Ovaj in memoriam posvećen je hrvatskom kralju funka, glumcu, kantautoru, DJ-u, umjetniku, glazbeniku, tekstopiscu – Dini Dvorniku.

Dino Miljenko Dvornik rođen je u Splitu 20. kolovoza 1964. godine, kao drugo dijete Borisa Dvornika i Diane Tomić. Iznimno kreativna osoba kao što je Dino Dvornik rijetka je na području Hrvatske, kao i bivše Jugoslavije. Od malena se isticao raznim talentima, što će rezultirati zavidnom glumačkom i glazbenom karijerom. Sa starijim bratom Deanom glumi u nekoliko filmova i u kultnoj seriji „Naše malo misto“ koja je proslavila njegovog oca Borisa Dvornika. Također je pohađao glazbenu školu. Dino nije gajio pretjeranu ljubav prema klasičnoj glazbi te ju napušta kao i glumu. Napunivši 17. godinu s bratom Deanom osniva bend „Kineski Zid“ s kojim potpisuje ugovor za izdavačku kuću Suzy 1984. godine. Tekstove je pisao Dean, a glazbu je skladao Dino. Nažalost, istoimeni album Kineskog Zida nije doživio neki zapaženi uspjeh, ali se u povijest uspio upisati kao prvi funky album na prostorima bivše Jugoslavije. Nedugo nakon što je album „Kineski Zid“ ugledao svjetlo dana dolazi do raspada benda zbog razilaženja u mišljenju i pogleda na glazbu između Dine i Deana. Možda je baš to vatra koja je zapalila Dinin novi glazbeni početak. Dino počinje svoju solo karijeru nedugo nakon Deanovog odlaska u Ameriku.

U početku Dinine solo karijere funk nije bio zapažen, a diskografske kuće nisu shvaćale ozbiljnost „nove vrste“ glazbe. Jasna vizija glazbe koju želi raditi i još jača misija propagiranja funk glazbe daje mu snage da započne novi glazbeni projekt. Napustivši Jugoslaviju boravio je u Londonu gdje mu se glazbeni vidici još više šire te se glazbom počinje baviti još aktivnije. Otprilike pet godina isključivo se posvetio skladanju instrumentalne glazbe. Kao prvo priznanje za svoj trud dobiva nagradu stručnog žirija za najbolje novo ime i za najbolju skladbu, „Zagreb Fest’88“ prilikom čega je debitirao sa skladbom „Tebi pripadam“.

Ništa se od toga ne bi dogodilo da ga nije prepoznao Nenad Vilović koji mu je bio i prijatelj i glazbeni mentor. Često su ulazili u „pozitivne“ konflikte prilikom čega bi mu Dino rekao da je on njegov drugi pape, misleći na upućene kritike. Dok su Dini masovno išli niz dlaku, Nenad bi mu davao konstruktivne kritike i ukazivao na moguće pogreške. Osim Dine Dvornika, u Vilovićevom studiju snimali su brojni poznati glazbenici kao što su Zlatan Stipišić – Gibonni, Goran Karan te brojni drugi.

Krajem 80ih publika i diskografske kuće sve više prepoznaju i prihvaćaju funk kao novi glazbeni pravac. Modernija produkcija i novi funk zvuk koji je sve više uspijevao kod publike Dini otvaraju vrata diskografske kuće današnjeg Croatia Recordsa (bivšeg Jugotona). Dino koristi priliku i počinje raditi na novom albumu „Dino Dvornik“ na kojem je radio glazbu, aranžman, produkciju, svirao klavijature i sl. dok glazbu potpisuju Goran Kralj (bubnjar grupe Hangar) i Zlatan Stipišić – Gibonni. Prvi album Dine Dvornika postepeno ga kreira u zvijezdu, a na albumu su se našli brojni hitovi kao što su: “Zašto praviš slona od mene“, za koji je tekst napisao Zlatan Stipišić – Gibonni, “Ljubav se zove imenom tvojim” i “Ti si mi u mislima“. Postoji i anegdota za pjesmu “Zašto praviš slona od mene”. Gibonni je Dini predao tekst na što mu je Dino oduševljeno rekao da je tekst genijalan, a Gibonni mu je na to izjavio da pjesmu smije koristiti, ali da nikako ne smije reći tko mu ju je dao.

Moderan pristup i aranžman glazbe odlično su prošli kod publike te Dino počinje ispunjavati diskoteke u kojima je uglavnom nastupao uz matricu. Album „Dino Dvornik“ Dini je bio ostvarenje sna, baš onoga sna koji je pokušao ostvariti sa starijim bratom Deanom u bendu „Kineski Zid“. Album koji je prodan u više od 750.000 primjeraka izdan je na vinilu 1989. godine pod izdavačkom kućom (tadašnji) Jugoton u trajanju od 30:49 min.

