Nakon što se po prvi put nakon 11 godina od postojanja FLOW franšize jedan ogranak festivala održao izvan Helsinkija, došlo je vrijeme za sabiranje dojmova o prvom danu Flow festivala u Ljubljani.
Kao popularna festivalska lokacija, Flow festival u Helsinkiju od 2004. privlači velik broj glazbenih znatiželjnika svojim jedinstvenim izgledom, obiljem kreativnosti i zanimljivog interijernog dizajna o kojem sam dosad mogao svjedočiti samo putem fotografija.

Obzirom da je ovo prvo izdanje slovenske inačice, očekivao sam nešto slično, a za premijeru sam dobio full paket sadržaja – važna značajka ovdje nije samo glazbena ponuda, nego općenito kombinacija svega što želite pronaći na jednom festivalu.

Cijeli kompleks Tobačnog mesta, 130 godina stare tvornice duhana, odisao je sinoć kvalitetnom kohezijom raznih oblika umjetnosti i zabave. Prostor oblikovan u izduženo slovo H ima 3 bine, Gallery Bar koju sam posjećivao samo kroz šetnje između dva krajnja dijela kompleksa, zatim Ljubljana Backyard, ambijentalno mračniji dio rezerviran više za rave partyje uz elektronske izvođače i DJ-e te naravno, Main stage, koji je očekivano zbog headlinera bio najposjećeniji u vrijeme nastupa.

No osim same ponude line-upa, ostali sadržaji na koje ste mogli nabasati su primjerice gurmanski specijaliteti iz drugih dijelova svijeta, zatim pop-art store namijenjen mlađim, kreativnim umjetnicima koji su tamo izlagali i prodavali svoje rukotvorine, poseban zid namijenjen za sve uspinjače, obilje barova kojih nimalo ne nedostaje što uvelike pomaže smanjivanju  red prilikom čekanja na kupnju pića,  Ziggi store za kupnju duhanskih proizvoda, izložba slovenskog predstavnika Jasea za Venecijanski Biennale, bilo je zaista svega što vam može barem nakratko oduzeti pažnju i zaokupiti vrijeme.

(pop-art store)

Također, sama usluga festivala doista je prijateljska, press room, kojem kao akreditirani član pressa imam pristup, lijepo je organizirana prostorija namijenjena punjenju mobitela, intervjuiranju izvođača, odmoru uz piće pokrovitelja festivala – Cockte, a sama prostorija popunjena je satnicama izvođača kao i raznim brošurama koje službe za pomoć i informiranje o festivalu i Ljubljani.

Osim toga, na cijelom festivalu postavljene su klupice svima potrebitima za malo odmora i opuštanja uz društvo, što mi je bilo posebno zanimljivo budući da se rijetko mogla pronaći slobodna klupa koliko god da ih je postavljeno.
Sanitarni čvorovi su odlično raspoređeni na više dijelova kompleksa u namjeri da se izbjegnu gužve, kao i trgovine duhanskim proizvodima, shop za službeni merchandise festivala, lost&found sekcije i neizbježna prva pomoć. Ne moram nakon svega napominjati da ni Wi-Fi signal festivala nije nedostajao duž cijelog Tobačnog mesta.

Nego, da krenemo u opis glazbenog dijela festivala, koji, kako promatram, ponajviše koketira sa electro-pop žanrom uz primjese i dodatke ostalih žanrova kako bi spektar ponude bio raznovrsniji za sve posjetitelje.

Festival su oko 17h popodne otvorili domaći DJ-i na Gallery Bar i Ljubljana Backyard stagevima, dok je poljski sastav The Stubs otvorio nastupe na glavnoj pozornici u 17:30. Zbog logistike i dužine putovanja i potrebe smještaja, nisam bio u stanju posjetiti ovaj dio, što se može razumjeti zbog pojave umora i djelomice nepoznavanja lika i djela određenih peformera.

Oko 19:30h, main stage preuzimaju nešto mi poznatiji izvođači, a to su Edo Maajka i njegov FMJAM kolega Frenkie. Već uigrani par nije uživao preveliku posjećenost na kakvu su inače naviknuli, no to ih ponovno kao prave profesionalce nije smetalo da odrade svoju minijaturu kako je dostojno njihovih imena. Dvojac članova regionalnog rap Olimpa izvodili su više Edine uspješnice no svako malo tu bi se našlo prostora i za Frenkiea, budući da su se kao koncertno/festivalska atrakcija već dosta dobro usustavili prilikom zajedničkog nastupa.
Razloge manje posjete nikako ne treba tražiti u samim izvođačima nego u pomalo ranijoj satnici nego što su i oni sami naviknuli, no to je u jednu ruku dobro budući da se s programom ne ide duboko u noć kao što je slučaj na pojedinim festivalima.

