Prošlo je poprilično vremena, zapravo poprilično puno vremena od posljednjeg Rundekovog fantastičnog albuma Plavi avion, kojeg je napravio s tadašnjim svježim projektom Rundek Cargo Trio, kojega osim Rundeka na gitari čine Dušan Vranić Duco kao multiinstrumentalist i Isabel na violini.

Da se sada na početku ne vraćamo na Rundekovu veoma živopisnu karijeru s Haustorom, eru solo projekata, s Cargo Orkestrom i njegovim kazališnim materijalima, s kojima je ovaj čovjek u trideset i nešto godina obogatio kulturno-umjetničku scenu i ostavio veliki danak popularnoj kulturi u bivšoj Jugoslaviji i današnjim državama, postepeno ćemo se osvrtati na moguće komparacije s prošlim radovima i na koje je načine Rundekov životni put utjecao na identitet novog albuma Cargo Trija pod nazivom Mostovi.

S puno sam očekivanja gradio predimpresije za nadolazeći album, pogotovo nakon Rundekovog putovanja u Indiju i rada na još nekim kazališnim numerama i na nekim pjesmama koje sam mogao čuti na koncertima…i nakon ne-znam-već-kojeg preslušavanja Mostova – ostao sam jednako očaran i impresioniran. Mostovi se dosad razlikuju od svega što je Rundek napravio, kao što uspije to postići sa svakim albumom, no ovdje dolazimo do iznimno velike promjene gdje u blagi zatiljak padaju Rundekove ljubavne i putujuće tematike i gdje do izražaja dolaze socijalno-društvena propitivanja, stanja u državi, stanja u svijetu, stanja u svijesti čovjeka koji nastanjuje Zemlju. Ukratko, Rundek je počeo opisivati stanje stvari koje smo, naravno, mogli čuti i ranije, no ne u toliko izraženoj mjeri, kao što, naravno, možemo čuti i dalje pregršt ljubavnih motiva i misaonih igara riječima.

Za razliku od prethodnika, koji je ispunjen iznimno zimskim motivima, molovima i melankoličnim trenutcima, Mostovi su više izgrađeni kao spojnica između dvije velike emocije – tuge i sreće, a glavni most koji povezuje to dvoje jesu ironija, ples, satira i kamuflirana pozitivnost. Interesantna je činjenica da je, iako nenamjerno, Plavi avion objavljen krajem studenoga 2010. godine, kada mu takvo godišnje doba i leži, a da su Mostovi izdani u grotlu proljeća pred ljeto, kada se stvari mijenjaju, spajaju i niču.

Album započinje pjesmom Džaba, u kojoj se možemo prisjetiti sličnog uvoda kao s albuma Ruke – La Comédie des Sens, gdje nas Rundek na početku poziva na kupnju rasprodajnih sredstava i potrepština – još malo pa nestalo, a tijekom cijele pjesme možemo čuti utjecaje pjesme Para ljude vara, gdje Džaba dolazi kao svojevrsni nastavak iste. Istovremeno, u ovoj se uvodnoj pjesmi krije i jedna od temeljnih poruka albuma i koja album može opisati – „ajde, daj se nasmiješi, meni si najdraži kakav jesi, život je sada i samo sada, ma bio gorak ili presladak.“ Nastavlja se na prvi singl albuma, Midnight Calypso koji najbolje doznačava „fusnotu“ koja se krije u omotu albuma, a koja govori o tome kako je album snimljen s prirodnom dinamikom zvuka te da sadrži prirodni dinamički raspon, stoga da će album zvučati malo tiše, sa sloganom: Stop the Loudness War! Pjesma je laganog i uspavljujućeg ritma i melodije, taman da nas uvede u najagresivniju stvar albuma – Ima ih. Gotovo je nepojmljivo da troje ljudi može stvoriti ovako slojevit zvuk prepun Ducinih upliva efekata koji ostavljaju snažan dojam, Isabelina oštrina violine i Rundekovo preplitanje prstima po žicama napravili su socijalno veoma nabojnu pjesmu prepunu aktualnih događaja i kritike društvenih normi i predrasuda. Vid Rundek, Rundekov 24-godišnji sin gostuje u ovoj pjesmi kao vokalni efekt plemenskog štiha.

