni otklon od svega što smo dotad čuli te večeri. Isti dan je imala nastup i na TEDxu u Osijeku, a slušao sam je bio na ovogodišnjem Ferragostu. U ne znam koliko paragrafa teško da mogu opisati Sarinu glazbu – izrazito stasita osoba koja kao da je rođena za pozornicu savršeno je prikrila moguću tremu i stoički zatvorila ovogodišnji RIBA fest, potpuno sama na stageu, uz svoju gitaru i looper. Dio publike ispred stagea je sjeo i doživio katarzu, a ostatak se posložio po stolovima i pozorno slušao ono što je Sara imala za predstaviti. Svoj je nastup obilježila pjesmama Ona se budi (Šarlo Akrobata), Bok, Notturno (Ujević), Razmak, U velikom stilu, izvela je i novu pjesmu Dani bez sjena, svoju dosad najpoznatiju pjesmu Jesen te za kraj Tišinu. Igranje s looperom i nasnimavanje zvukova Sarin je stil kojega valja baštiniti i dalje, pogotovo ako se dogodi kao večeras da je autorica došla bez bendovske pratnje. Zanimljivo je bilo za vidjeti kako se publika nakon skoro pet sati drmanja glavom, plesa i žestokih nota, uspjela smiriti i stvoriti polu-kazališnu atmosferu kakva najbolje paše Sarinoj melankoličnoj glazbi. Mlada se umjetnica zahvalila organizaciji i posjetiteljima te je stavila epilog ovoj večeri.

Slušajući komentare prisutnih, dobio sam dojam kako je ovo bio dosad najbolji RIBA fest, što ne mogu sam procijeniti budući da sam „brucoš“ na ovom festivalu, no svakako je lijepo za čuti i vidjeti da se ovakav event i dalje održava, unatoč tome što je ulaz potpuno besplatan i što se organizatori na bilo koje načine nastoje prilagoditi publici, a odaziv bi sigurno bio još veći da je potop pričekao još koji dan i da Mamićeva repka nije igrala. Možda ne bi bila loša ideja napraviti i Rock In Slavonija, no o toj temi neki drugi put. RIBA fest je ostavio lijep utisak i interesantan subotnji provod, vidimo se dogodine, definitivno. 

Fotografirao: Denis Despot