(Edo Maajka & Frenkie)

Još jedna, vrijedna spomena stvar, je i ta da se satnica maksimalno poštovala, što se ne može svugdje zateći, a kada to sa izvođačima postignete na prvom izdanju – nešto ste uspjeli postići, nekakav kredibilitet kao organizator svakako uživate.

Poslije njihovog jednosatnog nastupa, došlo je do pauze kada su svi mogli odahnuti u drugim dijelovima festivalske lokacije, a nastup slijedećeg headlinera uslijedio je u 21:30h, kada je na Main stage izišao Jose Gonzalez.

Švedski indie-folk kantautor, miljenik ženske publike i odličan gitarist svojim pomalo latino-lookom i imidžem, naravno i imenom, nešto publike uhvatio je u žižu i sinoć. Kroz jednosatni performans izvodio je svoje šlagerske uspješnice, kada bi se nakon skoro svake pjesme jednostavno zahvalio publici na domaćem jeziku. Interakcija sa posjetiteljima nije bilo nešto prisna ili posebna, ali intimi kakvom koncert odiše veća nije ni bila potrebna od strane simpatičnog Šveđanina.
Praćen svojim bendom s kojim je poprilično usklađen, mnoge je sinoć lagano zadrmao a količine romantike također nije falilo što se manifestiralo kroz nemali broj zagrljenih parova.

(Jose Gonzalez)

Vjerujem da su mnogi sinoć ipak najviše čekali nastup glavnih uzdanica zakazan za 23:30h, a to je bio britanski new wave electro-pop sastav Metronomy.

Simpatični Britanci, predvođeni liderom Josephom Mountom, malo koga jučer ostavili su nepokretnog. Zanimljiva live kombinacija, na kojoj se četvorci pridružuje Michael Lovett, odisala je energičnošću, ali ne onom agresivnom, nego onom mirnom, više nabijena kroz instrumentalitet glazbe koju sviraju. Nešto što mi se jako svidjelo kod ove uigrane petorke jest njihov multi-instrumentalnost, svatko je sinoć bio na barem dva instrumenta jednako dobar. Isto tako, scenski pokret im je jako simpatičan, svatko je na neki način u određenim sekvencama koncerta bio dio tuđeg dijela ili instrumentala, što mi se, ponavljam, posebno svidjelo. Kvalitetan (back) vokal mogu biti svih pet, što su sinoć pokazali, a posebno je moju pozornost svojim drum kickovima krala bubnjarica Anna Prior.

Mount se povremeno zaticao u simpatičnom razgovoru sa razdraganom publikom koje je ovom prilikom bilo najviše na nečijem nastupu za vrijeme prvog dana, objašnjavajući kako je ovo prvi posjet Ljubljani za Oscara Casha, kojem su to, prema Mountovom navodu – dva najbolja dana u životu, čime su momci pobrali dodatne simpatije posjetitelja, uljuljanih u pokretu zavodljivih instrumentala.

(Metronomy)

Setlista se uglavnom bazirala oko sva četiri albuma, od prvog  Pip Paine (2006.), zatim Nights Out (2008.), ali posebice na dva posljednja koji uživaju odličan status kod kritičara – The English Riviera (2011.) te prošlogodišnji Love Letters.

Njihov nastup razdužio se skoro do 1 poslije ponoći, kada su se srdačno zahvalili te pozdravili opijen ljubljanski auditorij. Naziv headlinera su svakako opravdali obzirom na količinu energije, simpatičnosti, glazbenog znanja i svakako, dostatnim brojem hitova koje su priredili za ljubljansku premijeru Flow festivala.

Lagano sam se zatim zaputio ka Backyard pozornici gdje je uvelike trajao nastup američke house zvijezde Derricka Maya.

(Derrick May)

Nažalost, umor cjelokupnog dana ostavio je i na meni traga te sam se ubrzo našao na kraju izlaznog koridora, na putu ka stanu. Pozdrav Flowu za prvi dan, s nestrpljenjem iščekujemo današnji nastup Pet Shop Boysa te Run the Jewelsa!

Fotograf: Matjaž Rušt/Flow festival Ljubljana