Gužva u 16-ercu: Kako mi polako matorimo s godinama, možda i ubrzamo stvari da uspijemo sve reći što imamo

Za početak kliše pitanje. Što je zapravo Gužva u 16-ercu te kako je došlo do osnutka benda?

Gužva je punk rock bend koji svira dugi niz godina, a do ideje osnutka došlo je već u srednjoj školi. Jela i Kemo išli su isti razred, a Muto je bio Kemin susjed i prijatelj iz osnovne.

Nastali ste davne 1993. godine, a ove godine imate već 21 godinu uspješnog rada. Što se sve „uguralo“ u Gužvu u dvije dekade?

Uguralo se par albuma, isto toliko kombija, desetak raznih prostora za probe i pokuse, ukupno 9 članova koji su pripadali grupi sve ove godine. Uguralo se tu nekako i par kubika piva, vina i ostalih tekućina koje ne spadaju u bezalkoholne i naravno puno druženja i upoznavanja. Nekako bi trebalo spomenuti svu silu koncerata koje smo odsvirali, u par navrata je spomenuto kako smo jedan od koncertno najaktivnijih bendova s ovih prostora.

Što se sve događalo između ’93. i ’98. godine prije osvojenog prvog mjesta na Art&Music festivalu u Puli?

Bile su to ne toliko uspješne ”demo” godine. Prvi demo snimljen u Zagrebu i nije bio toliko loš, svi naredni materijali bili su kvalitetom ispod razine. U tim godinama najviše smo se najviše izražavali koncertno, najčešće u svom rodnom gradu i okolini. Od početaka smo uspjeli pridobiti pozornost publike, a to se nastavilo do danas.

Prvi album „Čir na 12-ercu“ (danas smatran kultnim albumom) potpisujete za Croatia Records i nedugo zatim ostvajete Crnog Mačića za najbolji novi bend. Kako su se zapravo nagrade odrazile na daljni razvoj i pravi početak Gužve u 16-ercu?

Nagrade su u to doba puno značile, dignu te na stepenicu više, daju ti poleta, elana za daljnji rad, služile su naravno i za upoznavanje Gužve i organizatora koncerata u to doba početaka interneta i nemogućnosti dobivanja informacija o bendovima, pjesmama, koncertima. Danas bi se moglo reći kako se ponosimo nagradama, ali bi isto tako mogli te nagrade spominjati i drugi bendovi koji su ih osvajali, a to ne rade. Pobogu, pa to je bilo prije 15 godina, nemojmo živjeti u prošlosti i spominjati staru slavu, od toga malo vajde ima. Gledajmo u budućnost, buduće pjesme, koncerte, festivale, projekte i ostalo.

Imate li glazbene uzore?

Imamo, sve osim narodnjaka, tamburaša i klapa. Svaki od nas sluša sličnu vrstu glazbe , naravno da nemamo svi jednak ukus ali se prvog pravila držimo; nema narodnjaka, tamburaša i klapa.

S prvim albumom donosite i prve prave „hitove“ kao što su: „Zijevanje“, „D.J. Materijalista“ i nezaobilazan dio i danas postojećeg repertoara „Vođa plemena“. U tada kultnoj emisiji Hit Depo vrtili su se spotovi za pjesme „Zijevanje“ i „D.J. Materijalista“ ali spot za pjesmu „Vođa plemena“ nikad nije ugledao svijetlo dana. Hoće li se to uskoro promijeniti, barem kao poklon „zgužvanim“ fanovima?

Za sad nije u planu, ali nije isključeno u budućnosti. Ta pjesma je ostavila debeli trag kod naše publike, možda je bolje da u neke stvari ne diramo i ostavimo našim fanovima da sami u svojoj glavi snime spot za istu.

Možete li potvrditi ili opovrgnuti mit o nastanku pjesme „Oblačanje“? Naime urbani mit govori kako je jedna mlada žena ostala trudna, a potom uplakana lica skupljala „pare“ za kolica. Navodno je mit istinit. Ako postoji neka druga priča o nastanku pjesme voljeli bi razbiti taj„mit“.

Priča je izmišljena ali utemeljena na stvarnim događajima. I to je možda bolje ostaviti mašti na volju, ako vam ispričamo cijelu priču onda to više nije „mit“ , a samim time nije ni upola zanimljivo kao što je sada!

