Nakon što sam izvještavao kako je prošao prvi dan četvrtog izdanja Fresh Island festivala OVDJE, zadesile su me određene logističke poteškoće koje su spriječile moje daljne ažurno izvještavanje s ovog festivala stoga vam u slijedećim redovima donosim presjek posljednja dva dana.

Krenut ćemo sa četvrtkom, središnjim danom.

U popodnevnim satima na tzv. pool partyju nastupio je srednjoeuropski as, njemački reper Haftbefehl, no nažalost nisam posjetio njegov nastup makar sam imao tu namjeru, nego sam se ponovno bazirao na večernji dio programa.

U 22h organizatori su pohvalno organizirali jedan meet & greet novinara gdje sam imao priliku upoznati brojne renomirane kolege iz branše, a dovoljno je reći kako su ovaj festival pratili i novinari slavnog Complexa, kao i drugih etabliranijih medijskih kuća.

Nešto važniji dio programa za izvijestiti nastupio je oko 1 sat iza ponoći, kada je u Papayi pred okupljene izišao popularni britanski radijski voditelj i DJ, počasni gost festivala Tim Westwood, a na Soul stage u Aquariusu reper Evidence.

Jedan od autora slavog anthema Worst Comes to Worst njegove supergrupe Dilated Peoplesa više je puta pred okupljenima obznanio da ih očekuje doza pravog hip hopa, čime je započeo svoj nastup. Prije nego je nastupio, po njegovom nervoznom šetkanju po backstageu dalo se očitati kako ni velikom Evidenceu nije svejedno nastupiti pred publikom na Freshu.

Izveo je nekolicinu najpoznatijih hitova, a između ostalog dobar dio trackliste svog hvaljenog LP-a The Weatherman. Nažalost, kao obožavatelju njegovog lika i djela, očekivao sam da će se eventualno na festivalu kao gost pojaviti i slavni producent Alchemist te da će biti i malo Lord Steppington albuma ali to je bilo teško za očekivati. No ipak je bilo iznenađenja obzirom da je Evidence jednom fanu dao priliku biti njegov hypemen i back vokal.

Nakon što je on zatvorio svoj nastup, polagano sam se zaputio ka Papayi gdje je red za nastup došao na trojku iz Migosa. No kako ovi kontroverzni i problematični reperi nerijetko imaju problema i beefova, kako sa kolegama reperima tako i sa zakonom, treći član Offset zbog zatvorskih obveza nije mogao nastupiti na festivalu a čak je i jedan član publike u neposrednoj blizini bine nosio veliki flyer na kojem je pisalo ‘Free Offset’.

Oni su svoj nastup otvorili sa nedvojbeno najvećim hitom, trap bangerom Versace, da bi se kroz repertoar ovih pulena Quality Control recordsa (paradoks) povuklo mnoštvo drugih klupskih hitova koji su proslavili ovu generalno lirički i vokalno ‘lošu’ grupu koji su zbog svojih uhu privlačnih beatova povukli pažnju i većih enfant terriblea trap scene u Americi. Ali, moram reći kako se i u toj jednostavnosti njihove lirike vidi ukomponiranost prilikom live nastupa, ubacivanja jedan-drugom i međusobnog backanja.

Obzirom da je nastup britanskog grime izvođača Skepte bio otkazan, već sam polagano čekao nastup ponajvećeg imena ovogodišnjeg izdanja a to je bio koncert Actiona Bronsona.

Spomenutih kuhar i gurman iz New Yorka jedan je od najkarizmatičnijih imena u svijetu rapa, a posebno bradata i debela pojava nikako ne odmaže tom dojmu. Autor popularnog showa Fuck, that’s delicious ima i svoju posebnu scensku personu koja se manifestirala i za vrijeme njegovog paškog nastupa. Reper koji ima nemalu povijest sukoba s fanovima i zaštitarima imao je svojih ekscesa, nasreću ne nužno lošije prirode, i na Fresh Islandu.

Obzirom da je on već neko vrijeme kolaborator i prijatelj headlinera koji su nastupili dan ranije, Joeyja Badassa i Dannyja Browna, i koji su hvalevrijedno ostali uživati u festivalu a ne samo odletjeli nakon nastupa, nije bilo nikakve prepreke da sva trojica zajedno iziđu pred poludjelu masu koja je na jednom mjestu svjedočila kraćem nastupu tri ključne zvijezde festivala. Njima su se pridružili i producenti Statik Selektah i Just Blaze koji su također odradili svoje setove dan ranije.

Koliko pak njegov karakter obilježava sam naslov pjesme Actin Crazy, Bronson je pokazao odjednom skočivši u publiku gdje se zadržao gotovo do kraja nastupu samo mijenjajući stanište i lokaciju među oduševljenim fanovima, kojima je i podijelio nekolicinu svojih sponzorskih tenisica. Porciju njegove introvertne persone osjetio je i zvučnik kojeg je kuhar-reper albanskog podrijetla par puta udario glavom, a u sitnim satima opijenom publikom to svakako nije odmoglo pri stvaranju kvalitetnije atmosfere uz izvođenje njegovih hitova, a priliku da se malo pokaže pred publikom imao je i njegov česti affiliate, reper Meyhem Lauren.

