Budući da smo kao portal već odradili intervju s Generalom 2013. godine, evo, mene kao i čitatelje portala zanima par stvari:

Što se točno promijenilo od zadnjeg intervjua, što je sve novo na bojnom polju zadnje dvije godine?

Pa dobro osim albuma ovog, pripremamo sad taj Zagreb, veliki koncert u nekom drukčijem stilu nego što sam inače radio, mislim sve je ostalo isto, promijenilo se ne sad kod nas nego u principu sve se ovo okolo nešto mijenja, situacija iz dana u dan, kako općenito tako i na tim glazbenim scenama, organizacijama ovo ono, transformiramo se i snalazimo se, kako stvari zahtijevaju. Sad smo najviše radili na Rolaj spotu, radi se na tom Vintageu, tom velikom koncertu, gdje smo pojačani s još nekim članovima kao bend, a koji smo nazvali Funksteri, tako da radimo taj neki koncept, novi za mene, a i općenito za scenu, nije nitko radio na taj način s bendom, još sa muzičarima, samo iz tog razloga što je nama DJ još uvijek glavni, gdje su gramofoni, a oni samo prate, što se događa na gramofonima, onda dobivamo tu, jednu drugu sliku, ja jesam bio protiv bendova, bend imati, jer nisam nikad vidio prave ljude od kojih bih sastavio bend, pa ga nisam na silu išao sastavljati, dok se nije ukazala prilika, al’ DirtyHairy je puno toga odradio što se tiče benda, na skupljanju ljudi, jer je u kontaktu preko funk muzike sa funkerima, jazzerima, tako da sam napokon dobio i pravog bubnjara i basistu, koji kuže, koji slušaju hip hop općenito i funk i odrasli su na tome, tako da radimo taj koncept i mislimo da će to zvučati vrhunski. Nisam volio doći na koncerte nekih kolega koji su radili s bendovima i onda ne znam koja pjesma svira dok on ne počne repati jer je promijenjeno sve, takve spike nisam volio, a još manje kad sviraju nešto, kad ni groove nije kako treba biti nego više vuče na neki rock ili punk ili nešto, sve je to guba, sve je to super, ali u mom nekom viđenju ja ako imam bend oni moraju svirati moje beatove kad krene stvar da ti odmah znaš koja je to stvar, tako da smo  to sad zapeli od većih projekata, kako bi onda ponudili to još nešto publici, a i sebi dalje u nekom radu.
 

Najveća stvar je ipak taj novi dvostruki album. Prije nego pitam išta o Padu Sistema, što mi vi možete sami reći o njemu?

Pa osim tehnikalija, podataka da je dvostruki CD sa 29 pjesama, da se zove Pad Sistema po mojoj legendarnoj pjesmi (smijeh) koja mi je obilježila karijeru, super zadovoljan sam, ovaj album nije imao hype kao što je imao Verbalni Delikt, jer je teško općenito ovo ponoviti, to je bio taj trenutak, to je bila takva ploča, nitko se nije nadao, znate već koja je bila kombinacija, ali smo naravno sami svojim radom, pogotovo ja i moja ekipa, doveli to na jednu razinu kad već nema hypea, smo mi to počeli radom prezentirati, tako da sve je super, prva naklada se prodala, mislim da će sad štampati još, ne da sam prezadovoljan nego ne znam. Sad su bili ti spotovi Rolaj i Ja sam ulica, pa idemo dalje polako.

Zašto baš dupli album, obzirom na današnje standarde?

Pa danas su standardi ‘nema albuma’. U principu, tko izda album, to je hrpa svega i 2-3 singla udarna, ovo ostalo je ‘Ajmo nešto napravit’ album smo izdali, čak ljudi i ne izdaju albume, ja pričam kod nas, meni je drago kad vidim da se mladi trude, sad nije bitno kako to zvuče, da napravi neki kao album, pa će ga staviti na internet al’ da je nešto… Pa ne znam, drukčija su to vremena i ja volim raditi konceptualne stvari, znači ja dolazim iz tog vremena gdje je album bio sve. Znači album ti je bio ono, bolio te k**** jesi li imao hit singl il ne, ako si ti imao album kao izvođač, kao umjetnik, do jaja, to je ekipa poštovala i ti si morao zaživjeti, znaš ono, i onda ja imam tu filozofiju jer neda mi se, kao prvo ,nisam takav namjenski lik da bih išao raditi ‘E napravit ću sad dva-tri hita brate pa sam godinu-dvije miran i neki album ću nešto nafilat gore, pa je to to’ – ne, ja nisam takav lik, ja jednostavno to ne bih mogao raditi, mislim ne bih se mogao prisiliti tako namjenski raditi, nešto komercijalno, pa da to bude megahit. Nemam ni želju, vjerujem da bih mogao, ali, zašto? Album je po meni super, to je neka zaokružena priča, a dupli je iz razloga što smo nasnimali stvari, Sett i ja smo sjedili, rek’o ono, što ćemo sad od toliko stvari? Pa izbacit ćemo sve, sve je relativno dobro, nije ništa za izbaciti s albuma. Jer ja u principu kad radim album, ne radim neke pjesme u smislu ‘E možda će biti na albumu’, ja ako napravim, planski već unaprijed znam zašto je to tako. Ovo sam se zaletio malo i onda kad smo sjeli, rekli smo neka bude dupli album, ‘ko ga šiša.