Bendovi često mjenjaju postavu, je li to bio i slučaj u Gužvi?

U prve dvije godine benda smo dva puta promijenili ritam sekciju (basistu i bubnjara) i to je to, ali kako smo blesavi možemo opet. Šalimo se, ova zadnja dvojica ritam sekcije su nam se uvukla pod kožu, možda je vrijeme promjeniti drugu dvojicu ha ha.

Kako za koga, drugi album je provokativnog imena „Punk urac“ kojeg potpisujete za Dirty Old Label. Čemu mijenjanje izdavača? Možda neko nezadovoljstvo ili?

Prvi album snimljen je za izdavača Croatia Records s kojim je postojao ugovor za drugi album u roku 2 godine, ali se nije ispoštovao s naše strane. Jednostavno smo sami snimili drugi album i izdali ga kod nezavisnog izdavača.

„Punk urac“ donosi malo žešći zvuk za razliku od prvog albuma „Čir na 12-ercu“. Mislite li da je žešći zvuk rezultirao povećanjem broja publike ili se publika povećala zbog drugih faktora?

Za žestinu je zaslužan snimatelj, kvaliteta snimke (studio) i možda malo čvršće pjesme. Možete usporediti snimku pjesme Vođa Plemena s prvog i drugog albuma. Što se povećanja ili smanjenja publike tiče, mislimo da se to nije dogodilo. Prije 2 godine na koncert nam je došlo dvoje ljudi, isto kao i prije petnaestak kad nam je došao jedan čovjek.

Tko je Kemo i zašto Kemo „pegla“ ženu?

Kemo je gitarista i najproduktivniji pjesmopisac Gužve koji se zbog posla preselio u Zagreb gdje je i trajno nastanjen sa svojom obitelji te nema više vremena za kvalitetniji rad s bendom (probe, koncerti). Izraz ”peglanje” odnosi se na malo žešće vođenje ljubavi.

Kao i na prvom albumu, na drugom se također nalazi obrada pjesme (Bogdan), danas je to zapravo „moderno“ i imamo najezdu bendova koji se bave isključivo obradama. Kako komentirate takve bendove, naročito Tešku Industriju i Pullover?

Ima takvih bendova puno više, uvijek ih je bilo i biti će ih. Postoje i autorski bendovi koji su napravili i čitave albume obrada, ali su nakon njih nastavili ponovno nizati autorske albume. Nemamo nikakvih loših komentara, neka ljudi sviraju.

Također ste za drugi album snimili i dva spota (za pjesme Kifla i Slavuj). Tko vam režira spotove i odakle crpite inspiraciju za stvaranje video materijala?

Kifla je bio uradak jednog srednjoškolca kao nekakav zadatak u školi. Ispalo je odlično osim što je naš bubnjar zaspao pa nije došao na snimanje. Slavuj je režirao Silvio Mirošničenko iz Josipovca. Za neke spotove skontamo sami koju ideju, a neke osmisli sam redatelj.

Pjesmom „Brigade“ veličate radne akcije i neka „druga“ vremena. Koliko su zapravo radne akcije prije bile važne? Mislite li da ih treba ponovno uvesti s obzirom na veliku nezaposlesnost? Možda je bolje da mladi rade na radnim akcijama nego da piju ispred trgovina.

Pjesmom Brigade, osim o spominjanju nekih ”drugih” vremena govorimo o demokraciji i slobodi govora, može se to iščitati iz drugog dijela refrena : ”zinuo si k’o dijete ispred trgovine”. I u demokraciji su se kod nezaposlenosti uvodile slične akcije, država nema sredstava za njih, ali se pobrinula za mlade i zabranila opijanje ispred trgovina i na javnim mjestima.

Nastupali ste do sada širom „Lijepe Naše“, kao i van granica. Koja je razlika imeđu svirki za vrijeme vaših početaka davnih 90-ih i danas? Je li se publika promijenila, osim što je ostarila?

Možda smo digli kvalitetu za jednu stepenicu što se nas i naše opreme tiče pa se samim tim dobila kvaliteta u zvuku. Oprema u klubovima je ostala jednaka: negdje se iznenadiš odličnom kvalitetom, a u drugim klubovima moramo na glavi dubiti ne bi li se uspjeli uštimati. Publika se nije promjenila, ona zavisi od grada, ozvuke, organizatora i prostora.

