Nakon što sam sinoć izvještavao s koncerta otvorenja Outlook festivala (IZVJEŠTAJ), četvrtak je bio dan rezerviran za početak regularnog dijela festivala, budući da je koncert otvorenja bio poput zasebno organiziranog događaja.

Na festivalsku lokaciju stigao sam nešto prije 19h, i nije mi bilo potrebno puno vremena da spoznam kako se radi o najvećem festivalskom kompleksu kojeg sam dosad posjetio.

Dakle, ogromna kamp lokacija, posvuda volonteri, članovi osiguranja, staffa, event supporta i slično, a o posjetiteljima koje uglavnom čine Britanci ne treba posebno ni pričati. Slijedeći logičan potez bio je smještanje u kamp a potom odlučih malo istražiti čitavu festivalsku lokaciju.

Obzirom na masivnost festivala, shvatio sam da će biti potrebno barem 12-erostruko kloniranje kako bih popratio festival u onom omjeru u kojem bih to htio. Obzirom na nemogućnost ove opcije, bilo je jasno da ću morati birati stageove i izvođače koje ću popratiti te će ove reportaža biti prava gonzo novinarska pustolovina slobodnijeg stila budući da nisam ograničen točno određenim rasporedom kojeg se trebam držati.

Kao press, dobio sam praktičnu brošuru u obliku site mape te timetablea za sve pozornice, stoga sam se uputio u nešto što će se pretvoriti u pravi quest.

Priznat ću, prvi dan nije na rasporedu imao nekog izvođača kojeg sam toliko žarko želio provjeriti live, tako da sam imao vremena šetkati okolo po lokaciji (koja je čak i nakon prvog dana još uvijek neistražena, a bolovi u nogama su itekako prisutni).

Prvi akt na kojem sam se nešto duže zadržao bila je britanska grime/drum ‘n’ bass reperica Cham Phoenix uz DJ QND-a.

Kako to obično biva, nerijetko se ovakve avanture pretvore u gold-digganje za nekom novom svježom glazbom, stoga sam tako i ja otkrio ovu izvođačicu o kojoj nisam imao pojma, a sve mi se čini da nisam bio jedini obzirom da je bina po imenu The Garden ubrzo bila popunjena u povećem broju.

Snažnim, energičnim pokretima i barovima uz istovjetne instrumentale i dobru DJ podršku, Cham Phoenix uspjela je u nečemu u čemu ju nije slijedila hrvatska reperica Diyala koja je nastupila uz DJ Yesha nakon nje, a to je animiranje publike, koja je u rekordnom roku napustila prostor ispred pozornice.

Hrvatska reperica, više cjenjenija među stranom kužerskom scenom te pulen francuske agencije Overstand pomalo je premračna, ili još bolje rečeno, prekonceptualna izvođačica za festivalsku publiku koju, kako sam već napomenuo, mahom uglavnom čine Britanci željni tog svog matičnog grimea i zabavne glazbe, a ne nečeg pomalo dubokoumnijeg, u svakom slučaju više podobnog za koncertno izvođenje.

Nakon malo wanderanja okolo prostora tvrđave Punta Christo na kojoj se nalazi više bina, odlučio sam provjeriti što se događa na The Harbor stageu, koji je svojevrsni Main stage festivala, u što se nije teško uvjeriti samim pogledom na opseg prostora kao i broj popratnih sadržaja.

Popratni sadržaji su nešto čega je cijeli festival doslovce prepun, a ja opet mogu potvrditi da takvo nešto nisam nigdje vidio, mislim da je Outlook jedan od rijetkih festivala na kojem ima ‘više’ TOI-TOI-a nego ljudstva, a to treba nadmašiti. Osim sanitarnih čvorova koji su na razini, posvuda su razmješteni merch siteovi Outlooka u suradnji sa Majestic kompanijom, barovi i snack barovi, restorani, cocktail pointovi, hand made drangulije, doslovno nema tog artikla za kojeg sam mogao pomisliti kako nema štand ‘za nabaviti’ isti, osim naravno, opojnih sredstava za koje festival ima nultu točku tolerancije (i svi se grohotom nasmijaše).

Kad sam već tu kod The Harboura, odlučio sam kratko posvjedočiti koncertu četvercu sova tj. britanskom boom bap sastavu The Four Owls. Ovi štićenici izdavačkog labela High Focus, zajedno uz kolege Jam Baxtera i Dirty Dikea, čine okosnice britanskog boom bapa koji, kao i trap, uglavnom sve češće gubi bitku pored nadolazećih novovalnih grime izvođača na Otoku, ali nisam se previše zadržavao obzirom na monotoniju podloga za razliku od onih na kakve naviknete nakon par sati šetanjem festivalskom lokacijom.

