Nakon fantastičnog koncerta grupe Let 3 na ovogodišnjem UFO festivalu u Osijeku, otišao sam u backstage gdje sam naišao na Zorana Prodanovića – Prlju te s njime obavio kratak razgovor. U nastavku pročitajte intervju.

U backstageu sam na UFO festivalu u Vegi, sa mnom je Prlja iz benda Let 3, Prlja dobro večer!

Dobro večer…dobro jutro skoro.

Kako Vam se sviđa UFO festival u Osijeku, bili ste već na festivalu 2011. Godine, kakvi su Vam dojmovi?

Pa UFO je uvijek dobar. UFO je okej, ali nama se sviđa osječka publika, ima jednu dobru energiju i volimo doći ovdje. Uvijek kad dođemo ovdje cijenimo jedan mentalitet koji je poseban na neki način, a opet jako blizak i jako topal i, baš onako, ta energija je dobra. Mislim, sjećam se kad smo došli na UFO kad je bio tamo organiziran u Tvrđavici preko mosta, kod katakombi, to je bio takav organizacijski kaos, pozdravljam još dan danas ovim putem tog organizatora. Mi smo trebali, tipa, svirat u ponoć, a na kraju smo izašli na pozornicu u pet ujutro, u zoru. Ali nema veze, i to je isto jedno dobro iskustvo i po tome pamtimo taj UFO. To je bio zapravo naš prvi UFO, a ovo nam je već ne znam koji, ali nema veze. Mi ćemo se uvijek rado odazvati.

Mislite li da vas javnost danas gleda više kao dvorske lude ili glazbenike?

Boli me kurac. Stvarno me baš briga. To je sad pitanje. Onaj tko površno gleda na stvari, može možda tako dobit dojam, ali s druge strane kad vidiš ovako, koliko je ovdje večeras bilo ljudi, sigurno dvije tisuće ili više, ne znam ni ja točno, ali sigurno nisu gledali dvorsko ludiranje nego su čuli i dobre glazbe. A s druge strane, dvorska luda je bogom dana funkcija. Da sam bar rođen dok je postojalo radno mjesto dvorske lude – ja bi bio najsretniji da radim taj posao.

Imali ste nedavno otkrivanje spomenika „Angela Merkel sere“. Kakvo je Vaše mišljenje o kulturi u Hrvatskoj danas?

O kulturi u Hrvatskoj? Opterećeno je sve. Ne samo kultura, sve je opterećeno.  Kultura, mediji, sport – sve je opterećeno, tako da je teško danas ljudima uopće razaznati što je kultura. Mislim, događaju se nekakve bizarne stvari – otkazi novinarima, komentari na neke kazališne projekte ili pokušaji skidanja nekih kazališnih projekata. Ja mislim da je ovdje sada tolika zbunjola da ljudi uopće ne znaju što je kultura. Zapravo je jako nekulturno vrijeme i takvo je stanje.

Novi vam singli izlaze – „Prdni majko“, „Gladni“ – što se radi na novom  albumu i koji je naziv? Što se uopće sprema?

Pa borimo se uvijek i borit ćemo se. Album će bit negdje na jesen vani. Bit će tu i spotova i svega. Aktivni jesmo, imamo cijelo ljeto popunjeno u kalendaru, puno koncerata itd. Ne znam što bi dalje rekao o tome.

Postoji li, po Vama, cenzura u glazbi danas i da li ste vi ikada imali problema s cenzurom?

Ah postoji cenzura, vjerojatno, znaš ono… Samo što je ta cenzura danas postala jako popeglana kao i ovi šoping centri. Mislim, svi mediji su postali danas takvi. Ja, npr., ne znam više koju radio stanicu naći da čujem nešto što je malo van nekakve ljušture koja se danas prezentira kao nekakav „public opinion“. Tako da, na neki način, postoji ta nekakva tiha cenzura. Mi s cenzurom možemo imati problema po tom pitanju zato što ne ulazimo baš u taj neki lonac gdje je muzika za reklame, za telekome, banke itd. A konkretno da nas je baš netko… a bilo je nekih slučajeva u Sloveniji. Zapravo, u Sloveniji je bio događaj kad smo svirali uživo na nekoj emisiji pa se poslije toga dogodila nekakva priča. Iako je to izašlo live, drugi dan u ponovljenoj snimci bila je cenzurirana snimka našeg nastupa iz razloga što smo došli s ribama oko vrata i šahovnicama na glavi i zato što je to onda bilo aktualno pitanje Piranskog zaljeva. Mislim, mi uvijek reagiramo na aktualnosti, takvi jesmo, i postoji jedan pokušaj zabrane u Travniku unazad ne znam koliko godina. Trebali smo svirati, bilo je dogovoreno, u Domu kulture, u malo većoj dvorani i onda se dogodio taj moment da je nekakav tamo lokalni baja rekao da mi, kao, nismo podobni da uđemo u taj Dom kulture pa su nas smjestili u neku malu dvoranicu. Nije bila ni dvorana nego predvorje, ali dogodilo se to da je bumerang efekt bio takav da su ljudi, kad su čuli za to, kupovali karte iako su znali da neće moći ući unutra, ali čisto kao potpora nama, a otpor njima.

Za kraj, koja je Vaša poruka za mlade umjetnike danas?

Umjetnici mladi hmm… a nema tu mudrosti. Uvijek je bilo isto i bit će, jebiga. Ako misliš da možeš, ako imaš neka muda i stav da odlučiš na nekom tom raskrižju otići, onda možeš nešto i očekivati, a ako si negdje na pola puta i ako ćeš uvijek misliti da je „li-la“, kao „možda je – možda nije“, onda se rađe bavi knaufom.

Prlja, hvala Vam puno što ste gostovali na portalu Mixeta!

Hvala tebi!

Foto: David Jerković