Naziv albuma: Brana
Izdavač: Nezavisno izdavaštvo
Godina izdanja: 2014.
Žanr: Indie Rock / Noise Rock
Trajanje: 00:14:95
Broj pjesama: 5
Rusti. Na prvi spomen imena asocijacija mi je bila engleska riječ rusty (hrđav), ali nakon malo istraživanja shvatio sam kako je i taj „namjerni tipfeler“ zapravo dio imidža benda. Možda su namjerno htjeli napisati rasti da vas zbune, možda je to jer su iz Hrvatske, možda to znači nešto potpuno drugo, tko zna. Bilo kako bilo, ime Rusti veže se uz simpatičnu trojku iz Kutine. Rusti čine Tomislav Đudarić, Mihael Delić i Neno Hadžihajdić, a sviraju kako kažu, indie noise rock. Moglo bi se o žanrovskom određenju nešto više govoriti, ali meni se osobno čini kako je to indie rock prožet noiseom. Iako dolaze iz sredine koja, ruku na srce, nije baš poznata po indie sceni, a bome ni po noiseu, Rusti se kroz nekoliko godina svog postojanja etablirao kao „ onaj bend iz Kutine“ o kojem se u posljednje vrijeme sve više priča. Naravno, tomu je razlog iznimna kvaliteta ovog mladog benda koji na svom prvom studijskom izdanju, EP-u Brana pokazuje baš ono najbolje od sebe. Rusti iza sebe ima poveći broj svirki, nastupe sa Vlastom Popić u tvornici, gdje su snimili i live EP, nastup na Briljanteenu, u Osijeku kao predgrupa Robotri i mnoge druge.
Album otvara energična Moje misli, čiji refren „nisam još dovoljno jak“ ostaje u glavi dugo nakon slušanja. Odmah na početku možemo čuti i da se Rusti ne srami pjevati na materinjem jeziku, i za svaku pohvalu je korištenje hrvatskog u „moru“ bendova koji koriste engleski kako bi se svidjeli široj publici. Također zanimljive gitarske dionice i melodičnost koja se provlači kroz cijelu pjesmu daju nam naslutiti da se radi ipak o indie-noise bendu. Moje misli za mene su prava punk rock pjesma, ona koja potakne publiku na skakanje, i u sebi sadrži neku energiju koja vas naprosto nakon prvog slušanja obuzme, pogotovo ako cijeli EP slušate od početka do kraja, jer nakon Moje misli, slijedi Odluka. Pjesma koja je mene odmah osvojila svojim zanimljivim i veselim gitarskim introm, nastavila je zvučati baš kao što treba. Intro dio se ponavlja nekoliko puta kroz pjesmu te osim kao početak služi i kao neki interlude između versova i sve to skupa zvuči vrlo energično i prije svega, glasno. Nakon nje, slijedi pjesma imena Tlo. Početak je mnogo mirniji nego protekle dvije pjesme na albumu i tu do izražaja dolazi onaj indie dio Rustija. Također, izuzetno mi se dopada kombiniranje laganog i mirnog versa sa refrenom koji je vrlo brz, energičan i opet, pomalo punk. Pjesma je također prožeta gitarističkim dionicama, koje podižu tempo, a i općenito raspoloženje cijele pjesme, jer su sve melodije nekako optimistične i vesele, usudio bih se reći. Moguće je da su dečki ciljali na nešto drugo, ali dojam na mene je izuzetno dobar, pa i ako nisu željeli da zvuči veselo, nije nužno loše. Pretposljednja Što se oko mene događa nekako rezimira cijeli album, izmjenjuju se brze i spore dionice. Iako kreće vrlo glasno, sami versovi nešto su mirniji i sporiji te je ova pjesma po meni, tipični noise rock u svome najboljem svjetlu. Posljednja Stepenice, meni je osobno najdraža na albumu. Također je mirnija te prve dvije minute lagano i opušteno „ljulja“ slušatelja a kasnije „udara u glavu“ sada već prepoznatljivim Rusti stilom. Također, gitarske dionice me oduševljavaju. Možda je to do mene i ljubavi prema tim tonovima koji meni uvijek zvuče veselo, tko zna. Stepenice su pjesma koju slušam dnevno barem jednom, a vjerujem da je to upravo ono što su dečki iz Rustija željeli.
Sve u svemu, trojac iz Kutine napravio je odličan EP. U iščekivanju sam „pravog“ albuma, i naravno radujem se svemu što će nam Rusti prirediti. Vrlo je pozitivno vidjeti tako kvalitetan bend koji bi bez problema mogao biti uspješan i izvan granica države, i svakako Rustiju želim svu sreću ovoga svijeta da ostvare sve ono što su naumili. Jedina zamjerka ovom EP-u je lošija kvaliteta vokala na trenutke, posebice na agresivnijim dijelovima, kada se zna dogoditi da se jednostavno ne može razlikovati o čemu se govori. No ipak, to je prvi EP, koji je izdao sam bend, tako da bi svako traženje mana bilo traženje „dlake u jajetu“. U svakom slučaju, bravo Rusti, bravo Kutina.
Komentari preko Facebooka