Kako ste zadovoljni prijemom/prodajom albuma u regiji?

Kažem, jako sam zadovoljan, takva su vremena – mrak, mrak, s tim da je dupli CD, da je skuplji od svih domaćih za 20-30 kuna.

Obzirom da ste nekad kao član Tram11-a bili, ajmo reći, dio Menarta, a danas kao solo izvođač Aquariusa, kakva je razlika, jeste li zadovoljni poslom svoje izdavačke kuće?

Pa u principu, to su isto različita vremena, tako i diskografije. Nekad smo kao Tram 11 imali budžete za ploče od 100,000 maraka, a danas, ja sam sretan kao renomirani izvođač, već duže na sceni, 20 godina, da dobijem neki budžet, da platim studio, dečke s kojima radim itd. Izdavač… gle, kako kome. Meni dobro dođe još uvijek, ali da izdavači još uvijek rade nekakav posao kao prije, to više nije tako, to se sve promijenilo. Jer u principu ja sam i dalje smišljam sve, sam serviram, što ćemo za PR, kako ćemo promovirati i onda oni zapnu, rade, bacaju taj CD u distribuciju gdje god mogu. U globalu, kažem, drukčije je, nekad je to bilo tako, a danas, opet je dobro ako te kao mladog izvođača neko od labela uzme pod svoje i izda. Opet te netko drukčije gleda zbog toga, mediji i tako, neke stvari jesu bolje, ali da je sad nužno, da ti treba, može i bez toga, to su dokazali mnogi, prvi Krankšvesteri, ili ne znam, Kiša metaka, 40Industry… Poštivam isto i Jantara u tom smislu, jer on je svaki svoj CD štampao, napravio da to izgleda kako treba i sam nudio, iako ga sam izdaje… Te neke stvari su hvalevrijedne. Mladi opet danas slušaju samo MP3, treba taj CD prodati.

Kad smo već kod labela, sve se više nameće to pitanje njihove efektivnosti, sve više izvođača pribjegava objavi svojih izdanja u nezavisnom obliku putem interneta, kakav je Vaš stav oko tog?

Pa gle, meni je to super, ako si ti demo izvođač i onda izbacuješ sam na Internet, na svom kanalu ili već kako, na download i to je okej. Ali ako si ti već netko tko bi mogao nešto napraviti i nemaš izdavača, onda lako napraviš udrugu ili neki label, ima tih manjih labela, imaju ljudi neke privatne, odi s njima porazgovaraj, znaš, da to službeno izađe negdje, da se prodaje, skida, nebitno koje su fore, ali da bude nešto da se potrudiš da ne bude samo ‘E ja sam to od doma izbacio’.
 

Evo, Osijek je bio stanica turneje nakon dvije godine i nastupa u Oxygeneu s Brkom i DeYom. Što se događalo s nekim najavljenim i neodržanim nastupima, mislim da ih je bilo dva, ako nisam u krivu?

Ne, ne, jedan je bio. Ono nešto preko ljeta, taj neki festival i to je nešto propalo. Imali smo u Vukovaru dan prije gažu, i onda su nam praktički dan prije javili da je to propalo, što mi je bilo žao, to smo trebali imati kao promociju albuma u Osijeku. A recimo u 2012./2013. sam pretjerao, bio sam jedno 5-6 puta u godinu i pol dana, i onda smo morali malo napraviti stanku, zadnji koncert je bilo osjetno manje ljudi, upola nego što bude, tako da smo malo odmorili. Tako je to bilo kad je Verbalni delikt izašao, daj dođi 100 puta, kad je hype oko nečeg, daj dođi. Znaš kako to u Osijeku funkcionira, kad je nešto pomodno u trenutku, doći će ti još više ljudi, bit će rasprodano i tako.

Koje još gradove namjeravate posjetiti prilikom promoviranja albuma?