1989. godine Dino je oženio Danijelu Kuljiš s kojom će ostati u braku do svoje prerane smrti.

Ekspresno nakon prvog albuma Dino plasira i svoj drugi album „Kreativni Nered“ 1990. godine. Dino nije bio običan glazbenik koji bi gurao jedan album dok ne dojadi ljudima i tako živio na „staroj“ slavi. Njegova želja da opravda uspjeh prvog albuma na kojemu su sve pjesme bile pohvaljene, a većina su i dan danas hitovi, natjerala ga je na konstantan rad. Studij „Vatroslav Lisinski“ pretvara u svoju „kreativnu tvornicu“ koja će proizvesti i opravdati sav Dinin trud. Većinu posla kao i na prvom albumu obavio je sam Dino, a tekstove su potpisali  Zlatan Stipišić – Gibonni, Rambo Amadeus i novinar Ozren Kanceljak, a na albumu  gostuju Neno Belan i Dragan Lukić Luky. Jedan od najvećih hitova „Jače manijače“ potpisuje crnogorski glazbenik Rambo Amadeus (Antonije Pušić). Zanimljivo je kako je pjesma „Jače manijače“ predstavljena publici. Naime, pjesma je snimljena je na maksi singlu i podijeljena po principu gerila promidžbe po diskotekama širom bivše Jugoslavije, gdje je bila odlično prihvaćena. „Kreativni Nered“ također je izdan na vinilu pod izdavačkom kućom (tadašnji) Jugoton u trajanju od 42:28.

Sa Zadarskim bendom Jet Set nedugo nakon izlaska albuma Dino se upućuje u promotivnu turneju. Prvi veliki koncert odrađuje u Domu sportova u Zagrebu (24. prosinac 1990). Koncert je odradio kako je najbolje znao i umio. Kako mu se kćer (Ella) rodila samo dan prije Dino je bio ispunjen pozitivnom energijom i preplavljen emocijama koje je nesebično podijelio s publikom u Domu Sportova. Nažalost, Dino je prisiljen prekinuti svoju promotivnu turneju zbog nestabilne situacije u državi. Raspad Jugoslavije i Domovinski rat uzroci su stagniranja Dininog djelovanja kao i same karijere.
„Kreativni Nered“ ugledao je i svoje reizdanje albuma na CD-u, izdavačka kuća Jugoton objavljuje ga 1991. godine s bonus skladbom “Big”.

Početkom 1990-ih techno je ušao na velika vrata u novu državu i postao jedan od najpopularnijih glazbenih žanrova tog vremena na ovim prostorima. Dini se iznimno svidio novi hibrid funka i electro glazbe. Techno je razvaljivao mlade gdje god je stigao, a prvi party održan je 1993. godine u Mesničkoj ulici u podzemnom  Titovom skloništu – tunelu ispod Gornjeg grada. Gostovali su renomirani DJ Beamish iz Londona, Random Logic iz Slovenije, DJ Mate Galić iz Berlina i drugi gosti iz Londona i Europe. Cijeli party bio je popraćen specijalnom reportažom na tadašnjem MTV-u. Opijen novom vrstom glazbe na našim prostorima Dino ju prihvaća na sve moguće načine pa čak i one negativne što će ga stigmatizirati sve do kraja karijere. Na albumu „Priroda i društvo“ prvi puta se bavio životnom tematikom, ozbiljnije se prihvaća tematike i njegov rad postaje još jedna novina na hrvatskom tlu. Kreirajući novi zvuk Dino gubi veći dio publike, ali dobiva i novu publiku koja je neznatna naspram gubitka većine.Zbog raznih problema Dino pada u depresiju i počinje konzumirati razne opijate što njegov rad „uspavljuje“. Album na vinilu u trajanju je od 55:34 min  i izdaje ga pod diskografskom kućom Croatia Records. Izvršni producent je sam Dino, producent Dragan Lukić Luky, programer – Zoran Šabijan, klavijature – Dragan Lukić Luky i Zoran Šabijan dok je na saksofonu Baučo. Gosti: Josipa Lisac i Davor Gobac.

