Godina dana je prošla od posljednjeg EDM takta na Poljudu. U međuvremenu svašta se izdogađalo, Hajduk je ostao živjeti u svojoj prosječnosti, Dinamov gazda je završio u buksi zajedno s mlađim bratom, a ni na reprezentacijskom planu ne cvjetaju ruže s obzirom na svastiku koja je ukrasila Poljud tijekom utakmice s Italijom. Svašta je Poljud preživio od proteklog Ultra festivala.

Mi smo postali godinu dana stariji i nešto (sitno) mudriji, no ljubav za elektroničke zvukove ostala je na mjestu, stoga sam odlučio vratiti se na prošlogodišnje ‘mjesto zločina’ da provjerim što mi ovaj put ima za ponuditi. Put do Splita bio je mukotrpan sam po sebi, no uvijek me utješi činjenica da je neki Poljak vozio tridesetak sati za malo rejva. Bačvice su ostale iste, sunce jednako sjajno kao i prošle godine, čak još i više s obzirom da kapi kiše nema ni u dalekom obzoru, no izvođači su se promijenili. Izostali su neki velikani kao što su Avicii (ruku na srce, nije to baš neki bolan izostanak), Showtek (poprilično bolan izostanak) te vječni DJ zabavljač, Steve Aoki. No većina ekipe se ipak vratila. Tu su Tiesto, Armin, Hardwell, Alesso, cijela EDM krema.

Ovogodišnji lineup donio nam je i neke nove izvođače. Sve popularniji Galantis odradili su odličan set koji je bio svojevrsno otvaranje Ultre, zatim tu je Zedd koji je danas na rasporedu, te The Chemical Brothers koji su premijerno nastupali u Ultri i Hrvatskoj te su odradili veliki show.

S obzirom na brutalan raspored nastupa gdje su aktovi raspoređeni od 17 pa do 5 sati ujutro, nemoguće je bilo popratiti sve izvođače stoga sam se uputio na Poljud oko 16 sati gdje sam prvo provodio vrijeme družeći se sa strancima. Veliku većinu čine Španjolci, no niti Čeha i Poljaka nije nedostajalo. Svi su odlično raspoloženi, vedrog duha te spremni na dobru zabavu. Ako vam nedostaje cuge, cigareta, leda ili bilo čega drugog, svi su spremni pomoći.

U međuvremenu su se otvorila vrata Poljuda te se je sviralo na četiri strane. Main Stage gdje nastupaju glavne ‘veličine’ iliti mainstream izvođači, zatim UMF radio stage, te Resistance i Ultra Worldwide stage kojima planiram posvetiti poveću pozornost u današnjem i sutrašnjem rasporedu. Posebno bih istaknuo kako smo sinoć imali domaću snagu na Worldwide stageu u vidu Marka Ješovnika poznatijeg kao Yesh koji je u 18 sati pošteno zagrijao publiku. Zaputio sam se na Main stage oko 20:30 kada je sa nastupom krenuo nizozemski dvojac DVBBS. To su momci koji definitivno znaju napraviti dobru atmosferu jer imaju pjesme savršene za Main stage kao što su Tsunami i Pyramids, pjesme koje smo toliko puta čuli na partyjima, ali nikad uživo. Nakon njih na pozornicu je stupio Alesso koji je publiku počastio poznatim hitovima kao što su Heroes, Sweet Escape, If I Lose Myself. Uvijek kvalitetan Alesso svirao je do ponoći kada su na scenu stupili The Chemical Brothers koji su nas počastili svojim genijalnim hitovima kao što su Galvanize, Under Neon Lights i Saturate. Svirali su do 2 u noći kada je na scenu stupio Tiesto, živa legenda tehno trance glazbe. Iako je malo kasnio s dolaskom na pozornicu (zbog samo njemu znanih razloga), definitivno je razgalio publiku sa nekim od svojih trance hitova kao što su Traffic i Adagio For Strings. Bilo je tu i techno himni u vidu Lamours Toujours te veliki njegov remix banger, This is Dirty od DVBBS i Moti-ja. Čast zatvaranja prvog dana dobili su Knife Party koji su započeli svoj set u 3:30 te su svirali do točno 5 sati. Primjetno je bilo kako se jedan dio stadiona ispraznio nakon završetka Tiesta koji je nedvojbeno veće ime od Knife Partyja stoga me čudi od strane organizatora zašto on nije bio taj koji će nas uvesti u zoru, no nebitno. Knife party su odradili vrlo respektabilan set gdje su odrokali stvari kao sto su Bonfire, Boss Mode, Begin Again i druge.

Prvi dan ovogodišnjeg izdanja je završio, bio je kvalitetan no ne mogu reći da sam nešto posebno ushićen, vjerojatno je tome kumovao ogroman umor, iscrpljenost te nervoza do povratka u sobu, vjerojatno i vlastite preference izvođača. No nema stajanja, danas je ‘day two’ iz kojeg ću vam također iznijeti svoje dojmove te također spomenuti u kakvom je stanju organizacija te razlike od prošlogodišnje, čitamo se. 

Fotograf: Zvonimir Barišin