Eclipse Of Time, ili skraćeno EOT, nešto je između novog i nešto starijeg, već kod publike uhodanog benda. Osnovani 2008. godine, zaredali su nastupe, autorske skladbe i sudjelovali na nekoliko zvučnijih festivala i organizacijskih koncerata, a 2012. krenuli su u realizaciju albuma prvijenca koji je svjetlo dana ugledao koncem prošle godine i nazvao se, ne previše optimistično za prvi album – A World Without Hope. Miješajući miks srodnih žanrova kao što su rock s power i simfoničnim stilovima i metal s alternativnim pristupom, nekako je predodređeno da za takav splet „kompleksnijih“ žanrova mora nastati i veoma dobar produkcijski dio, kao i za mix i mastering, a toga posla se veoma kvalitetno prihvatio Dragutin Smokrvić – Smokva, ističući, uz rukovodstvo benda, najbitnije elemente u pojedinim skladbama s ciljem da skladbe zvuče raznoliko i autentično.

Što se tiče moguće usporedbe s ostalim domaćim bendovima, što novijim što starijim, EOT je prilično diferenciran u segmentima vidne osciliranosti između glazbene strogoće i pretjerane mirnoće, a da pjevaju većinom na hrvatskom, mogli bi se pronaći elementi grupe Keops ili nekim fazama Opće Opasnosti te se tu mogu pronaći određene reference. Spomenuto je dakle da bend pjeva tekstove pretežito na engleskom jeziku, a ima i dvije pjesme na hrvatskom koje su predstavljene za hrvatsko tržište i ostale koje bi značile nekakvo pristupanje inozemnoj sceni. Ah, ta heterogeničnost engleskog jezika, koliko dobroga može donijeti…no, s druge strane, može donijeti i nepredvidljive rezultate stanovnicima područja nekog drugog i grubljeg jezika.

Naime, većinski u nekim pjesmama pjevač Kristijan Stepinac, unatoč odličnom i šarolikom vokalu ima problema s izgovorom, a slušatelj s nerazumljivošću pojedinih riječi engleskog jezika. Zamršeno izgovaranje nekih riječi na svu je sreću pojednostavljeno zbog laganih i lako pamtljivih tekstova ljubavne tematike gdje je rima jednostavna i nezahtjevna, iako su tekstovi uglavnom moćni i efektivni.  Što se tiče trajanja pjesama, neke poruke mogle bi biti jasnije u nešto kraćem izdanju, no koncepcijski, album nije zahtjevan te je jedino u nekim slučajevima, kada se želite više puta vratiti nekoj engleskoj pjesmi potrebno više puta slušanje kako biste uhvatili točno o kojoj je pjesmi i simbolici pjesme riječ, dok su pjesme na hrvatskom naravno više razumljive i lakše ulaze u uho.

Art cover albuma interesantno je i modernistički odrađen, svaki tekst pjesme pored sebe ima nekakav simbolični splet raznih predmeta i znakova koji upućuju na riječi pjesme, stoga svaka pohvala ide i likovnom oblikovanju Gorana Glavca te fotografijama Mihaela Drakšića. Osvrnimo se u narednih par paragrafa na to kako prvijenac „diše“.

Simfonijski rock očituje se već nakon preludija za pjesmu Loving You In A Lost Way gdje se, osim blage problematike pjevanja engleskog nazire sviračka i vokalna zrelost te album upućuje u intrigantan nastavak kojega donosi ponešto agresivnija i užurbanija pjesma Into The Night. Nastavlja se s pjesmom Love Is A Poison koja sadrži growl na početku, heavy metal, zanimljive solaže i skladnost u brzini. Upon Me And You s druge je strane aerosmitovska balada u heavy metal obliku s povremenim growlom koji se inače ne viđa toliko često među bendovima pretežito lakšeg zvuka nego u nekim podžanrovima metal glazbe.

Ever Come Back zanimljiva je i vrlo dobra balada s očekivanim tekstom, ali je vješto koncipirana skladba, dok se onda slušatelj prebacuje u ponovno nešto užurbanije vode s pjesmom Hed Down South gdje nailazimo na poveći broj growlova, heavy metala i izvježbane svirke. A World Without Hope – naslovna stvar, nudi interesantan uvodni instrumental od minute i četiri minute „prave“ pjesme u kojoj se također izražavaju moćni refreni i solaže, socijalno osviješten tekst i ponovno engleski na kojemu se pjevački i lirički treba poraditi da bi bend dobio na dodatnoj kvaliteti. S pjesmom Još te uvijek volim kao da završava regularni dio albuma i kreću pjesme s hrvatskim tekstovima kako bi se bend približio i domaćoj publici, iako je tekst naizgled plitak i prosječan, „opravdava“ ga odlična vokalna izvedba. Znatno kvalitetnija, po osobnom dojmu i jača balada s jednostavnim, ali efektnim tekstom je Za nju s kojom će bend uspjeti dirnuti ženski dio publike. Kraj albuma upotpunjava balada U prolazu vremena koja u potpunosti ne odudara od albuma, a slušatelji koji će se udubiti u specifičnu baladu otkrit će veće pojedinosti pjesme i više će se uživjeti, stoga se preporuča preslušavanje nekog dijela materijala više puta ukoliko uistinu grupi želite dati priliku, što svakako i trebate pokušati ako ste u raspoloženju za glazbeno istraživanje.

Za prvijenac stvarno nije nadobudno, nije pretenciozno i nije overhajpano pa da se može reći da bend ne zaslužuje priliku iskazati se još više na nekom sljedećem uratku. Bilo bi jako korisno, ako se bend želi nastaviti baviti fuzijom englesko-hrvatskih tekstova, da se poradi na neizvornom jeziku koliko god možda zvučao ili izgledao jednostavnim, a ukoliko se pokaže neka prilika idealnom, možda će ovaj old-school zvuk upakiran u moderna rješenja i komponente zaživjeti ne samo među tuzemnom publikom. Vrlo dobro poslagan album sa solidnim i čvrstim pjesmama nagovještaju kako će nam EOT imati puno toga za reći.

1. Loving You In A Lost Way / Prelude

2. Loving You In A Lost Way

3. Into The Night

4. Love Is A Poison

5. Upon Me And You

6. Ever Come Back

7. Hed Down South

8. A World Without Hope / Entr’acte

9. A World Without Hope

10. Još te uvijek volim (I Still Love You)

11. Za nju (For Her)

12. U prolazu vremena (In The Passage Of Time)