(Jurassic 5)

Produkcijskim i ambijentalnim spektaklom u pulskoj Areni započeo je osmi po redu Outlook festival.

Jedan od najvećih europskih festivala, česti osvajač raznoraznih nagrada na polju bass glazbe slavljen kao ponajveći europski događaj soundsystem kulture, ponovno se povodom koncerata otvorenja vratio na pozornicu 2,000 godina starog rimskog amfiteatra, a od danas po najavljenom rasporedu na lokaciju austrougarske tvrđave iz 19. stoljeća, Punta Christo, u Štinjanu.

O samom Outlooku ne treba trošiti previše riječi, a koje gotovo svakom čitatelju ovih redaka ne bi otprije bile poznate. Još od prve press prigode koja mi se otvorila 2013., nedugo nakon začetka portala, imao sam veliku želju posjetiti ovog giganta britanske festivalske produkcije na našoj obali, no nešto se tad ispriječilo. Potom, prošle godine, još bolnija priča. Sve je bilo spremno, novinarska akreditacija odobrena, ali je ponovno sudbina upetljala svoje prste tako da je ovogodišnje izdanje ujedno i treća sreća, premijerna prilika da iz pera našeg portala svakodnevno (barem se nadam) čitate dojmove s Outlooka.

Arenu u Puli je zapravo teže promašiti nego pronaći, stoga sam već od 19h bio kod ulaza za novinare kada je program neslužbeno trebao otpočeti. Očito zbog nezainteresiranosti publike za random gostujuće DJ-e, a i nemogućnosti povratka u festivalski kompleks Arene nakon što jednom izađete zbog bilo kojeg razloga, dnevni dio festivala bio je slabo posjećen.

Poslije tih, na službenom timetableu nazvanih ‘GuestDJs-a’ red je za nastup došao na njujorškog kantautora i multi-instrumentalista Gabriela Garzona-Montane, umjetnika latino izričaja i porijekla.

Mlad i još uvijek prilično neafirmirani izvođač mješovitog stila bazirao je svoj kraći scenski nastup izvodivši uglavnom pjesme sa svog EP-a Bishouné: Alma delHuilaa obzirom da sam se i ja tek nedavno o spomenutom autoru i njegovom djelu obrazovao preko njegovog soundclouda otkrivši da će nastupiti na koncertu otvorenja, nemam nekakvu veću opservaciju kojom bih secirao njegov nastup.

(Trojan Sound System)

Kada je on završio, i službeno je prvi ovogodišnji soundsystem dobio priliku za animiranje publike, a to je bio londonski TrojanSoundSystem.
Jedan od najvećih aktova otočke soundsystem kulture, koji mi je otprije poznat kao jedan od nositelja britanske ska-reggae-roots-dub scene, predvođen prepoznatljivom petorkom, dobrano je kroz poznate postulate reggaea o miru, ljubavi i jedinstvu rasplesao već nešto veće mnoštvo, zagrijavajući prisutne za podjednake doze sličnih poruka koje prirodno dolaze uz nastup izvođača koji je potom uslijedio, a to je bio losanđeleski alt hip-hop kolektiv Jurassic 5.

(Trojan Sound System)

Nastali kao kohezija više grupa početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, J5 su zajedno sa bratskim Pharcydeom oduvijek odudarali od klasičnog west coasta na kojem je u doba njihovog nastanka cvjetao gangsta rap, predstavljajući idejne i glazbene antipode izvođačima kao što su u to vrijeme u Caliju bili 2Pac, Snoop Dogg, N.W.A. (čiji biopic još jednom prikazuje pobjedu krive ideologije u uvijek rasno-političkim napetostima razdiranoj Americi) i inih.

Poslije uspjeha kojeg su proizveli prva dva albuma The Pharcydea, i J5 se izdigao iznad površine undergrounda svojim self titled prvijencem iz 1997./98., a zatim i potpisom za major label kao što je Interscope.

(Jurassic 5)

Rap koji su radili fotograf među reperima Chali 2na, Akil, Soup i Marc 7 predvođeni dvojcem ponajboljih (uz osobni dodatak DJ Shadowa) samplera i producenata među DJ-ima – DJ Nu-Marka i Cut Chemista, nekako je po osobnom dojmu uvijek više pripadao east coastu i kolektivima Native Tonguesa zahvaljujući miroljubivim porukama, afroamerikanizaciji tekstova (ali bez ragea PublicEnemyja) i uvijek pozitivnom mindsettingu, uz neizostavan dodatak poznatih jazz/funk/soul sampleova izvođača kao što su Curtis Mayfield, Al Greene, James Brown, Marvin Gaye i sličnih, čemu teza da J5 iza sebe ima dvojac ponajboljih samplera i ‘DITC’ DJ-a dodatno dobiva na značaju.
 Dodao bih kako sam u drugom mjesecu imao priliku uživati u majstorijama Cut Chemista povodom zajedničkog nastupa sa DJ Shadowom u zagrebačkoj Tvornici kulture, tako da mogu reći kako sam se već susretao sa njihovim vještinama kvalitetnog DJ-inga. (IZVJEŠTAJ)

Nakon objave posljednjeg, četvrtog albuma Feedback 2006., grupu je napustio Cut Chemist zbog solo karijere, a 2007. je i kolektiv objavio prekid rada, koji ipak nije bio konačan obzirom na reunion 2013. godine.