Također ste nastupali i na festivalima. Možemo čak i reći da ste nastupali na skoro svim bitnijim festivalima na području bivše republike. Koji je za Vas najbolji festival po publici, a koji po organizaciji?

Feragosto Jam u Orahovici što se tiče i publike i organizacije. Svirali smo ove godine na EXIT-u, odlična organizacija i naravno publika. Naravno da ne bi htjeli umanjiti kvalitetu ostalih festivala, svi su nam ostali u ljepom sjećanju, ako ga još imamo ha ha!

Uspoređivali su Vas do sada s brojnim drugim bendovima kao što su npr. Hladno Pivo, Zabranjeno Pušenje pa čak i s KUD Idijotima. Vjerojatno Vam to i inponira, no koliko su takve usporedbe bitne za bendove?

Bendovi koje si spomenuo su u jednom djelu svoje karijere svirali punk, osim KUD Idijota koji ga nisu nikad ni prestali svirati, i ne bi prestali da nam na žalost Tusta nije prerano otišao. Osim što nam je punk glazba poveznica i nama se sviđa, mi još uvijek možemo puno naučiti od tih vrhunskih bendova. Danas smo prijatelji s tim bendovima i što se nas tiče drago nam je da je izašla bilo kakva usporedba s njima!

Osim vaših klasičnih nastupa, imali ste i unplugged nastup koji je oduševio publiku. Hoćemo li uskoro imati još nekih prilika poslušati Gužvu unplugged?

Taj nastup je došao sasvim spontano, uzeo nam je dosta vremena dok se nismo upucali za unplugged. I nama osobno se to svidjelo , tako da je moguće da ćemo još koji put zasvirati akustičnu verziju naših pjesama.

Osim da svirate za publiku stara je vijest, ali da svirate u humanitarne svrhe baš i nije. Pridružili ste se na bini bendovima Vai ficar preto, InFormation, Pullover, In Ruff, Bud Spencer, Grupa tvog života i Debeli precjednik te s njima nastupili na humanitarnom koncertu „Rock 4 Kids“. Kako komentirate tu hvalevrijednu akciju?

Svirali smo mi često humanitarno, ali nismo na sva zvona to objavljivali, to smo prepustili organizatorima tih koncerata. Svaka humanitarna akcija je hvalevrijedna i ako ta pomoć dođe u prave ruke nama je iznimno drago.

Posljednji album koji ste izdali „Je ne regrette rien“ (ovaj put za Geenger records) osvježenje je za bend, a neke osobe smatraju da ste uspjeli dokazati da ste konačno sazreli. Možemo li saznati zašto baš „Je ne regrette rien“, kako se to točno izgovara, što točno znači, kakve veze s Vama ima Edith Piaf i što to točno znači za Vas?

Za posljednji album si u pravu, ne bi se osjećali dobro da ga nismo snimili. „ Je ne regrette rien“ znači da ne žalimo ni za čim i tako se lijepo uklopilo u tekst pjesme „Mene više nema“. Osjećamo se super što smo to snimili, a Edith Piaf je sigurno mislila i na nas dok je pjevala „Je ne regrette rien“ ha ha.

Za razliku od prva dva albuma ovaj put ste publici poklonili četri spota (za pjesme: „Mene više nema“, „Misli lake, a riječi teške“, „Stare stvari“ i posljednji „Arene“). Kako zapravo spotovi utječu na publiku danas, a kako prije?

Tako se dogodilo da smo snimili tri spota sa zadnjeg albuma, ovaj zadnji spot „Arene“ je singl i došlo nam je da i za tu pjesmu snimimo spot. Publika i danas i prije je gladna da pjesmu vidi vizualno, to je tako, TV je bitan.

Smatrate li da su spotovi najbolji način za predstavljanje novog materijala publici?

Možda nisu najbolji ali danas bez njih ne možeš!

U spotu pjesme „Mene više nema“ prikazujete i vaše privatne poslove od kojih živite. Svima je već jasno da se od glazbe teško može živjeti. Kako onda poštar, mehaničar, direktor i vatrogasac uspijevaju stajati rame uz rame na bini, dijeliti dobro i zlo, brinuti se za obitelj i održavati nastupe?

