Kao što smo jučer najavili, nipošto vas nećemo ostaviti bez izvještaja s dojmovima drugoga dana Backyard Art Festivala u Donjem Miholjcu. Jučer smo vam pojasnili kako je nastao i što je to BAF i prenijeli djelić atmosfere prvoga dana, a danas naravno slijedi ostatak.

Prije svega želio bih pohvaliti lokaciju, šuma u kojoj se BAF održao fantastično je pogođena za bijeg od nesnosnih vrućina koje nas muče već danima. Upravo je tim spokojnim šumskim „filingom“ i dobrom vibrom BAF osvojio moje simpatije onoga trenutka kada sam na isti došao. Također, na početku valja pohvaliti i cjelokupnu organizaciju i sve one koji su se trudili da festival prođe bez „porođajnih muka“ i problema koji dolaze sa organizacijom prvog izdanja festivala.

Vrata su se otvorila u 19:00, a prvi bend koji se popeo na binu bio je Artan Lili iz Beograda. Noise-pop četvorka polako je privlačila publiku u prostor festivala te su većina onih koji su „zalutali“ negdje u šumi polako popunili prostor festivala. Nisam se mogao oteti dojmu da na trenutke Artan Lili podsjeća na Repetitor, što naravno ni po čemu nije loša stvar. Odlikuje ih ponavljanje rečenica u refrenu, kao i „ravan“ stil pjevanja isprepleten sa gitarskim dionicama. Valja napomenuti kako je publika cijenila trud Beograđana te se broj ljudi u publici postupno povećavao kako je svirka odmicala. Zasigurno vrlo kvalitetan bend, neke pjesme su izvodili, kako i sami kažu po drugi puta, ali su i te bile dobro prihvaćene od strane sada već većeg broja ljudi koji su se polagano njihali u ritmu noise-a te tako dočekali nastup Ska Pecs-a.

Mađari koji su ogromnu popularnost stekli obradama pjesama kultnih španjolaca Ska-p, započeli su sa showom u 22:30, nakon nešto duže pripreme instrumenata. Valja napomenuti kako je malo duža priprema bila potrebna kako bi se premjestili bubnjevi i „uštimali“ svi puhački instrumenti. Na samome početku počastili su nas solom na bubnju, kojim su i otvorili koncert. Veseli Mađari pola su koncerta pričali s publikom na mađarskom a iako nitko nije ništa razumio, publika je bila vesela i oduševljena neprestanom komunikacijom. Nepotrebno je govoriti kako Ska Pecs zvuči jednako kao i njihovi uzori Ska-P, jer je razlika skoro pa nepostojeća. Publika je nastupom Ska Pecs-a bila naprosto oduševljena, te su uspjeli rasplesati sada već vrlo dobro popunjen prostor festivala hitovima poput Welcome to Hell i Cannabis. Nakon pola sata svirke, pozvani su na bis koji je trebao biti duet sa Sašom iz Miholjca, ali kako nažalost Saša nije došao na pozornicu, koncert je završen u 23:05, a Ska Pecs je ispraćen ogromnim aplauzom i samo se nadamo nekom skorom solo koncertu popularnih Mađara.

Nakon ska, stigao nam je Antenat. Sami za sebe kažu da sviraju subreggae, tj glazbu s utjecajima reggaea i duba, ska  punka i world-music elementima. Sa svojom svirkom počeli su nešto prije pola noći te su nastupili pred većim brojem ljudi nego Ska Pecs. Iako osobno nisam prevelik ljubitelj ovoga žanra, moram priznati kako me se Antenat dojmio zbog energije koju su prenijeli na publiku, kao i zbog same kvalitete i umijeća sviranja koju možemo i očekivati od benda koji postoji od 1997. godine. Publika je prihvatila Antenat i usudio bih se reći kako su vrlo dobro „sjeli“ većini ljudi koji su se u tom trenutku nalazili na BAF-u. Poneki dijelovi pjesama bili su više dub, neki više reggae, neki više punk. Sve u svemu bilo je tu svega spojenog u jednu vrlo kvalitetnu i pitku kombinaciju vrlo lijepo pogođenu za jučerašnju vruću ljetnu noć. Nakon pjesme Ima Nas Dovoljno, ispraćeni su sa velikim pljeskom i ovacijama okupljenih.

A nakon Antenata, nastupa kaos. Vjerujem kako je ovo bio prvi slučaj u mome životu da je organizator festivala ujedno i nastupao, pritom naravno mislim na Toxaru. Pohvale upućene bendu su premale koliko god ih bilo, jer je trud i količina pozitivne energije i sreće koja je u svakome trenutku eksplodirala sa pozornice jednostavno nemjerljiva. Toxara je kao domaćin festivala u svom Miholjcu preuzeo ulogu „zvijezde večeri“ i pokazao uz Kandžiju i Gole Žene kako i Miholjac ima što za ponuditi i kako je moguće organizirati uspješan festival uz mnogo dobre volje i rada. Presjek starih hitova i nekih novijih pjesama donio je mnoštvo dobrih reakcija publike, koja je u vrlo velikom broju došla popratiti nastup „domaćih“ Kandžije i Golih Žena. Počevši sa pjesmom Duge Kandže, nakon koje je uslijedio Bič i prigodna Mađa, koju su momci iskoristili da bi prenijeli svoju ljubav za susjednu državu koja je od festivala bliža nego centar grada. Nakon Trenerke i Kožnjaka uslijedio je solo na gitari te „ogoljena“ verzija Jelene, odnosno samo njen refren. Nakon toga dečki su premijerno izveli svoju verziju mega popularne Insomnie od Faithlessa, čije su riječi modificirali u „I Can’t get no shit“. Kandžija je ovu kompoziciju posvetio Toxari koji kako kažu, 4 dana nije spavao kako bi Backyard bio onakav kakvoga smo doživjeli jučer. Nakon Faithlessa izveli su Ljuta si ko fiš, pjesmu sa novog albuma koja izvrsno povlači paralelu između svakodnevice u vezi mladića i djevojke koja ima problema sa ljutnjom i domaće začinjene kuhinje. Gurmanski.