Još smo u hodu, dogovaramo to polako, bili smo u Vinkovcima, ići ćemo u Čakovec, pa taj veliki Zagreb danas, još dogovaramo nešto po Sloveniji, imamo Vukovar Film Festival na ljeto, u Hercegovini smo na nekom festivalu, mislim da ćemo ići u Mostar, bili smo u Sarajevu isto, Ljubljani, Rijeci, Beču, još se dogovaramo. Prvo se dogovorimo za 7-8 datuma i onda se polako nadodaje.

Dio prateće sekcije su i mladi reper Pendrek iz 40Industryja kao i DJ Nole, član Dregera, grupe ONI i isto tako suradnik spomenutih Fortijevaca. Kako je došlo do povećanja tima?

Pa do povećanja tima je došlo jer se Hairy seli za jedno mjesec dana u Novi Zeland i onda kako ja znam njih sve u Dubravi, svu tu ekipu koja je fakat odrastala na meni, kak’ sam počeo surađivati s Pendrekom, počeo sam se i s Noletom družiti, a i Nole je jako dobar s Hairyjem, koji ga je u principu i predložio, da uđe u tim kako bi bio adekvatna zamjena. Npr. Hairy je imao za naš koncert u Osijeku dogovoren gig u Ljubljani još odavno tako da smo Noleta uzeli odmah, ali Nole je već bio s nama po tim nekim gigovima i koncertima, tako da će biti i dalje DJ u ekipi kad se Hairy odseli. Mlad je, kvalitetan je, a ja tražim da mi DJ bude tehnički potkovan, naslušani da jednostavno zna svoj zadatak. Tak’ da jednostavno – njega sam uzeo.

Da se malo vratim na neke starije dane: Obzirom na stanje onda, recimo 2000. i danas, koje bi paralele povukli, a koje stvari su znatno drugačije?

Više znam neke razlike, nažalost, kakva je situacija ono, a paralele, pa ono, ima ljudi koji se bave sličnim stvarima, sad je to još masovnije, to je ta neka paralela. Drukčije je, jednostavno, pojavili su se neki podžanrovi, koji su moderni, prolazni, dođu-odu, tog baš nije bilo 2000., a danas je to nešto više izraženije, takva su vremena. I izdavači i mediji su onda bili drukčiji, druga je bila spika. Koliko danas imam osjećaj da je klincima sve lagano doma raditi, snimati, toliko je prije bilo teže nešto napraviti, ali onaj tko je napravio, bio je kvalitetan, lakše je mogao dobiti deal, lakše se moglo čuti za njega, u tom je neka caka. Mada je meni prije bilo, naravno, draže, danas se puno njih pojavi, ali s vremenom se to razvodni, mnogi nisu na nekoj razini kvalitete, a prije je bilo manje likova, ali su bili kvalitetniji, imam takav dojam.
 

Izbacili ste album Pad Sistema, Target planira objaviti Tramway LP, više godina nakon raspada grupe i dalje se stvari vrte oko Trama. Možete nam objasniti Vaš odnos sa Targetom kao nekadašnjim partnerom? Vjerujem da je ovo pitanje dio svakog intervjua…

Jako slabo se vidimo, u dobrim smo odnosima, sad sam ga vidio na godišnjici Blackouta, prije toga ga pola godine nisam nigdje sreo. Okej smo, nije da se družimo i viđamo, ali nismo zavađeni ili nešto.

Kako komentirate povlačenje Stoke iz rapa?

Šta ja znam… Mislim da je to komuna priča nažalost… Kad je to nekako bilo, imali smo jednu gažu skupa, nakon desetak dana je to objavio, poslije ga niti vidio niti čuo, nešto sam ga zvao, ne javlja se na telefon, ali mislim da je zadnja informacija ta da je opet otputovao, tako da je opet moguć povratak, nakon par godina.
 

Na sceni su danas, uz nekolicinu vas starijih lisaca i oldschool ekipe, neke nove struje, počevši od Kiše metaka, High5-a i sličnih sastava. Neke Vaše objave na društvenim mrežama, pa i nastupi (Masters @ Zagreb), na znanje su dali Vaš odnos prema tom trapu koji u Americi ,a i kod nas uzima sve više maha. Možete li ovdje dodatno pojasniti Vaš stav i razloge toga?