Mi se znamo puno prije nego smo postali važne karike u našim firmama ha ha, dijelimo dobro i zlo već dugo, a „bina“, to je drugi par cipela. Tu djelujemo kao jedan i trudimo se da čarolija traje.

Kad smo već kod spotova, tko ih režira i odakle Vam ideje za spotove?

Kako nastaju pjesme, tako nastaju i spotovi za njih, sasvim spontano. Jednostavno malo njuškamo i dođemo po nama, do najboljih.

Posao je posao i on vas materijalno situira, a glazba Vam je više hobi. Planirate li ikada napustiti svoja radna mjesta i više se posvetiti glazbi ili pak moramo čekati da odete u mirovinu?

Ovo je dobro pitanje, nismo nikad previše o tome razmišljali, samo smo se prepustili da nas život (glazba) vodi. Mislim da smo se odlučili da nastavimo ovako pa kud puklo da puklo. Ipak ćete čekati mirovinu!!!

Koliko zapravo posao utjeće na održavanje svirki?

Svirke su obično vikendom , tako da uspijevamo nekako držati tempo koncerata. Za sada nam poslovi ne smetaju.

Što točno znači refren:“ Mene više nema, ja sam tu bio ranije, vrijeme je za nove klince, evo ja gledam u tebe i uzmi sve što vidiš, uzmi i više od toga, jer tu gdje sada jesi nećeš se vratit nikada“? Znači li to povlačenje sa scene ili?

To je samo poruka mladima koji su ispred bine da uzmu od života sve i da se ne boje probati ili da bar pokušaju ostvariti svoje snove!
A to sve ide kroz priču jednog benda koji ima iskustva , jer i mi smo nekad bili ti klinci ispred bine.

Osim spota „Misli lake, a riječi teške“ tu su i „Stare stvari“ i „Arene“. Jeste li i Vi pokleknuli pritisku i počeli raditi „navijačke“ pjesme za masu ili je sve stvar slučajnosti?

Stvar slučajnosti i neki zanimljivi sportski događaji koji su se događali u vrijeme snimanja spotova za “Stare stvari ” i ” Arene ” . Ni jedna ni druga pjesma nije “navijačka” , tema tih pjesama je nešto sasvim drugo! Nama je tada bilo interesantno ubaciti u spot nešto što veže te sportske događaje (nogometne) i nas kao aktere spota, pa ipak se mi zovemo “Gužva u 16- ercu” !

Možete li nam ukratko ispričati priču o biciklima u spotu za pjesmu „Arene“?

Pjesma govori o zajedništvu i dobrim vibracijama među ljudima, tako da smo se htjeli provozati biciklima kroz naš grad, da se vidi da smo i u stvarnosti jako povezani sa ljudima i samim gradom Osijekom. Trebali su nam neki interesantni i urbani bicikli, pa je jasno kojeg lika (Mihalička) smo se sjetili i zamolili da nam pomogne da sve ispadne kako smo zamislili.

Vremenski intervali između plasiranja albuma su 5-6 godina. To znači da trebamo pričekati još 3-4 godine ili možemo skoro očekivati nove materijale?

Kako mi polako matorimo sa godinama, možda i ubrzamo stvari da uspijemo sve reći što imamo?

Gotovo je nemoguće pronaći u prodaji Vaše starije albume, prišivke i majice. Tek se tu i tamo nešto od tog pojavi na festivalima. Postoji li ikakvo prodajno mjesto gdje se može nabaviti Vaš merchandising?

Uglavnom sve ide preko nas i naših prijatelja s kojima surađujemo ili smo surađivali. Sve je stvar nas i našeg vremena koje možemo odvojiti za izradu majci, prišivaka i distribuciju istih. Ponekad se tu nađe i po koji stari album pa ga s guštom prosljedimo drugima.

Što možemo očekivati od Gužve u skorije vrijeme?

Nove pjesme sigurno, hoće li to biti album ili možda još po koji singl, vidjet ćemo. I dalje puna koncertna aktivnost!

Imate li nešto za nadodati i poručiti Vašim „zgužvanim“ obožavateljima?

Držite se škole, manite se punk rocka!!!