Neizostavan je bio i freestyle Kandžije na temu svog imena, u kojem je spomenuo kako nije lako zvati se Stjepko, te nam objasnio kako je njegovo djetinjstvo bilo vrlo teško. Zagrlivši prvog Stjepka u publici, sjeli smo na bic i skačući gotovo cijelu pjesmu pokazali da je bicikl bio i ostao jedan od prepoznatljivih dijelova Kandžijine karijere. Nakon instrumentalnog break-a i odmora za Kandžiju i Toxaru uslijedila je funky Crkva, te su se svi u publici zapitali zašto ih netko neće ženiti, ženiti u Crkvi ? Naravno, sve su pjesme bile zapravo samo zagrijavanje za himnu Donjeg Miholjca, sada već kultni cover Empire State of Mind-a koji više nitko ne pamti kao takav nego samo kao Doljac. U te tri minute publika je apsolutno bila jedno sa bendom te su najglasnijim mogućim pjevanjem pokazali da ne samo da je Donji Miholjac himna grada, već i Backyard festivala. Pjesma koja je započela priču oko festivala i iz čije se velike popularnosti izrodio upravo BAF, sjedinila je sve ljude u „mjestu gdje se okreće novac“. Nakon odlaska sa pozornice, uslijedio je bis s pomalo neočekivanom pjesmom o majčinoj posteljici. Ne mogu reći da sam očekivao takav obrat, ali mogu svakako reći da je pjesma više nego dobra.

Iako bi svaki bend imao vrlo tešku zadaću stati na pozornicu u Donjem Miholjcu nakon Kandžije i Golih Žena, taj izazov prihvatili su Makedonci imena Superhiks. Poznati makedonski ska-punk bend popeo se na pozornicu BAF-a negdje oko dva sata ujutro. Prva stvar koja se primjećuje kod Superhiksa je to da su Ska bend koji u svom sastavu ima DJ-a. To dodaje poveću dozu dubine i mišljenja sam da je ideja „popuniti“ zvuk Ska-punka sa „skrečanjem“ i sličnim naprosto genijalna. Iako je nakon Kandžije i Golih Žena nekolicina ljudi napustila prve redove, Superhiks ih je privukao natrag poput magneta, te su prije nego što su se snašli plesali i skakali kao trenutke prije uz zvukove Kandžije. Izvodeći pjesme na makedonskom, izjavili su kako nije važno da ih ne razumijemo, važno je da skačemo i plešemo. Posebne su pak simpatije pridobili obradom pjesme Mi Smo Tu Samo Zbog Para, KUD Idijota, izvevši ju u ska aranžmanu. Nakon covera, uslijedila je glasna Drum and Bass matrica i beat, na kojem su „lebdjeli“ zvuci truba i bubnjeva. Iskreno, nisam nikada doživio ništa slično , ali ostao sam oduševljen. Do kraja svoga nastupa izveli su i Ace of Spades u Ska verziji, na opće oduševljenje svih prisutnih te se u jednom trenutku DJ uhvatio mikrofona i izveli su pjesmu za koju su kroz smijeh rekli da im ju je ukrala čak Sepultura. Iako su imali namjeru svirati do jutra jer su ipak došli skroz iz Makedonije, njihov koncert završio je u 03:07 te su i više nego dostojno zatvorili ovogodišnji BAF.

Nakon svih spomenutih bendova, za after je bio zadužen DJ DAK, koji je svojim funky breaks DJ setom ponovno privukao ljude u prve redove, te je u trenutku moga odlaska dvorište bilo začarano odličnom glazbom koju je proizvodio DAK. Ljudi su se oduševljeno vraćali te je DAK odlično zabavio sve one kojima je još bilo prerano za odlazak u šator ili doma.

Sve u svemu, ovogodišnji BAF bio je predivno iskustvo. Ne mogu naći dovoljno riječi pohvale za ovaj pothvat koji je uspio probuditi Donji Miholjac u ljetne mjesece te vratiti velik broj mladih nudivši im pregršt sadržaja i zabavu kakve se ne bi postidili ni mnogo veći festivali. Velike pohvale svima koji su omogućili ovaj festival, i možemo biti sigurni da će BAF kroz nekoliko godina postati obavezna destinacija svakog posjetitelja festivala u kontinentalnoj Hrvatskoj i šire. Kao što kaže Toxara: „oni što nas ne vole, ti nemaju duše. “