S.A.W.A. je zanimljiva priča, još je zanimljiviji događaj, a sama lokacija je posebna priča. Iz godine u godinu svjedoci smo jednog od ponajboljih festivala u regiji. Jednog ako ne i jedinog u potpunosti najfriendly festivala. Prošlogodišnji opis S.A.W.A.-e glasio je: Što je zapravo S.A.W.A.? Hardcore punk festival (Sick As We Are ), koji se održava u Županji. U potpunosti je besplatan, a na posjetiteljima je obaveza samo da se pojave i uživaju kako najbolje znaju. Dva dana koncentrirane zabave i užitka u prirodi te dvije noći s dobrim lineup-om. Fenomenalna lokacija koja pruža posjetiteljima odličan prostor za kampiranje, roštiljanje, a moguće je i kupanje, obzirom da je plaža tik uz kamp (ili obratno 🙂 ).  Kako se tradicija nastavlja nema potrebe izmjenjivati opis festivala, osim što možemo dodati da se organizatorska ekipa sve više i više trudi. I na tome im poručujemo „ogromno hvala“!

I ove godine posjetitelji su pohrlili iz najzabačenijih dijelova, što s osobnim automobilima, što s autostopom, vlakom, pješke, busom, kombijem pa čak i biciklom. Došli su lokalci, Đakovčani, Vinkovčani, Vukovarci, Osječani, Virovitičani, Zagrepčani, Puljani, Riječani… Beograđani, Novosađani, Sarajlije… Francuzi, Talijani… Ma došli su svi, svi koji su trebali, oni koji nisu trebali doći otišli su na Backyard. I to je dobro, zapravo odlično, svi hipsteri, šminkeri i ostale posvuduše željne pokazivanja i priče „bio sam na festivalu“  izostali su u priči Sick As We Are (mišljenje većine posjetitelja).

Priča o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći dio je tradicionalne priče pod kodnim imenom Sick As We Are. Prošle godine sam sam se još jednom uvjerio u kolegijalnost posjetitelja, organizatora i lokalne ekipe. Prošle godine priča je glasila: Koliko je festival zapravo prijateljski, saznat ćete ako se na Sawi nađete u nekoj nevolji. Nije bitno jeste li gladni, žedni, izgubljeni ili vam pak trebaju kleme za akomulator jer ste cijelu noć i dan puštali glazbu iz auta. Ako vam treba pogurati auto, odvesti vas do grada u nabavku ili vam nešto treba donjeti iz grada. Za samo pet minuta netko će vam pomoći jer tamo su svi više-manje prijatelji. Jedina nevolja na festivalu su komarci, ali i tu će vam pomoći ostali kamperi s posudbom nekog preparata koji tamani krvopije. Ni ove godine pomoć nije izostala, ukoliko vam se pokvari dio na automobilu, bez problema će vas ekipa odvesti do grada, posuditi bicikl, nahraniti i napiti. Samo se jedna stvar promijenila. Ni jedno sredstvo protiv komaraca nije radilo, al baš ni jedno. Šest slojeva protiv krvopija nisu bili dovoljni da vas zaštite od njihove „gnjaveži“. Ni predvečer ni u jutro, ako ste stvarno bili Sick As We Are i dočekali podne družeći se s ekipom. Besplatna jutarnja kava na šanku spašavala je stvar ujutro, naravno ako ste se na šanku zatekli u pravovaljano vrijeme. Kad smo već kod besplatnih stvari, osim što je upad na festival besplatan, „besplatno“ je i pivo. Još jedna tradicionalna priča jest ona o 30 čaša. Jednostvano se sagnete i skupite 30 čaša, donesete ih na šank i pivo je vaše, osim ako ga ne podijelite s prijateljima, onda je i njihovo. Osim što je priča o 30 čaša pohvalna za sve one koji imaju rupe u džepovima pohvalna je i na nekim drugim razinama. Da nema ekipe koja skuplja čaše posjetitelji bi se doslovno kretali u jezeru čaša. Jer samo minuta do dvije potrebne su da skupite 30 čaša. Dio ekipe odvažio se i na malo žešći pothvat, te su tako krenuli u potragu za 100 čaša, za njih trojicu, u potragu za svetim gralom S.A.W.A. festivala, za svetim gralom koji čeka na šanku.

Što se tiče bendova, kvaliteta ni ove godine nije izostala. Bilo je poprilično dosta kvalitetnih bendova: KIDS INSANE (Tel Aviv, Izrael), SLANDER (Venecija, Italija), THE BRIDGE (Beograd, Srbija),  BLACK SHEEP (Mouscron, Belgija), MUERTO RICO (Beograd, Srbija), EAGLEHASLANDED (Beograd, Srbija),  P.R.S.O! (Sombor, Srbija),NINE ELEVEN (La Manche, Francuska), CONTWIG (Strasbourg, Francuska), AK-47 (Zagreb, Hrvatska), PUBLIC DISGRACE (Pula, Hrvatska), OAK (Jönköping, Švedska),  ROIR (Novi Sad, Srbija),  BREAK THE MOLD (Pula, Hrvatska), CANINE (Marseille, Francuska). Ovisno o prioritetima ekipa je solidno ispratila svaki bend. Na nekim bendovima se doslovno stajalo kao u kazalištu dok se na ostalima pogalo. Pogalo se na jedinstven Sick As We Are način, klasični pogo plus pogo s Todorićevim kolicima. Kolica su pogala malo samostalno, a malo s putnikom u košari. Prašina se dizala iznad bine, iznad reflektora koji su obasjavali bendove, publiku i prašinu.

Osim što su se gledali i slušali bendovi, osim što se penjalo po bini i osim što se pogalo u prašini preko dana, nakon svog silnog divljanja, se odmaralo i uživalo. Ovisno o prioritetima, družilo se u kampu, družilo se uz šank, kupalo se u Savi, išlo se u Županju po nabavku ili se išlo u Bosnu po ostatak športskih rekvizita. Bacale su se tamo i neke potkove, dok se na drugom dijelu igrala neka odbojka i neki nogomet.

Kad pozbrajamo sve, nikako ne možemo doći do drugačijeg rezultata, nego do onog rezultata koji smo dobivali prijašnjih godina. Jednadžba je jednostavna (Sick As We Are + odlična organizacija + ekipa + lokacija) *probrana ekipa +  30 čaša + pomoć na svakom koraku = najfriendly hard core punk festival.
 

Galeriju potražite OVDJE!