Redale su se većinski pjesme sa zadnjeg albuma Mr. Wonderful, tu i tamo koja sa Dr. Lectera, a našlo se tu i mjesta za pokoju za hvaljenih Blue Chips 1&2 i Rare Chandeliers mixtapeova. Kada se konačno vratio na pozornicu, izveo je svoj ponajveći hit Easy Rider na nekom Dennis-Hopper-shitu nakon kojeg je bacivši mikrofon dramatično završio svoj cirkusantsko-reperski performans kakav i dolikuje ovakvom imenu.

Pozornicu su u oba kluba preuzeli drugi DJ kolektivi koje više nije imalo smisla pratiti obzirom da su gotovo svi DJ setovi festivala sadržavali razne remiksirane pjesme i bangere svjetski aktualnih izvođača. Po završetku Bronsonovog showa zaputio sam se ka drugim sadržajima i čarolijama koje nudi raznovrsnost noćne ponude kompleksa na Zrću.

Sutrašnji dan bio je nekako najmanje zanimljiv, moram to priznati. Nešto što sam najviše čekao što se tiče trećeg dana festivala sam propustio iz neznanja i nepoznavanja rasporeda, a to je činjenica da se Noiseyjev grime program umjesto u Aquariusu održava u klubu Kalypso. Sa tog clasha i mash-upa velikih grime legendi kao što su JME, brat Skepte kao i također član Boy Better Know kolektiva, uz Stormzyja, Big Nastiea i ostale stoga vam nažalost neću moći ništa posebno reći osim intrigantnih svjedočanstava koje su mi same po sebi nanijele dovoljno ‘boli’.

Stoga što se trećeg dana tiče, vrijedi izdvojiti samo nastup nesuđenog prošlogodišnjeg headlinera – koncert od Pushe T.

Nakon još u potpunosti nerazjašnjenih okolnosti oko propuštanja i nedolaska na prošlogodišnji Fresh, Pusha se odlučio iskupiti fanovima te je od 1h iza ponoći započeo njegov nastup u Papayi.

Ovaj nekadašnji drug-lord zajedno sa svojim bratom iz grupe Clipse (na nastupu izveo hit grupe Grindin’) te današnji miljenik dva mogula svijeta glazbene industrije, Kanyjea i Pharrella, nije me nešto posebno očarao nastupom od nekih sat vremena.

Većinu nastupa mirno je u trenirci repao stvari sa svog posljednjeg albuma My Name is My Name (King Push kojom je otvorio, 40 Acres, Pain)  izdanog za GOOD Music od Westa, a našlo se tu mjesta za kolaboracije poput pjesama Move that Dope, Mercy i New God Flow kao i naknadno objavljenih singlova. Ne mogu reći da sam posebno pratio njegov performans jer me od svih headlinera ime ovog repera nekako najmanje zaokupljalo stoga iznosim žal oko nekonkretnijeg opisa nastupa ovog cijenjenog repera.

Party se nastavio uz poneke kolektive do ranih jutarnjih sati čime možemo zaokružiti dojmove o još jednom Fresh Island festivalu.

Iako je ove godine bilo vidljivo manje posjetitelja nego je to slučaj bio recimo prošle godine kada sam još svjedočio ovom festivalu, osobno je atmosfera bila na jednakoj, ako ne i većoj razini. Organizacija, zaštitarske službe, sanitarni čvorovi kao i sve ostalo potrebno za održavanje jednog kompetentnog  festivala europskog pedigrea bilo je na adekvatnoj razini za koju nemam nekih osobitih zamjerki, obzirom da je meni, kao članu novinarskog osoblja, omogućena veća sloboda, povećana mogućnost kretanja i fleksibilnost konkurentnog izvještavanja što bih volio vidjeti i na drugim festivalima koje ću u budućnosti posjetiti.

Nadam se da se dogodine vidimo na još jednom, mini-jubilarnom petom izdanju festivala kada ćemo svjedočit nečijim novim nastupima i veseliti se upoznavanju novih ljudi, kao što sam ja imao priliku upoznati mnoštvo zanimljivih ljudi iz Hrvatske i inozemstva čime bi dostojno slavili taj hip-hop koji svi volimo eventualnih 3+ dana i dogodine. Iako je tu bilo boljki koje bi se moglo bolje regulirati, nalazim razumijevanje i za njih obzirom da festival iz godine u godinu evidentno raste i po pitanju profesionalnosti organizacije kao i same kvalitete boravka, jer u svakom slučaju je bolje biti na 2-3h nastupa više headlinera nego kako je to bilo prijašnjih godina kada su se mnogi nakon nastupa glavnih headlinera često znali razasipati po festivalskoj lokaciji i klubovima.

U svakom slučaju, ne nalazim prilike za kvalitetniju konkluziju zbivanja na Zrću kao i ovog članka stoga ću samo pozdravit festival, vjernu publiku i korektne izvođače uz najbolje želje za narednu godinu.

Fotografije su preuzete sa facebook stranice Fresh Island festivala te se unaprijed zahvaljujemo menadžmentu kao i fotografima čije su fotografije tj. koji su spomenuti u creditsima galerija – Goran Perešin, Dino Ninković, Goran Telak.