Naziv albuma: I mi smo došli na red

Izdavač: Dallas Records

Godina izdanja: 2014.

Producent: Tomislav F. Šušak

Žanr: Pop

Trajanje: 00:59:33

Broj singlova: 13

Glazbeno putovanje Aljoše Šerića, hrvatskog kantautora i odvjetnika s nekadašnjom splitskom, a današnjom zagrebačkom adresom kretalo se kroz interesantne staze – grupa Ramirez označila je takozvani new new wave pokret u hrvatskoj glazbi u paru s virovitičkom Vatrom, ponekad žestoki, ponekad soft rock zvuk i pretežito melankolični i bezizlazni tekstovi pratili su nas 10-ak godina te je Ramirez urezao svoje ime u jedno razdoblje hrvatske glazbe. 2007. godine Aljoša je primijetio kako mu Ramirez zvukovno nije uspio pokriti sve tekstove koje je planirao snimiti, tako da se osniva novi projekt po imenu Pavel. Mirniji, akustičniji, nešto vedriji i instrumentalno bogatiji, Pavel svoje putovanje očekivano nije krenuo jednakom žestinom kao što za njega danas čujemo svakodnevno, ali su te pjesme dodatno upotpunile Aljošin rukopis i stvorio se kreativniji pop zvuk na ovim prostorima. Da sada skratimo Pavelovu putanju, čak pet godina poslije izlazi drugi studijski album „Od prve zvijezde ravno“ koji je iznjedrio pjesmu „Zbog tebe“ zbog koje je Pavel dobio svoj radijski prostor te ga sustavno čuva svakim novim singlom. Već godinu i pol dana kasnije susrećemo se sa singlom Čuvaj me na kojemu pjeva Antonia Matković Šerić, koja je sve dotad bila back vokal, a sada je, osim što je nedavno stupila u brak s Aljošom, postala i punopravni vokal i važan stup na podosta pjesama s novog albuma. Singl je postao hit te je po meni najkompletnija pjesma benda od nastanka, a nakon što smo dobili drugi singl i naposljetku cijeli album, dobio sam dojam kao da se kurs albuma u kratkom roku promijenio, jer pjesma prilično odskače od cjelokupnog zvuka.

Stvaranje albuma također je najavila i pjesma Autentično osrednji koja je ostala upravo to – autentično osrednja. Čini mi se kao da je nastala još u vrijeme prošlog albuma te se konceptualno može usporediti sa „Sve si gluplji što stariji bivaš“, a nakon drugog singla uslijedio nam je „I mi smo došli na red“.

Aljoša je promijenio rukopis gotovo u sličnom trenutku kada mu se promijenio i život, brak je očigledno snažno i jako uplivao u pozitivizam koji vlada cijelim albumom, pjesme su poletne, vedre i pune optimističnih poruka, kao da cijelim albumom vlada dur kojemu se ne nazire tama.

Isto tako, ovo je dosad najraznovrsniji Pavelov album jer se događaju šarolike promjene instrumenata i glazbenih žanrova, no kada se sve uokviri, album se ne može strpati niti u jednu ladicu osim u ogromnu prostoriju koja se zove „moderni pop“. Kvalitetan zvuk i visoka produkcija dodatno su obogatili te nam približili melodičnost raznoraznih instrumenata, tako da se može reći da je nepredvidljivost učinkovita.

Tekstovi pjesama, osim što odišu srećom ili tugom koja završi optimistično, napisani su tako da cijeli album narativno, a i filmski podsjeća na dijalog između bilo koje muške i ženske osobe, jednog para koji je u svađi, ali na kraju shvate da su jedno drugom najvažniji, tako da Aljoša često prepusti glavni mikrofon Antoniji koja je vokalna pripomoć na svakoj neinstrumentalnoj skladbi.

Ne treba nikako zapostaviti rad samoga benda koji je i koncertno i studijski jako uštiman, a cijela priča počinje s uvodom u zanosnu melodijsko-vokalnu šestominutnu skladbu Čaroban, a naznaka kakav će zvuk albuma biti savršeno predstavljaju stihovi: „donosim jasan čvrsti stav – biti ću vedar, čio i zdrav, od sad zauvijek naprosto čaroban.”

Album nastavlja s instumentalnom numerom Jasmina sanja u tehnikoloru, idealna dječja pjesma ili za neku božićnu reklamu koja je prepuna egzotičnih instrumenata, dok je Pastorala koja slijedi nakon spomenute Autentično osrednji uobličena balaševićevskim tekstom te jednostavnom i pitkom melodijom. Ljubav stoljeća zadnja je pjesma koja je dobila svoj spot, a ispala je kao odlična simbioza Aljošinog i Antonijinog vokala, rezimirajuća pjesma o pojmu ljubavi kroz loše i  dobro uz nježan kostarikanski prizvuk. Zvukovna tematika ubrzo se mijenja u jazz pristup kada se s pomoću kontrabasa i saksofona odsvirala pozitivno nastrojena Tek je prva s očekivanim ishodom. Brza transformacija događa se nakon „Čuvaj me“ i tako dobivamo Dobro je da sam bivši, gdje se šaroliki žanrovi i dalje bojaju kroz ovu pjesmu latino ritma te veoma pametnog i sadržajnog teksta.

3:27 AM može se okarakterizirati već kao ”tipična Pavelova” pjesma, s jakim pojavljivanjima gitarističkog sola što opet ne čini tipičnost njihovog izričaja, tako da pjesma dobiva balans kojega nedefinirano ime pjesme pak nema. Nedjelje su Aljoši opet postale zanimljive u pjesmi Ispočetka za razliku od ‘Nedjelje popodne’, vidno je da se promijenio tijek Aljošinog života, a to izričito predstavlja nama kroz glazbu, dok neki ”glazbenici” to rade kroz bespuća žutoga tiska. Uz njega je nikad nije bilo strah narativna je priča koju uljepšava truba te ova pjesma zatvara regularni dio albuma, a za bonus albuma dobivamo Od svjetla i ptica. Velika greška je što pjesma nije zamijećena još 2011. godine kada se prvi put pojavila na posljednjem Ramirezovom albumu, no Pavel je to htio ispraviti te se čini kao da je Aljoša htio izabrati njemu jednu od najdražih pjesama općenito i staviti je u Pavelov kontekst, a pjesma je posvećena njegovom djedu.

Koliko god Ramirezov  zadnji album bio možda najpozitivniji album Ramireza, „I mi smo došli na red“ najsretniji je i najšarolikiji Aljošin uradak dosad. Pavel samo mora nastaviti u ovom stilu i s vremena na vrijeme podsjetiti nas na dobru staru melankoliju kakvu su neki od najboljih Aljošinih tekstova imali. A i u širem autorstvu. No slažem se da u ovo sumorno vrijeme nešto pozitivne vibre za uši uvijek dobro dođe.

01. Uvod

02. Čaroban

03. Jasmina sanja u tehnikoloru

04. Autentično osrednji

05. Pastorala

06. Ljubav stoljeća

07. Tek je prva

08. Čuvaj me

09. Dobro je da sam bivši

10. 3:27 AM

11. Ispočetka

12. Uz njega je nikad nije bilo strah

13. BONUS – Od svjetla i ptica