Novu stepenicu u glazbenom životu Dino je preskočio 1995. godine izdavši maxi singl/EP „Afrika“. EP je sadržavao pjesme/skladbe „Afrika“ i „Žigolo“ u pet različitih mixeva. Ponovno nametnuvši svoju vrstu glazbe na domaćoj sceni Dino je izbio na vrhove top ljestvica. Zapažen od stranih medija zbog pjesme i video spota za pjesmu „Afrika“ Dinina popularnost proširila se i izvan granica bivše Jugoslavije. Planetarno popularne medijske kuće koje su se u to vrijeme bazirale isključivo na kvalitetnu i novu glazbu poput MTV-a i VIVA-e vrtjele su skoro svaki dan video spot „Afrika“. Tog trena Dino je stao rame uz rame raznim glazbenim velikanima tog vremena. Začuđujuće, Hrvatska je 1996. godine također prepoznala taj dragulj te je Dino dobio i više nego zasluženu nagradu Porin i to u kategorijama: Hit godine, produkcija i prodaja albuma. Također se iste godine u konkurenciji za hit godine našla i pjesma „Ništa kontra Splita“ (neslužbena himna grada Splita). EP Afrika izdan je pod diskografskom kućom Croatia Records u trajanju od 25:12 min.

Godina 1995. Dino objavljuje po mnogima jedan od najboljih ikada uživo snimljenih albuma  – „Live in München“ u pratnji Songkillersa. Album je izdan  pod diskografskom kućom Croatia Records u trajanju od 51:33

1997. godine Dino plasira album „Enfant terrible“ (izraz za neprilagođenog pojedinca) koji treba  govoriti o Dininom životu. Na „Enfant terrible“ Dino ponovno uvodi neke nove drugačije zvukove, ali ovaj put poznate za širu publiku. Iako nisu u Dininom prepoznatljivom stilu jednako su interesantne kao i prijašnje. Najveći hit albuma „Enfant terrible“ jest „Điha, Điha“ koji je danas jedan od najvećih Dininih hitova. Na albumu „Enfant terrible“  su mu se pridružili Davor Gobac, Marijan Ban, Stjepan “Đimi” Stanić, Songkillersi i drugi. Porin nije ni ’97. zaobišao Dinu. Album u trajanju od 56:12 min izdan je pod diskografskom kućom Croatia Records.

Croatia Records godine 1998. zaokružuje Dininu kvalitetu te izdaje kompilacijski album sa 17 pjesama. „The Best of, Vidi ove pisme“ koji sadrži doslovno do tada najbolje od najboljeg Dininog stvaralaštva. Album za svaku glazbenu policu nebitno koji žanr glazbe preferirate. Album koji je osvojio Porina za najbolju kompilaciju godine i nagradu Croatia Recordsa „Zlatna ptica“ za prodaju više od 60.000 prodanih primjeraka albuma u trajanju od 70:08 min

Jedini Dinin album koji su kritičari nepotrebno popljuvali, prožvakali i ispljunuli 1999. krije se pod imenom „Big Mamma“. Možda album nije prošao kod kritičara, ali kod publike je više nego solidno prihvaćen. Prevelika očekivanja od Dine pridonijela su katastrofalnoj ocjeni albuma te je ovo prvi album Dine Dvornika koji nije dobio nagradu. Brojni DJ-evi nisu okrenuli leđa Dini kao ni publika. Dinini hitovi s albuma „Big Mamma“ ipak su pronašli put do žednog uha drugačijeg i modernog zvuka. Možda album nije prihvatila ona najšira masa, a možda nije ni trebala. Dino se je taman počeo upuštati u DJ vode što se i osjeti po zvuku na albumu  Nitko ne može osporiti da je i ovaj album imao hit, koji je u ovom slučaju bio “Što volim dan kad je bezbrižan“.
Album „Big Mamma“ tradicionalno je izdala diskografska kuća Croatia Records

Predzadnji album Dine Dvornika izdan je 2002. godine pod nazivom „Svicky“. Nastao je u studiju Davorina Iliča u roku od osam mjeseci. Očaran elektronskom glazbom Dino se ovaj put više okreće pop glazbi nego funku. Album samostalno producira i po prvi puta koristi računalo u svrhe stvaralaštva. Dragan Ilić, Sandra Sagena, Ante Pecotić i Robert Čaleta gostovali su na albumu „Svicky“. Album je predstavljen u zagrebačkoj diskoteci  Saloon. Napustivši Croatia Records zbog nesuglasica Dino potpisuje za diskografsku kuću Orfej, a na samoj promociji izjavio je: “Zadovoljan sam ovim albumom i mislim da sam ostao dosljedan sebi. Želio bih se zahvaliti izdavačkoj kući Orfej koja me dok sam radio na realizaciji albuma nije pitala je li se drogiram“. Tada već otprilike deset godina stigmatiziran od strane medija zbog konzumacije opijata, Dino se sve više povlači u sebe, a glazbu koju želi stvarati uglavnom je elektronskog tipa. Želja da postane DJ i da ponovno posjeti London postaje prejaka te njegov rad ponovno stagnira. Album „Svicky“ izdan pod izdavačkom kućom Orfej sadržavao je 10 pjesama i trajao je 38:39 minuta.