(Jurassic 5)

Dašak takozvanog knowledge rapa ispunjenog (self)conscious lirikom, kroz nastup u trajanju nešto dužem od jednog sata, tako su pružili i posjetiteljima sinoćnjeg koncerta otvorenja.

Otvorili su uz Back 4 U, Jayou, zatim je Chali 2na sa svog jedinog solo ostvarenja Fish Outta Water iz 2009. Izveo pjesmu Don’t Stop a na zajedničku setlistu povratili su se sa Improvise.

Četverac MC-a koji je zahvaljujući međusobnoj scenskoj harmoniji i vokalnoj uigranosti dobio takozvani ‘peti’ glas, vjerojatno je svjestan činjenice da uvijek iza leđa ima dvojac ponajboljih (uz nekolicinu drugih, a da se ne zove Khaled) DJ-a u svijetu koji također znaju priuštiti show u solo produkciji, pa su tako i sinoć za okupljene zariffali na improvizirane instrumente, kao i što su skrečali po gigantskoj ploči u obliku loga grupe, J5.

Soup je publici predstavio cijelu grupu, a za vrijeme njihovog nastupa često su se puštale uspješnice i sampleovi drugih izvođača kao što su KRS-One (Sound of da Police), House of Pain (Jump), Nelly (Hot in Here), Sugarhill Gang (Rapper’s Delight) ili Grandmaster Flash&Furious Five (Freedom).

Svoj dio setliste nastavili su sa klasikom Concrete Schoolyard, uslijedio je prvi singl grupe iz 1995. – Unified Rebelution, In the House. Zajedno sa publikom vozili su imaginarne motore izvedbom nepoznatog singla, a wild wild west htjeli su dočarati uz Verbal Gunfight.

(Jurassic 5)

Završili su svoj love/peace/unity manifest pozdravljanjem publike koja je bila praktički najbrojnija za vrijeme njihovog nastupa.

Američki producent Aaron Jerome, poznatiji kao SBTRKT, bio je slijedeći po timetableu.

Praćen svojim čestim live kolaboratorima – Samphom, Jimmyjem, Fabianom i Tev’nom, svoj je nastup pomalo odužio na neočekivanih sat i pol, a obzirom da je instrumentalne skladbe bez liričkog backupa teže prepoznati prilikom zapisivanja setliste, pažnju sam obratio najviše na najpoznatiju pjesmu Wildfire.

Za vrijeme cjelokupnog koncerta, vizualni efekti bili su na posebnom nivou, kao uostalom i cijela scenska produkcija na bini.

Britanski dub-ska bend iz Leedsa, Gentleman’s Dub Club, sinoć je bio predzadnji kolektiv na rasporedu.

–
(Gentleman’s Dub Club)

Pomalo nalik na domaće Postolare, svojim veseljačkim nastupom uz pravu ‘džentlmensku’ pojavu sa kravatama i košuljama, odlično su animirali okupljene koji se još nisu razilazili, a obzirom da mi je ovo prvi susret s inim izvođačima, volio bih se dodatno upoznati sa likom i djelom ove deveteročlane družine koja je već stvorila svoju reputaciju kao energična britanSKA live mašinerija, što im je donijelo nastupe na mnoštvu poznatih reggae/ska festivala u Europi, gdje su izvodili svoju setlistu pored renomiranijih izvođača poput Skinnerovih Streetsa ili legendarnih Marleyevih Wailersa.

(Gentleman’s Dub Club)

Za kraj programa koncerta otvorenja, nastupio je Roni Size, britanski producent i DJ koji je u svojim drum ‘n’ bass okvirima istinski ‘Size’ tj. veličina, uz svoj prateći bend Reprazent, i koji je zahvaljujući svojoj podršci od početnih dana za Exit festival jedan od omiljenijih izvođača na ovim prostorima.

Nažalost, ne mogu se oteti dojmu da se i ta nadaleko poznata britanska partijanerska mašinerija polagano umorila od cjelokupnog programa i neprestanog poskakivanja, pa je tako izostala neka veća podrška za ovaj legendarni kolektiv predvođen Ronijem kao i njegovim standardnim stage helperima – Dynamite MC-em i zanosno rasplesanom Onalleeom.

Već za vrijeme njihovog energičnog nastupa publika se počela lagano rasipati a zamijećen je veći broj ‘overa’ među posjetiteljima sve do završetka koncerta koji je bio nešto nakon 2,30h. Inače to nije problem, ali je očito cjelodnevno alkoholiziranje, eventualno putovanje kao i nešto duži program uzeo maha među publikom, stoga se i večer, kao i ovaj izvještaj, polagano privela kraju.

Danas je, kako sam u početku istaknuo, dio službenog Outlook festival programa u Štinjanu, a kako i koliko hedonistički ću se snaći unutar Punta Christo kompleksa i Sodomi/Gomori koje pružaju 12 pozornica i nekoliko party boatova, čitajte u narednim danima.

Fotograf: Darko Zima, fotograf portala Regional Express