Ja sam samo rekao što mislim, po pitanju tog trapa, mislim da to lirički nije dostojno rapu, mislim da je to neka pomodna stvar, pogotovo kod nas, u Americi će proći moda, kod nas će se zadržat još malo i to je to, ja vjerujem da je to samo pomodno i da je to prošlo svoj zenit, špicu, barem ja to tako gledam. Oni jesu sad na nekoj razini, ali ništa ja to ne vidim dugotrajno kao što je rap napravio i kao što rap radi. A to za Kišu metaka sam to bio izjavio što jesam jer sam puk’o više na te intervjue i sranja, rep je mrtav, nek se maknu ovi oni, mislim, radite svoje, ja sve podržavam, mora biti svega, nema veze što nešto ne slušam, ali ću te podržati, ali nemojte gnojiti, zašto ja nekom smetam, zašto ja bilo kome smetam da se on ne može probiti na bilo koju scenu, repersku, trepersku, ili tehno ili na neki klinac – zašto bih ja njima smetao? Ne diram te, radim mjuzu, radi i ti svoje, što ćeš kukat ‘E to ne puše ljudi’, polako, radi brate, popušit će… Ako si dobar, popušit će, razumiješ… Al’ taj neki jaz se stvorio, općenito, od te 2005./2006. dok još nije bilo tog trapa i tih podžanrova su se mladi pobunili ‘Joj ne možemo od ovih stari disati’ – pa tko te drži? Ne, nego ne radiš dovoljno, nisi dovoljno uložio truda, nemaš dovoljno znanja, jer da imaš, ne bi bio demo 10godina nego bi se tebi nešto dogodilo već, a tu ti nisam ja kriv, što ti radiš lošiju mjuzu, pa potrudi se i napravi pravu stvar.

Kad smo već kod Amerike, što se najviše prati ovih dana kod Generala? Kako Vam se čini dosadašnji line-up Fresh Island festivala?

Što sad slušam… zadnji ovaj Joey Bada$$, Action Bronson, Kendricka sam poslušao dvaput, moram još, nije mi još sjeo, nije nikome koliko sam shvatio, pomalo je preproducirano i previše svega. Naravno, Wu-Tang, Ghostfacea, Freddie Gibbsa, svašta nešto ima od tih novijih, mlađih, dobrog rapa izlazi. Nije baš kao devedesetih u Americi, jer je to još tada bilo sve kao novo, tada su izlazile te klasike, isto kao i osamdesetih, ali izlaze i dalje dobri rap albumi, Pharoahe Monch također je imao dobar album.

Što se Fresha tiče, meni se sviđaju poneki dijelovi line-upa, prve godine Nas, druge godine KRS, sad mi je super Joey Bada$$, Danny Brown, Action Bronson što dolaze, okej, ja kužim da je to Zrće, da to mora biti i komercijale radi publike koja je strana, 95%, vidjeli smo da domaće ne prolazi baš, da nema smisla, jer nema naše publike, balkanske, baš dolje. U globalu što se tiče line-upa, meni je to guba, super, Snoop i tako, tko hoće, tko voli, neka roka. Tko voli KRS-a, Joeya, rap baš rap i taj dođe na svoje ako poželi otići vidjeti. Žao mi je što domaći rap baš nije zaživio, mada ja znam razloge, Zrće je samo po sebi takvo mjesto gdje nikad rap nije ni živio, nikad rap publika nije imala običaj otići tamo, imaju tu neku averziju prema tome, a i dosta je skupo, strancima je to povoljno, a iskreno, nama, meni, je to skupo. Tamo nekom studošu koji radi za 2,5-3 soma kuna, pa mu toliko treba za jedan vikend da bi ubo apartman, popio nešto, pojeo, platio kartu, jednostavno je skupo. Kad se sve to skupi na jednom mjestu za domaće ljude, nije baš tako lagano… Ali nema veze, nek’ dolaze stranci i troše novac.

Ako ste upratili jedan osječki projekt zvan RapSkillz – Rapbattle – Vaš kometar? Možda nije King oftheDot, ali je ipak nešto novo za ovo podneblje.

Gledao sam, da, neke snimke sam ukratko pogledao, nešto su me dečki kontaktirali da dođem kao sudac bit sljedeći put. Ne znam, podržavam svakako takve stvari, zašto da ne, svakako je osvježenje. Ima ekipe, repera, koji nikad neće ploče snimati ali su zato freestylebattle reperi i u tom su se našli. Mora nešto i tako biti, neka bude, naravno da podržavam.

Par brzopoteznih rap-related betl pitanja:

WuTang / NWA?

Tupac / Biggie?

Pete Rock / DJ Premier? – obojica.

Diddy / Suge Knight? – nijedan, brzopotezno.

Missy Eliott / Lil’ Kim?

A Tribe Called Quest / Outkast?

RuntheJewels / Company Flow?

El-P / Alchemist? – obojica.

Action Bronson / Danny Brown?

Joey Badass / KendrickLamar?

A$AP Mob / Beast Coast?

Lil’ Wayne / Drake? – „ nijednog ne slušam, nijedan mi nije dobar. “

Nas / Jay-Z?

Run DMC / Beastie Boys?

Geto Boys / UGK?

Ruthless Records / Death Row?

Interscope / Def Jam?

The Firm / Conglomerate (Flipmode)?