Kad sam već kod Four Owlsa, već sam ove godine imao priliku biti na njihovom koncertu kada su u Beogradu bili predgrupa Dope D.O.D.-u, a ni tada me kao sinoć nisu ostavili nešto preposebno oduševljenim. Bit će da je razlog mala žanrovska razlika od one koju sam tada očekivao, a to sve između ostalog potvrđuje činjenicu da polako i ja širim vidike nešto podalje od onog old-schoola na kojem sam doslovno uz stare sampleove odrastao i na kojem sam bazirao svoje poznavanje glazbe.

Potom sam se zaputio na pozornicu po imenu The Clearing na kojoj je sinoć bio prigodan program nazvan Butterz x Keepin’ it Grimy. Ovaj drugi dio dao mi je dobar povod za ‘naći se tamo’ obzirom da sam poveći obožavatelj grime pokreta i kontrakulture koja stoji iza njega.

Prvi izvođač kojeg sam popratio bio je DJ Logan Sama koji je uglavnom puštao neke klasične grime trake unazad 13 godina od neslužbenog postojanja pokreta u Londonu/Britaniji.

Zatim, nastupili su zajedno grimeri Flowdan i Killa P uz DJ Carnageakoji su nastavili tamo gdje je njihov prethodnik stao, uz remiksiranje, ali i pomalo ubijanje doživljaja punk spektakla stalnim prekidanjem određenih uspješnica.

Čekao sam nastupe novih snage grimea, prvotno je to bio (doslovno) klinac umjetničkog imena Novelist, koji je pažnju britanske javnosti pridobio pojavom na featu s Mumdanceom, na singlu Take Time. Nakon njega, nastupio je Stormzy kao još jedan brzorastući fenomen britanske grime-garage scene, a izvedbom svojih sad već klasika Know me From i Shutup, uz poneko ubacivanje Skeptinog Shutdowna i JME-ovog Murkinga dodatno je potvrdio da se radi o nadolazećoj zvijezdi tamošnje glazbene scene.

Ovo mi nije prvi susret sa spomenutim izvođačem budući da je Stormzy nastupio na VICE-ovoj grime priredbi povodom trećeg dana ovogodišnjeg Fresh Islanda na Zrću, a koje sam samo djelomično popratio zahvaljujući vlastitom neznanju i nerazumijevanju rasporeda.

Kad smo već kod ponovnih susreta, idući po rasporedu i zadnji koji je mene zanimao bio je P Money, prošlogodišnji gost zagrebačke CtF! večeri u Klubu (IZVJEŠTAJ).

Ovaj nešto iskusniji lisac na sceni je već desetak godina, a osim određenih aktualnih EDM hitčića koji su mu se sinoć našli na repertoaru, jedva sam dočekao izvedbu Slang Like This, nedovoljno opjevanog instrumentala Sukh Knighta, pjesme koju su na svoj način obradili srpski (Zvezde Grajma), hrvatski (Dregermajster Crew) i bosanski rap crewovi.

Uzeo sam zatim zasluženi odmor i pobrinuo se za svoje fiziološke potrebe a nakon što se i to podmirilo, nastavio sam sa programom.

Da malo podržimo domaće, od nekih 3-3:30 pratio sam nastupe Dirty Beatz kolektiva koji su, osim mene, svojim d’n’b-om i fantastičnim hype MC-em, kvalitetno rasplesali većinu mase koja je pristojno popunila prostor Arija stagea.

Nakon njih, većinski sam popratio nastup još jednom domaćeg kolektiva na istom stageu, a bio je to domaći izdanak poznate klupske večeri, Chew the Fat! CRO u režiji DJ DMT-a, Yesha te Tone Tuora, a koliko je njegov utjecaj došao na pozitivan glas, Yesh je pokazao time što je i Killa P pristao dobar dio njihove satnice biti prateći MC.

Po završetku njihovog performansa već je bilo oko 5h ujutro, stoga sam odlučio ponovno pronjuškati što se vrti na drugim stageovima, a osim stalnog drum ‘n’ bassa, bilo je tu i tamo housea i dubstepa, a pozornica zvana The Void uz Zeda Biasa b2b Chunky bila je ona koju pamtim kao konačnu prije odlaska na počinak.

Danas se pozorno čeka plejada kvalitetnih nastupa na Harbouru (Araabmuzik, Flatbush Zombies, Newham Generals, Boy Better Know, Beenie Man) uz sve ostalo na čemu se slučajno stjecajem okolnosti nađem. Čitamo se!

Fotograf: Daniel Kiršić