Bit ću iskren, od svakog aspekta novinarskog posla s kojim sam se susreo, ovo je zasad uvjerljivo najteži. Preda mnom je zadatak pisanja izvještaja o posjećenom koncertnom spektaklu. Jasno je, nadam se, da je onaj dio kod dobivanja akreditacije svakako zahvalniji i nekako omiljeniji dio posla, ali u svrhu opravdavanja tog pressa, ja svakom od čitatelja moram pismenim, dakle daleko manje kreativnijim putem, predočiti događaj koji sam najviše osjetio kroz vizualne i auditivne receptore. Nezahvalan zadatak, stoga moje zahvale svakom ponaosob tko si da dovoljno truda čitati moje viđenje vlastite odiseje, koncert Cali Agentsa u Zagrebu.

Bit ću iskren i u drugom paragrafu zaredom. Prosječnom pratitelju rapa u Hrvatskoj, sintagma ‘američki reperi’ u kontekstu dolaska u Hrvatsku, svakako bi trebali malo zaigrati u uhu, dovoljno za malu količinu intrige o mogućem posjetu koncerta tih repera.
A onda kada shvatite da je rješenje te x nepoznanice zvane američki reperi kalifornijska grupa Cali Agents, pomalo splasne ta želja i intriga, pogotovo uz logističko-financijsku prirodu problema koja se meni redovito pojavljuje kao komplikacija. Iako se smatram velikim zaljubljenikom u kulturu općenito i dakako, rap kao najčišći oblik zabave proizišao iz nje, pomalo je bilo teško natjerati se na još jednu eskapadu, no i ta prepona je nekako preskočena. Cali Agentsi su pak kultna grupa među underground posjetiteljima, ali među širom publikom podosta nepoznatija, što zbog ponekih problema između Rasca i Planet Asie, individualnih karijera, toliko i zbog albuma koji nisu za šire mase.

Povodom turneje u čast obilježavanja 15. godišnjice izlaska jednog od takvih, kultnog How the West was One, sinoć je dvojac nastupio u prostoru Kluba Studenata Elektrotehnike – KSET-u.

Sam KSET u zadnje vrijeme ima posebnih peripetija. Naime, još od zadnje organizatorske suradnje Blackouta i Phat KSET-a povodom 21. godišnjice Blackouta kada je po prvi puta policija prekinula nastup bostonske četvorke [REPORT], spomenuta okolnost se dogodila na više slijedećih događaja, što je nagnalo voditeljsku strukturu kluba na uređivanje prostora u svrhu poboljšanja zvučne izolacije. Budući da sinoć nije bilo nikakvih policajaca osim kalifornijskih agenata, u toj namjeri su uspjeli.

Osim kvinteta organizatora (Phat Phillie [Blackout], Soul Bader, Slip Mat, DJ Chill i DJ NoDef [Phat KSET]) koji su bili navedeni kao nekakav warm-up (nisam siguran tko je na kraju sve vrtio a tko ne), za zagrijavanje su poslužili Tibor & Flowdeep, ali bez potonjeg. Spomenuti dvojac mlada je kombinacija na relaciji reper-producent koja uskoro objavljuje svoj album zvan Pacino, i to 20. svibnja, ali umjesto Flowdeepa, DJ za Tibora i njegovog back vokala Mijata Tomića iz Dekadenata, bio je zagrebački klupski DJ i rezident Hip Hop Unityja Katz.

Njihov nastup bio je gotovo sramotno popraćen, kao uostalom i cijela manifestacija za koju vjerujem da je ‘zakasnila’, i to dobrih 10+ godina u Zagrebu. Potpuno su drukčija vremena danas nego su bila za vrijeme slavnih dana Aquariusa početkom tisućljeća. No i dalje nisam propustio primijetiti sumorna lica u publici zbog slabog posjeta, ista ona na kakva sam, kao aktivni član osječke koncertno-kužerske scene već nažalost navikao.
Momci su izveli četiri pjesme sa spomenutog izdanja, i to redom objavljenu Lekadol, Jedan Put za Um, Rituali i za kraj AZ-evu, ali na njihov način – The Come Up.

Negdje oko pola 1 nakon ponoći, na binu se nakon kratke pauze penje trojac Durag Dynasty na čelu sa DJ True Justiceom, inače simpatičnim debeljuškastim afroameričkim DJ-om radijske pojave koja nalikuje na one zbunjene glumce iz sitcoma kao što su Princ iz Bel-Aira ili Pod istim Krovom. Stalna formacija Durag Dynastyja  sastoji od TriStatea, Planet Asie i Killer Bena, koji je iz meni nedokučenog razloga bio neprisutan, pa su tako polusatni hip – hop show nabijen energijom i snažnim matricama kvalitetno odradili preostala dvojica. Zašto je bilo tako? Iz razloga što su Planet Asia i TriState bili odlično usklađeni, repali su među publikom koja je skandirala ono za što je bila zatražena i koja je bila odlično raspoložena unatoč malobrojnosti koja je odzvanjala prostorom KSET-a, na žalost domaće scene. D.D. su izveli nekolicinu pjesama sa albuma 360 Waves iz 2013. godine, prilikom čega su pozdravili slavnog producenta Alchemista, u potpunosti zaslužnog za aranžmane ovog ‘showtimeovski Lakerskog’, kako cover govori – dinastičnog, ali i dinamičnog albuma.

Odjednom, oko 1, na bini se iznenada zamjenjuju Rasco i TriState i ‘headlineri’ počinju svoj performans, dok ih TriState snima, baca back vokale a True Justice svojim, ponavljam, simpatično-nazalnim glasom dodatno potpiruje show.

Ne moram ni isticati posebno da se setlista većinski odnosila na pjesme sa How the West was One albuma, samo ću dodatno napomenuti kako je energija sa Durag Dynastyja prešla i na Cali Agentse koji su kroz nastup od jednog sata, možda nešto sitnije, kvalitetnim undergroundom zabavili prisutne, među kojima su bile očekivane ‘njuške’ domaće scene, kao što su General Woo, Stupni i Bizzo  ili recimo Timbe iz beogradskog Bad Copyja, osoba koja je potegnula dalje i od mene za svjedočanstvo o tome Kako je Zapad bio Jedan (ili možda Pobjeđen?). Na kraju su izvođači bili strpljivi za fotografiranje sa fanovima, a postojao je i poseban merchandise štand, za sve s viškom novca/ljubavi za neka od izdanja ili službenu majicu turneje, odnosno, zagrebačke stanice turneje.

Nemam nešto posebno dodati u konkluziji reportaže, osobno sam se kvalitetno proveo, čuo pjesme koje možda u bližoj budućnosti neću imati priliku, ponovno susreo već dobro poznata lica i na kraju krajeva, ispratio još jedan poveći event koji mi je, nažalost, potvrdio sumnje kako hip – hop, odnosno rap, u Hrvatskoj čak i nakon par nenadanih b-boy poteza na sinoćnjem koncertu, polagano gubi stabilnost koja je nekada bila na puno zavidnijim razinama.

Naslovna fotografija: Ivan Radović