Naziv albuma: Neće rijeka zrakom teći

Izdavač: Aquarius Records

Godina izdanja: Svibanj, 2015.

Žanr: Pop rock

Trajanje: 00:38:31

Broj pjesama: 10

Najava novog albuma imena Neće rijeka zrakom teći počela je već u siječnju ove godine objavom hit singla Čudna ili čudesna koji je zaista postigao velik uspjeh na svim top ljestvicama te radijskim stanicama, što zbog trenutačne popularnosti grupe, što zbog zaista odlične pjesme. Krajem travnja, izašao je i singl Neće rijeka zrakom teći koji je ujedno i zadnji pred izlazak istoimenog albuma.

Uzeo sam podosta slobodnog vremena na dan izlaska albuma da ga kvalitetno preslušam i nekoliko puta prođem, svjestan svih pojava koje nerijetko prate izlaske drugih studijskih albuma, kao što je recimo nepisano pravilo ‘prokletstva drugog albuma’ gdje se često dogodi da nakon odličnog prvog albuma, izvođači podbace i izbace drugi album koji je kvalitetan, ali zbog prevelikih očekivanja ipak bude svrstan u kategoriju ‘prosječnih’. S prilično velikom tugom moram reći da se upravo to i dogodilo Silenteu. Možda se radi o mom vlastitom ukusu, možda se radi o tome da mi pjesme nisu sjele na prva tri slušanja, tko zna, možda mi sjednu nakon desetog, ali stvar je u tome da od deset novih izbačenih pjesama (među kojima su dva singla koja smo već čuli), niti jedna jedina mi nije ostala u nekom pamćenju. Da se razumijemo, nije to zbog same kvalitete pjesama, svaka pjesma po sebi je stvarno kvalitetna i nosi određenu poruku, bio to uzbudljiv unutarnji svijet tekstopisca Sanina Karamehmedovića ili nešto drugo, jer ipak na produkciji je radio Nikša Bratoš koji je albumu dao novu dimenziju prepoznatljivosti.

Ono što mi je zapelo za uho i što me zaista neugodno iznenadilo na novom albumu je repetitivnost pjesama. Izuzev singla Čudna ili čudesna koji mi je nekako osobno bliži prvom albumu, novih devet pjesama su mi nekako sve na isti kalup. Prvi album je donio fenomenalne singlove Terca na tišinu i Još jednom koji su bili poduprti s kvalitetom ostatka albuma, gdje su se ispremiješale pjesme življeg stila kao što je Svila sa pjesmama melankoličnog ugođaja kao što je Noćas ona nije ona, no poanta je da je svaka od tih pjesama imala svoj poseban potpis i apsolutno svaku pjesmu iz albuma Lovac na čudesa bih znao u ovom momentu prepoznati. Upravo to je ono što nedostaje novom albumu, taj identifikacijski potpis svake pjesme. Bez daljnjega ću ustvrditi da je album produkcijski na visokom nivou, Lorena Milina je kao i uvijek odlična na violini, ritam sekcija Sanina Karamehmedovića i Ivuše Gojana je na očekivano visokoj razini, vokali Tibor i Doris su također uredno odradili svoj dio posla, a i tekstovi pjesama su zaista kvalitetni, tu se nema što prigovoriti, ali kada čujem pjesmu Rekla si da nikad nisi voljela ovako i nakon toga pjesmu Jer te imam da me boliš i zapitam se “zar nisam tu pjesmu maloprije čuo?”, onda negdje postoji problem, pogotovo kad se takva situacija dogodi s još nekoliko pjesama na albumu.

Jednostavno prevladava osjećaj da su nakon fenomenalnog uspjeha prvog albuma krenuli metodom maksimalnog reduciranja rizika u vezi drugog albuma, što ga je po mom mišljenju lišilo svježine i kao rezultat izbačen je album koji je dobar, ali samo to i ništa više od toga, a Silente kao grupa zaslužuje daleko više od toga da budu ‘samo’ dobri. Usprkos svemu tome, moje mišljenje o bendu se nije nimalo promijenilo te ih i dalje smatram jednim od najkvalitetnijih bendova koje domaća pop – rock scena može ponuditi i s užitkom ću otići na njihov skorašnji koncert u Osijeku. Čisto da za kraj ponovim, dojam o albumu je apsolutno subjektivan i vodeći se istinitom frazom da se o ukusima ne raspravlja, vrlo vjerojatno će se mnogima album zapravo i svidjeti te će stoga ova recenzija biti diskreditirana, no kao osoba koja cijeni umjetnike koji iskušavaju nova polja i koji se ne libe preuzeti malo rizika u izradi pjesama, moram reći da me ipak sveukupna repetitivnost pjesama u albumu pomalo razočarala, jer Silente može i zna bolje, što je prvi album jasno pokazao. No usprkos svemu, moje mišljenje o njima se neće promijeniti jednom recenzijom kao što se nadam da neće niti ičije tuđe, jer činjenica ostaje da je Silente i dalje fenomenalan bend koji će s godinama sve više rasti te se nadamo da će s popularnošću ipak zadržati i poniznost i skromnost koje ih trenutno krase, a to je osobina važnija od svih pjesama i svih albuma svijeta.

Popis pjesama:

1. Kako misliš

2. Sinoć su vatre bile jake

3. I u mojoj i u tvojoj sobi

4. Koliko toliko

5. Rekla si da nikad nisi voljela ovako

6. Pjesma koja samu sebe mrzi

7. Jer te imam da me boliš

8. Čudna ili čudesna

9. Neće rijeka zrakom teći

10. Neobranjivo