Slijedi nam 7-minutna pjesma Clouds, također jedan od dragulja albuma koji je Rundekovu glazbu odveo u potpuno novi svijet, svijet budućnosti, shodno tekstu ove pjesme gdje se propituje problematika nove rase ljudi koja će doživjeti svijet kakvoga mi poznajemo kroz oblake gdje su utkane riječi i brojke. Vidova je sljedeća stvar, a posvećena je već spomenutom Rundekovom sinu gdje nam je Rundek pokazao i svoj intimni obol te nam tako dočarao kako je pun veselja i ushićenja spreman nekome tako važnom posvetiti pjesmu. Nenametljiva pjesma vuče na pjesmu s Aviona – Sadimo lan po svojoj ležernoj strukturi s jednostavnim tekstom koji opisuje dolazak djeteta na svijet. Drugi singl albuma – Don Juan, zapravo je potvrdio, odmah čim je izašao, Rundekov tekstualni povratak davnim korijenima, a autoreferencijalno spominjanje „svilenog šala“ samo nas može vratiti u jednu od najljepših ex-yu pjesama svih vremena. Don Juan je uživo veoma atraktivno i energično ostvarenje, puno veće nego u studijskoj verziji, stoga ga poslušajte čim uživo budete imali priliku. Naslovna pjesma albuma je Mostovi, pjesma koja ima određeni „storytelling“ o promatraču i promatračima u metrou, busu, tramvaju koji gledaju ljubavni par koji im prenosi optimizam, pozitivu i nadu u gradnju čvrstih veza u međuljudskim odnosima.

Rundek se očekivano seli u Indiju u pjesmi Indijska, gdje nam je, osim indijskog melosa i posebnog vokalnog manevriranja prikazao sve Europljanima poznate (pogotovo onima koji nisu bili) stvari koje se trebaju već znati kad je riječ o indijskoj kulturi (ćilim, Bollywood..). U sredini pjesme, dok traje Isabelin solo, može se čuti i live izvedba pjesme Makedo koja u 10-minutnoj verziji sadržava slične plesne ritmove. Mijenjamo mjesto je još jedna pjesma s ne toliko primjetnim pamtljivim dijelovima na prvom slušanju, iako posjeduje puno lijepih folk i etno razigranih tonova, nešto blaže od ranije Cargo pjesme Ne okreći se. Slijede Vitamini koje smo mogli čuti na koncertima i u glazbenoj emisiji Šlep Šou, a govori na šaljiv način o procesu starenja koji uključuje raznorazne preparate farmaceutske industrije i prirodne opijate, no stilski i zvukovno predstavlja se kao najslabija pjesma na albumu, upravo zbog simpliciranosti sadržaja koji ne paše previše općoj slici albuma, no naravno, to tako ide. Kao posljednju pjesmu imamo prilike čuti Ne zaboravi me, prekrasnu baladu koja s odličnom igrom riječima dolazi do kraja jednog dugačkog i šarolikog mosta.

Rundek Cargo Trio je već toliko uvježban, vješt i eksperimentalno nastrojen sastav (svatko pojedinačno) da će neprestano, ukoliko ostanu u istom sastavu, raditi na novim zvukovima, novim obličjima, u novim studijima. Rundek si, dakako, može dopustiti eksperimentiranje jer da je ikada imao volju voditi se po željama slušatelja, a ne po svojim instiktima, njegova glazba izgubila bi svoje „ja“. Veoma moćan album kojem ću se uvijek vraćati.

1. Džaba

2. Midnight Calypso

3. Ima ih

4. Clouds

5. Vidova

6. Don Juan

7. Mostovi

8. Indijska

9. Mijenjamo mjesto

10. Vitamini

11. Ne zaboravi me