2003. godine Dino pristaje pjevati na predizbornoj kampanji Jadranke Kosor za predsjednicu države. Pjesmu „Pokrenimo Hrvatsku“ nakon kampanje više nije izvodio. Dino je ponovni povratak u glumačke vode obilježio ulogom u filmu „Ta divna splitska noć“ glumeći narko bossa. Iste godine postaje prva hrvatska zvjezda koja piše blog.

Po uzoru na kultni britanski reality show “The Osbournes” 2006. godine Dino i njegova obitelj postaju zvijezde showa „Dvornikovi“ u kojoj su prikazane razne zgode i nezgode Dvornikovih. Uvodeći kamere u privatan život Dino publici pobliže prikazuje svoj život, glazbeno stvaralašvto, a javnost popliže upoznaje Dininu kćer Ellu i ženu Danijelu. „Dvornikovi“ su doživjeli dvije sezone i 27 epizoda.
Iako se smatrao apolitičnim, 2007. godine odlučuje pjevati za SDP jer je navodno nastao međugeneracijski jaz između njega i HDZ-ovaca, a možda je krenuo i trbuhom za kruhom. Još jedan mogući razlog prelaska u „drugi tim“ je taj što se Hrvatska nije pokrenuta od prvog pokušaja.

2008. godine izlazi Dinin posljednji album „Pandorina kutija“, no Dino nažalost to nije doživio. Preranom smrti Dino se oprostio od svijeta 7. rujna 2008. godine. Samo 18 dana nakon rođendana. Materijal za album sniman je od 2006. do 2008. godine u suradnji s izdavačkom kućom “Dancing Bear”. Izlazak albuma najavio je singl “Hipnotiziran“, koji je objavljen u ljeto 2008. godine. Singl se odmah nakon objavljivanja našao na vrhu top ljestvica dok je sama promocija bila i njegova posljednja. Album je 2009 godine nagrađena sa 4 Porina + Porin za Životno djelo. Zajedno s albumom objavljena je i knjiga pod nazivom “Kralj funka“, koja sadrži brojne fotografije iz obiteljskog albuma Dvornikovih. Album je izdan pod diskografskom kućom „Dancing Bear“, sadržava 10 pjesama u trajanju od 40:54 minuta.

1. listopada 2008. objavljeno je da je toksikološki nalaz pokazao da je Dino umro od kombinacije tableta za smirenje, protiv bolova i antidepresiva. Obdukcijski nalazi su pokazali da je Dino inače bio zdrav. Na organima nisu pronađene nikakve promjene koje bi mogle uzrokovati smrt. Razlog nije bila prevelika količina tableta već omjer različitih biokemijski aktivnih tvari.

Dino Dvornik kremiran je i pokopan 10. rujna 2008. godine na zagrebačkom krematoriju na groblju Mirogoj. Pokopan je na vrlo poseban i jedinstven način i to tako što je cijela ceremonija bila u vrlo “veselom” raspoloženju. Puštala se njegova glazba te glazba koju je i sam volio. U Splitu, njegovom rodnom gradu također je organiziran ispraćaj na Peristilu gdje se okupilo nekoliko tisuća ljudi i na taj način odali su počast jednoj od legendi grada Splita i Hrvatske.

Nagrade:

1996. – “Porin”, za skladbu “Afrika”.

1997. – “Porin” za studijski album Enfant terrible

1998. – “Porin” za kompilacijski album Vidi ove pisme…

2000. – “Zlatna ptica”, nagrada diskografske kuće Croatia Records za prodaju više od 60 000 primjeraka.

2009. – “Porin” za životno djelo, za najbolji pop album i za album godine Pandorina kutija

Dino Dvornik, kralj funka, jedan je od najvećih hrvatskih glazbenika. Njegovo glazbeno stvaralaštvo ujedno je i njegova najveća ostavština koju je ostavio obožavateljima kao i budućim naraštajima. Svi obožavatelji su ostali potreseni kobnog 7. rujna 2008. koji je hrvatsku glazbenu scenu zaveo u crno. Dino, počivaj u miru na nekom boljem mjestu, a mi ćemo te se uvijek sjećati.